Kajanje

Plače mi se Oče Nad ovom dušom Abortiranom od sreće Oprosta i mira Plače mi se nad njom O kako živjet bi htjela Makar bila ptica Pez glasa i krila Ne puštam suze Oče Skupljam ih za kajanje Kada sutra pred Tebe Nju ponesem Da saperem zemlju Što uhvatila se za nju Kada mlada davno U blato pala je

Vjere žar

Divno ljubljeno ranjeno stvorenje Evo vraćam ti kamen, opet ga baci Dozvoli da te zagrlim, plačimo zajedno Otac nas ljubi, nismo mu stranci… Gdje god da se skriješ od sebe same, On nad tobom bdije, On te voli Prljavih ruku i duše Njemu sjaš Čeka tvoj poziv, otvori srce i moli… Oprat će te oprostom, izbrisati tugu Shvatit ćeš da si oduvijek čuvana Kao izgubljena ovca vraćena u stado U zagrljaj sa osmijehom prihvaćena… I ne moli da svaka nevolja nestane Ona je milost, poseban nebeski dar Moli snagu da…

Pomozi joj Oče

Bože čuješ li taj nijemi vapaj Djeteta ozeblog bez ljubavi gorljive, Čuješ li suze u gori osmijeha Zapaljeni grad želja djevojčice sanjive… Zaliječi joj srce od zubi hijena, Još im njena topla krv niz grlo teče, Iz usta im smrt, grijeh, prokletstvo, Riječ koja sve giljotinjski siječe… Poravnaj gore nemira i straha Ojačaj joj krila, ubrzaj srca bilo, I makar na dan pokloni joj Oče Sve što joj srce mladenačko snilo… A onda dahom marčanih buraUmornom tijelu ti snagu vrati, Kao dijamant odveć bruse je muke, Zbog njih će ona…

Glas žena

Voljela bih da ne znam šta osjećašVoljela bih ti reći da će biti lakše,Htjela bih ti reći da ćeš zaboraviti,Ali samo ćeš naučiti zaplakati tiše … Nakon udaraca, ti slomljeno biće, Duša više nikada nije cijela, Odjeća, šminka sve nek je savršeno, Ali nikada više onog sretnog dijela… Nikada miran odlazak u krevet,Nikada šetnja bez okretanja glave,I da je pravda možda bila brža,Imale bi sve žene šta da slave… Jedan Daruvarac je na slobodi I još stotine sa drugačijim licima, Krvave ruke imaše mnogi, A ni jedan osuđen sa lisicama……

Djevojko

Nisi ti nesretna vjeruj mi Samo nedostajanje ne znaš objasniti, Niti zaljubljena u njega više, Tek trebaš svoje srce na mjesto vratiti…. Ne plači djevojko, ne žali sebe, Kamen prošlosti iz cipele izbaci, Korak po korak opet kreni kroz život, Bez tereta tog, lakši su koraci …. Vjerujem u tebe kao i u sunce, Koje te čeka ispod sivih oblaka i kiše, Za sreću ti znam ne znače riječi, U sebe TI moraš vjerovati puno više…

Čuvaj me

Sakrij me srećo Ispod trepavica Baš tu gdje pogled Od sunca skrivaš… Međ’ dlanovima Čuvaj me mili Dok Bogu se moliš I budan snivaš… Skrij me kao suzu Roditeljskog ponosa Esenciju čiste Ljubavi u kapima… Da budem netko Nešto samo tvoje Bezvremnost ljubavi Pred staračkim vratima…

Kćeri

Nisam spremna bila biti mama, a ti si me već majkom zvala, nisam ti stigla pružiti što si htjela, a već bi mi rekla “Hvala”… Iako mala, već si jako velika bila, malo biće sa srcem veličine svemira, pjesma Anđeoska u tvom je glasu, u tvom zagrljaju lijek od svih nemira… Hvala ti kćeri za sve osmjehe, hvala ti jer u tvom srcu negdje živim, nekad ćeš pročitati ove riječi i znat ćeš biće malo koliko ti se divim…

Rano moja

Rano moja… Naviknula sam se na tebe, i kad ne boliš, znam da postojiš, pa šapućem molitava melem, ako prokrvariš, ako zaboliš… Oštrica si savjesti koja srce probija, poziv od Boga da se u život vratim, bol si koja me od vječne smrti spasila, tobom sam blagoslovljena, ne patim… Bogu zahvaljujem jer te stekoh, ti si moj križ za ovaj život cijeli, u kajanju nastala, kroz vjeru traješ, zbog ove duše nikad ne zacijeli…

Budi mi…

Nauči me govoriti jezikom ljubavi, “Volim te” reći samo pogledom,, piroman budi mojoj zreloj mašti, žeđ koju gasim samo sa tobom… Srcu si mome skriveni bypass, kada kucati stane ti ga pokreći, vodenica čiste izvorske strasti, moj tajni put prema pravoj sreći… Usnulog sanotvorca u meni probudi, pogled neka sija poput briljantina, ne budi sve to, jer ja to od tebe želim, budi ono što i jesi,moja sudbina…

Zarobljen

Zbog drugih se odrekoh sebe, zarobih umjetnika u zlatni ram, i danas ga čujem kako me zove, zove,moli…da mu priliku dam… Ne razumiju ljudi njegova djela, brzo bi ga oslobođenog osudili, i ranili kao da pustiše zmaja, strijelama klevete bi ga ubili… Nije stvoren po ničijem kalupu, umjetnika je odhranila sloboda, On ruši zidove i briše granice, dok sa tintom po papiru hoda… Ne žele ljudi od sebe drugačije, nije im po mjeri, nije im vrijedan, u ramu tom vječno zarobljen je, dio mene,na svijetu samo jedan…  

Stihija

Pričala bih ti o ljetu, ali sam zaboravila, kako je osjetiti vjetar ispod krila, pričala bih ti o nebu i zvijezdama, ali im odavno blizu nisam bila… Pjevala bih ti od svih ptica sretnije, da me ne stežu žice krletke moje, pluća odavno ne napunih dahom, slobode koja spoji nas dvoje… Pričala bih ti o oceanima prostranim, pričala bih ti luko moja sigurna, da u tebi odavno nije moje sidro, da od propalih snova nisam umorna… Uzburkaj se more, baci me o hridi, kao staru barku,ti me oslobodi, nije ti…

Harfa

Da sam barem harfa ostavljena, pa da svojim strunama u tami sviram, znala bih zašto me nitko ne čuje, zašto druge duše ne diram… I da biram note od ljubavi toplije, da svako srce u bijeloj zimi gri, znam čovjek bi hladan okrenuo glavu, jer ne želi živjeti, živa duša mu mri… Da sam harfa ostavljena i sama, kao nečija davno izgubljena želja, možda bi mi se bar netko radovao, možda bi u meni vidio prijatelja…

“Lijepa naša”

Postadosmo zaista jedna čudna nacija Vrijeme nijemih,unazađenih generacija, Ako nisi prevarant, ne možeš biti dio, Naše svijetle budućnosti o kojoj si snio… Još na vlast dolaze,samo pijavice, Gledaš ih,a ne znaš gdje im je lice, Bez obraza cijede državnu blagajnu, Iz tvog džepa uzeti i to su u stanju… Pitam te evo slučajni branitelju, Koliko koštaju lažni svjedoci, Koliko koštaju lažne dijagnoze, Da li savjesti mir tražiš u boci… Naslušao se istinskih ratnih priča Uzoran učenik,sve pamtio na satu, Pa ubireš mjesečno pozamašnu svotu, Ti letiš visoko u kukavičjem jatu……

Sadašnjost

Znam sunce me isto grije kao i jučer, Isto more gledam,sa prozora iste kuće, Ali mišlju sam daleko,pa sjećanja pišem, O proljeću, o trešnji,čiji cvijet mirišem… Duša mi osjećaja iskrenih žedna, Pa sa izvora uspomena pijem vode, Bježim u sebe od sivih zidova, Od sjećanja mi nema veće slobode… Trčkaram razigrana i sretna poljima, Budućnost me tu uopće ne brine, Osmjehom strašim svoga fantoma Kojemu Sadašnjost je ime… Skupljam znagu za novo buđenje, Nije rat,a svaki dan se borim… Da od ovog crno bijelog svijeta, Sebi jedan ružičasti stvorim…

Zapleten

Zapleo si se u mog života mrežu Sasvim slučajno,ali me ne napuštaš, Shvatio da i problemi ljude vežu, Tko si ti da krivo slovo ispravljaš… Čitaš me i po koricama mojim, Znaš ti dobro šta se u meni krije, Često me samo na srce nasloniš, Dok ti usne lažu da mi ništa nije… Ne treba ti dlan,čitaš mi osmijeh, Tu od svake crte istina veća piše, Na mome licu prepoznao bi suze, Među milion kapi,sred najveće kiše…

Prihvati

Ne diraj mi krhotine na duši Moje su,još osjećam baš svaku, Da diraj i ne gledaj,samo prihvati, Mene ovakvu,slomljenu,nejaku… Prihvati svaku manu moju, Jer ljubav je kada ih zavoliš, Kada sve što si htjeo promjeniti, Iz svog srca iskreno prihvatiš…. Prihvati me ovako običnu, Svjesnu da sam samo žena, I učini da se u tvojim rukama, Osjetim potpuno savršena…

Sivilo

Bolje život ispod starog stabla kore, Nego da mi na licu stvaraju bore, Isprazni ljudi,baš svi obraza čista, Kojima cesta nije put, nego pista… Bolje žeđ ugasiti na izvoru vode, I uživati darovane čari slobode, Nego za zidove sive plaćati cijenu, Podstanarstvo vremenu modernu… Ne vidjeh dugo rumenu djecu u blatu Svi žurimo negdje,sluge smo satu, In je biti fin pa glumimo gospodu, Pogled u visini,dostojanstvo na podu… Svela nam se sreća na prolazne stvari Možda čovjek shvati tek kada ostari, Malo nas je ostalo koji cijene vrijedno, Drugima je…

Gospodine moj

Gospodine,posramljena uvidjeh Kako Ti vapijem tek kad duša zaboli, Pa od Tebe prosim čistu ljubav Jer običan čovjek tako ne zna da voli… Uvidjeh evo, nikada u radosti, Ne izustim “Hvala” kada se smijem, Zna srce da bez Tebe nema sreće Ali usta nijema,kao da Te krijem…. Ti me čekaš i kada od tebe bježim Kao majka stara čekaš da se vratim, Spreman da mi dušu zaliječiš, Kada vidiš da plačem…da patim… U Tebi je Gospodine grijeha oprost Onaj zagrljaj snažni kada ga trebam, U molitvi uvijek nađem pravi mir,…

Ruže

Držah u ruci buket ruža Ali ubodoh se na jedan trn, Bacih sve,zalih suzama, Taj dan ružan i crn… Dugo nije cvijeće mirisalo Dugo nije krasilo ove ruke, Svatih da za sreću treba Ipak podnijeti malo muke… Opet berem ruže sretna Iste boli se ne bojim sada, Ja sam za svoju sreću ipak Bila neiskusna,mlada… Sada razumijem oštro trnje Razumijem da je samo štit, Isti onakav kakav ću ja Sada mojim ružama bit’…