Kao nekakav notorni pijanac u provincijskoj gostionici život sam proveo čekajući u zagušljivoj čekaonici. Svaka mi godina novo breme svaljivala na krhka ramena, a ja sam trpio, proklinjao i čekao neka bolja vremena. U čekaonici života ne dočekaš nikada svoj vlak, neponištenu kartu u džepu na tom tužnom mjestu ima svak. U čekaonici života ne […]
Autor: Ivan Meštrović
Da li postojim ako se bojim?
(za razmišljanje građanima Rusije) Je l’ dovoljno reći “Mislim, dakle i postojim!”, a ne reći iza kakvih misli stvarno stojim? Postojim li ako mīsli ne smijem izreći, ako mišlju izrečenom krvnika ću steći? Da l’ ko građanin postojim ako zakona se bojim? Da l’ ko podanik postojim ako Cara se bojim? Da li ko vjernik […]
Pismo Djedu Mrazu
Topli pozdrav primi dragi Djeda Mraze, prije nego što se u moj rodni grad s jelenima spustiš niz srebrne staze pročitaj moje pismo na brzinu bar. Prvo čuj što NE ŽELIM dobiti na dar: neću dječju pušku, sablju, strelice ni luk, ja sam dječak koji je zaljubljen u zvuk, mir i radost koje glazba svijetom […]
Najvažnija pobjeda
Pobijedit možeš tirane, zlotvore koji bi da te učine robom. Al’ sve takve pobjede ne vrijede kao jedna, a to je pobjeda nad . . . samim sobom!
Djevojka iz Bresta
Volio sam davno djevojku iz Bresta. Pokisla, al’ sretna trčala je k meni da mi se u zagrljaj razdragana baci, totalnom neznancu pod strehom, u sjeni. Za nju bih mogao biti tek sjena fantazije, ja, smušeni štreber iz druge gimnazije. Sve sam o njoj znao, i kako se smije, kakve su joj oči, kakav hod […]
Jeste li skužili, poznavatelji poezije?
Nebo je modro, šuma plava, jedne nedjelje, daleko od grada grlice u šumi… Pod prozorom sniježi, snijeg, lanci i zvona U čaši vode vino. Kada si ti došla? Ti si vatra, tvoja je kosa od raži, moje svjetlo to je tvoje oko. Dušo moja, kraj tebe prolaze sve moje riječi, razgovor, nježnost, sve što traje. […]
Bicikl
Čilo je jurio putevima uz more, uz kuće, kroz šume, i makadam i asfalt su mu osjetile gume. Rijetko gdje nije bio na lijepom otoku Braču, znali su često voziti ga na samo jednom kotaču. Mladost mu je bila čista avantura, al’ sve je svoje otkucaje potrošila njegova ura. Sada u vrtu uz ogradu naslonjen […]
Emica i dekica
U naše omiljene mjesece baš i ne spada taj mjesec „studeni“ Nema toga tko tada ne poželi džemper topli i šal vuneni. Srećom evo, baš u studenom dok hladna kiša na naš grad lije tetka Tea poklonila Emici dekicu da ispod nje se grije. Sada joj je ta topla dekica jedna od najboljih prijateljica, ispod […]
Kako se glasa žirafa
Emica voli svoje plišance, već čak i malu zbirku ima, plišanci su joj životinje razne, pa i Žirafa je među njima. O svakoj životinji Ema zna kako nam govori, kakav ima glas: „MIJAU – MIJAU“ kaže nam Maca sa „VAU – VAU“ pozdravlja nas Pas. Ovčica umilno bleji: „BEEE“, krava glasno zamuče: „MUUU“, koka kokodače […]
Postoje pjesme zauvijek mlade
Gitara stara već dugo šuti u tamnom kutu sobe mog djeda, velikim okom, bar mi se čini kao da s čuđenjem na svijet gleda. Kako je, djede, kad si mlad bio zvučalo ovih šest njenih žica? Što si tad svirao, kome pjevao, pamtiš li njima imena i lica? Osmijeh tad ozari lice starca, uze gitaru […]
Moj raspjevani dida
Dida moj je sa otoka, čestit čovjek starog kova. malo njemu znači facebook, Tik-Tok, YouTube, glazba nova. Pod odrinu voli sjesti, pa bevandu na stol stavi, tad se starih zgoda sjeti, slamni šešir mu na glavi. Zna i stihove napisat u šaljivom desetercu, a kad dohvati gitaru kaže: “Ti mi pivaj tercu.” Melodije Dalmacije moga […]
Živjele lopte!
Mama i tata, a još više djed i baka brinu kad uz kompjuter sjedim cijeli dan. Kažu da gubim formu, krivim leđa, kvarim oči, da bih s loptom trebao istrčat’ van. Kad dobro razmislim, pa oni su u pravu. Zar nije super kada sunce zove nas pod bosim nogama osjetit’ meku travu, šutirat loptu, trčat, […]
Živjeti vedro
Slomljenu granu donijelo more, izguralo je na pusti žal. Siječanjske bure kao da žure da je bez milosti smrve u prah. Nekad je bila gorda, zelena na kruni ponositog bora. Sad leži mrtva, posivjela na žalu ravnodušnog mora. Slična je sudbina svakog od nas, mladost će brzo, prebrzo proć, leđa će povit’ nam breme ljeta, […]
Oštar mač, molim
Nekako nečujno, dan po dan prazni se moja pješčana ura. Sa svakom novom kapljom znoja Sizif u meni sve teže gura. Još može more, biće živo dirnuti strune umornog srca, pa bilo modro ili sivo smiješi se meni pod zrakom sunca. Pred morem više nemam tajni, strpljivo pušta da mu se jadam, kao da sluša […]
Životinjska diskriminacija
Pjesmice su prepune životinjica slatkih što guguću i predu, maze se i mirišu. Al one koje grebu, il’ smrde, ili grizu pa njih čak ni pjesnici ne žele niti blizu.
Zgaženi cvijetak Mariupolja
Grad Mariupolj, Ukrajina, veselom grajom djece ispunjen skromni stan, djevojčici jednoj crnokosoj proslavljaju rođendan. Kolač joj ispekla mama šest svjećica na njemu gore, kroz prozor iz daljine smiješi se Azovsko more. Radosni povici: „З Днем Народження!“ poljupci, čestitke, pjesma… Pred njom je godina sedma i mnoga uzbuđenja. Već su joj pričali mama i tata kako […]
Stare priče
U srcu moje djevojčice Nastaniše se čudna bića, Patuljci, Medo i ptičice I jedna nježna, topla priča. „Tata, pričaj još jednu priču!“ Rekla bi čim priči dođe kraj, I nova priča bi potekla K’o bistri potok kroz tihi gaj. Dobri patuljak, prijatelj naš Kućicu u sred šume ima. Tamo se krije kad ga je strah […]
Tvoje oči
Tvoje su me oči zarobile davno, u to ropstvo sretan ja sam rado pao. Tvoja me dobrota činila čovjekom. Jesam li ja tebi išta lijepo dao? Vezaše nas čvrsti, nevidljivi lanci, kada mene boli tebi suze teku, ne mogu nam ništa vrtlozi života, pregazismo skupa mnogu mutnu rijeku. A tvoj dar mi vrijedi više od […]
Galeb
Dok Oliver je galebu tek pivo, naš Šime Galeb je bija – uživo, nježno je znā uz zvuke gitare strankinji nikoj kantat pisme stare. Da ste bar vidili kakav je Šime prid puno lita šesan mladić bi, moga je uzdahe jubavi vrele izmamit lipoj fureštkinji. Puno je od onda pasalo svega, više ni Oliver sa […]
Mama je naj
Je li ljepši cvrkut ptica ili žubor potočića, note koje vjetar sklada ili šum kad kiša pada? Sva šaputanja prirode iz kuće nas vani mame, meni ipak najljepša je uspavanka moje mame. Kad me grli moja mama bezbroj cvjetova procvjeta, mama je u mom životu važnija od cijelog svijeta. Je li ljepši miris mora ili […]
I igračke imaju tajne
Kad je jedan mali Tomo čuo da ga zove mama u kuću je odjurio, mamu svoju zagrlio, a lopta ostala sama. Dok je mala Anitica slikala (to joj je hobi), ostale igračke njene razbacane, napuštene, same samcate u sobi. Igračke su često same, samoća im baš ne prija, požele na zabavu poć, ali ne dok […]
Uhljebistan
Na sred trga bana Jelačića gle – građani se bezbrižno časte kuhano vino i kobasice da brkovi se dobro omaste. Nema u lijepoj našoj problema, ne brine nas ni otpad ni klima, pa čak ni to koliko lopova u našem Uhljebistanu ima. Al’ vidi vraga – TV kamera snima na istom trgu, tu blizu. Pojaviše […]
Uh, dosadni demografi
Dosadni demografi ministre svakodnevno gnjave da mlade više ne zanimaju ni svinje ni krave. Zašto se oko stoke trudit’ za tako sitnu paru kad ima mesa i mlijeka u Lidlu i Interšparu? U Irsku mlade tjeraju nepravde i gladna usta, u Slavoniji mnoga su sela već gotovo pusta. Puštaju ministri nek’ mladi budu na irskoj […]
Riječi, riječi…
Već od prvog udisaja kiša riječi na nas pada. Zagrle nas, štite, vole, njeguju nas, za nas mole, neznane, al’ milo zvuče pa i dijete proguguče. Riječi stižu sa svih strana, riječi padaju sa grana, riječi teku kao rijeka. Rijeka riječi sve je veća, riječi tješe, maze, glade, riječi hrabrosti i nade. Među slične te […]
Što je to zlo?
Što je to dobro, a što je zlo? Da li se može razlučit’ to? Jel’ zao vuk jer ne pase travu? Pitam se isto to i o lavu. Jesu li zle molekule virusnog spike-proteina jer smrti širom otvore vrata u tijelu COVID-bolesnika? Jesu li zla atoma dva otrovnog ugljik monoksida jer guše naše eritrocite pa […]
Sličica iz djetinjstva
Davno je to bilo, šezdeset i neke naš je otac s mukom tajanstveni plan krojio s olovkom u ruci i zabrinutog lica dugo se premišljao, mučio i znojio. Čudno, ali tih dana nam priče nije pričao i s majkom je samo kratko i zabrinuto zborio a onda, jednog dana srce je otvorio i veliku nam […]
Pjesma koja me boli
Možda znate staru Šantićevu pjesmu naslov skroman nosi – Pretprazničko veče, tajna vrata srca otvori, pa tako rijeka mojih sjećanja sama poteče. Stihove te otac je na badnje veče jednom davno čitao uz svjetlost svijeće, krio suzu u oku, al’ spazih je ja časak prije nego je svijeća zgasnula. Zbog zgasle svijeće u zimsko veče […]