Corfu

Krenimo niz padinu u ritmu ditiramba do izvora gdje svetost kamen nadahnjuje i svaki cvijet i bujnu krosnju podize iz slabe izrodjene zemlje. Svjezina beskrajna mirnog mora stapa se sa svjezinom neba i ta kopča blista jos jednim trijumfom vjere. Ili tajnog kulta gdje jednom ostade nikad opet porinuti Odisejev brod a poslije toga od oslobođenih njegovih lukavstava ispletoše se bajke … Veselo je u svakom slučaju,i prije i poslije praznika Preobraženja a na sami praznik kažu da je svečanost neponovljivo lijepa… *** Krupna tijela aviona pomjeraju se preko površine…

Black Metal

Sa desne strane orao ,zmija sa lijeve. Orao kljuca zmiju , zmija kolje orla : oboje me u dvoboju ranjavaju. Nemam posla u stihiji a našao sam se tu: tako pakao raste, vatre koje ne razumijemo. Tope se ordenovi i sijaju im tanušne zlatne ingredijencije kao bijeli zubi perfektno oguljene lobanje. Sve je dobilo nevjerovatnu čvrstinu, krv se u samom početku izlila , rasporeno meso ostaje izvor polusahranjenih živaca. A disekcija protiče uredno, da: dozirane informacije i šaputanja, diskrecije i glasovi koje možemo zaboraviti ako nam ne trebaju a ako…

Secession

Ispod zlatne kupole, ogledaju se noćne sjene u njoj podignutoj na betonskim strukovima nasukanoj u novoj razrasloj varosi ne tako uglađenoj i ukusnoj kao ona koju je poznavala… Putuju sve Beethovenove simfonije i kvarteti u uljuđenom redu najtačnije zeljeznice koja postoji Prva freska Duge,vitke prilike muza razmiču isto tako finim rukama bijeli prostor i kao darovi zrele dojke se nude mekom srcu Druga freska Mjehuraju se u aleji uživanja, osviješćene od vječne ljubavi spremne za rađanje mitskih stvorenja Treća freska Potresno bestijalan Tifon ističe svoju fizionomiju iz tako starog zoo…

Lijepa,plava i daleka

Na ovoj pustoj elektronskoj poljani sijaju tvoje oči poput očiju renesansnih anđela. Drziš u naručju malu sestru,Lotto. Ljupkim osmjehom hraniš nesrećne misli. Lice ti je još djetinje, nevjesto. Izvijena,tankopasa nimfo, sva zaljubljena stiskaš mladoženju. Nikada moja.

xxx

Lupaju kapi,tresu sulundar glinene ukrase rastapaju Promaju stvara ledeni udar vrt posta lokva u mrtvom raju.   Sad treba topla draga il vatra,il plamena tekućina al iza moga ledenog praga samo su knjige i paučina.   Mrkih slogova cinizam vreba pjevaju,cvile glasom bezbožno drage,il vina il vatre treba ponavljaju horski veselo i složno.   Disaćeš pustoši prašinu oči će ti jedina žarulja biti dok onog svijeta svjetla ne sinu dok se ne oznane anđeli skriti.

Bien après les jours et les saisons…

Pismo ocu Već godine dvije nema te odeš jednog dana tako. A sjećam se tog sunčanog kraja oktobra ,kako se osipalo sunce u šarenim odrazimaogledala velikog grada,bio sam dezorijentisan a čovjek je tada nalik pijancu tako pomalo konfuzan, gluplji nego što jeste na svome selu. I sjećam se sve divne vreve koja mi je punila srce ushićenjem kako je grad bogata luka za sve kulturne gladnice. Zraci sunca su toliko jaki bili da su veliki bijelim eloksirom uokvireni prozor probijali mog novog stana. To je bila samo kratkotrajna ljepota jer…

More se u njenom imenu pjeni

More se u  njenom imenu pjeni, sjaj mu se raspe u prozračnu valu što se na suncu zlati i zeleni; sutona tu ima, sanjarenja na žalu.   Po ostrvu lutam, sred ovog mora krasnom i plodnom, ali ipak patim sred toga obilja, željan odgovora pjevam da vrijeme dileme skratim:   da li su i njeni poljupci slani i gorki kao ta stihijska voda ili su slatki kao sok ploda sa ovog ostrva što me hrani.

Snijeg

Hladno paperje zatrpava naše bašte, kao jalovi pupoljci bijele se namreškana gnijezda u krošnjama.   Gdje smo se odmarali od napora srca, disali jedno kraj drugog blagu toplotu i dosadu podnevnu ?   Svi tragovi, košnice i mravinjaci su zvijani; potok je uglačan, na suncu mu se ledeno lice obavije skramom zlata . *** I jedino što usred ledene zemlje cvjeta obrazi su njeni i usana živo cvijeće a kad se privije nježna, nastane proljeće u milosnoj slasti i moje srce procvjeta.

Panorama

Izgubiti se prozirnoj hladnoći, tako opipljivoj u veličanstvenom zdanju Hrama. U susjednoj biblioteci, u savremeno uređenim etažima , izdijeljenim staklenim zidovima, promiču djevojke.Volim da ih gledam iz ovog usamljeničkog ćoška , mlade, obuzete vatrom i željama, nekada tužne, nekad ozarene prisustvom voljenog. Moja ljubičica je daleko , ne želi ni da me pogleda, ja sam pogledao drugu. Kada se upali gradska rasvjeta, sve se ubrza, detalji ljudskih prilika su izrazitiji, duž tamnih žila gradskog saobraćaja promiču prevozna sredstva, podsjećaju na velike skakavce. Glavice kupusa u zatvorenim piljarnicama se doimaju kao otkinuti komad vrta,…

***

Sklopi oči i nek ti slobodna duša prođe između bujno olistalih krošanja i kroči na terasu od uglačanog  kamena, neka se nagne nad ogradom koju čine fino izvajani trbušasti stubići.Pored urne na  uglu neka  se šćućuri , jer osjeća jezu od naglog zahlađenja i rijetkih kapi kiše . Neka pogledom obuhvati kutke u  osvijetljenom salonu iza staklenih vrata sa jedne strane a sa druge : beskraj polja, široku rijeku i ispolinsku šumu što se prostire do blizu samih obala.  Nisko,olovno mračno,nebo postaje izvor  melanholičnih melodija. Osjećam dozivanje šumskih duhova; sjenke brojnih kipova postaju nešto između Lara i ne baš tako dobroćudnih Silvana .Vidim jednu djevojku : kosa joj je boje meda , fine crte lica se…

Phantasia

    Tiho se spušta veče,tiho teče kraj doma moga blijeda rijeka brojim glasove iz crnih smreka nijemo nebo zvjezdani sjaj siječe.   Gdje je sad sjajna,ljepojka bajna u tami njene oči svuda vidim kosu mirišem,mislima zavidim što stvaraju ova priviđenja vajna.   Vidiš samo vukove,huču sove mašta ti zlokobnu stvarnost opija nije ona blizu,to mirišu zove.   I igraju svici,božji ugodnici mjesečina hladna cigaru savija pali je,pepeo pada po ravnici.  

Vragolije

  Kako si ljupko otvorila usnice da svaki glasić u svjetlost se topi -Ljubi me- govore oči,trepavice i tijelo što se iznad mene sklopi.   Volim taj drhtaj što zanos govori da bukti , pulsira pod bijelim tenom usne se spajaju,ljubav lanac stvori i zagrljaj nježni stapa sa voljenom.   Otkucava srce od strasti umorno patnja puti dušu ostavlja na muku jer požuda mori tijelo uporno   Mazne su ti grudi,crne oči slatke obrazi od maka,med kapa sa ruku kolačiću  ljubavne glazure glatke.    

***

Dok se konac odmotava i zube sunca novembarskog glanca sumorno se kuva kava i plavi dim nikotinski se palaca.   Gola i smrznuta postrojena stabla Između dva električna kandelabra.   Pijev trulog parketa klavira krlja,partitura paralizovana dok paučina raspeta zlato hvata posljednjeg toplog dana.   Gola i  postrojena smrznuta stabla između dva električna kandelabra.   Srce moje,krvava sjenko u veznicama sjećate li se nevinih vremena kad nježno strune pjevahu usnama što su slavile njena koljena   Smrznuta i gola postrojena stabla između dva električna kandelabra.   Sad njene kose plutaju u krateru…

Mehanizam sna

Točkići filigranski pokreću mehanizam sna a one ozbiljne prilike što na stvarnost sjećaju , njih povlače konci koji se mrse u tkivu uzbuđene duše. Tako jednom prilikom na brdu izrastu čempresi koji na suncu plaze svoje crne jezike a u noći se crne kao dogorjele buktinje. U nekim trenucima bijeli glatki kamenovi izrezani u proplanku podsjećaju na kamene ploče u rijeci. Drugom prilikom razvija se bulevar i u svom prašnjavom progresu uništava polja ljutića i ševare , izniknu zgrade otmenih štukatura, natrče se zlatna i zelena kubeta. Trećom prilikom jedna djevojka bijelog lica iz tihog…

Jedna loša pjesma i njen životni put

Na listu zgužvanog papira leži, vlažna od znoja nervoznih dlanova jer melanholik što je zabilježi smatra da srce nema,poče snova.   Govori o nekoj zlatkastoj patini ni nalik na buđ koja je oblijepi o cvijetnom polju,nebeskoj visini blagim riječima,ljubavnoj okrepi.   Pogledi razni,nježno šaputanje tu žive,gudi muzika nemira mada sve više škripi ,no što svira kao kahektično jektično disanje.   Ljulja se u zlatnom blatu usred lokve kao neki muzej postmodernog stila i prizivlje muze i sudbe tokove horoskopske znake i buljuke vila.   Poput otkinute ruže od papira hrabro…

Pripovijest o mladom Relji i šćeri serdara Duke

Sjetiću se davnijeh vremena tvrdih kula, bijelih gradova na brdima Polja skadarskoga. Đe je sada zagađena voda tamo bjehu divna plodna polja. Đe je je sada samo kamen,drača bješe slava slavnog grada Svača. Za kojega kažu u pričama da je ima’ crkvi kol’ko dana. Od tog samo poneki trag osta. Dom za zmije,kozja staza posta. Na dnu rijeke Morače pričaju da proklete duše bitke bore staru pizmu trulim mačevima da pobijede žele vjekovima.   U takvome davnome vremenu živio je i pravedan bio serdar Duka,ponos svoga roda vrli ratnik i…

Disonance

Na kraju grada kuća bijelo okrečena, prozori joj gledaju u vrt. S proljeća vrt zazeleni, pun divljeg cvijeća i korova, poneke stabljike pasulja. U mreži lišća i puzavica sunce ostavlja zlatne krpe a cijelo klupko diše na mjesečini i širi se na plesnive krovove. Kuća je jedna u nizu željezničkih postaja. Na nadvratniku se primjećuje izblijeđeli, svečani natpis dobrodošlice. Njene konture se gube u širokoj, zapuštenoj pruzi sa crvljivim pragovima i zarđalim šinama. U ovom obitavalištu sanjao sam cijele godine red,  harmoniju, prirodu koja okrepljuje. A ti si, nevaljalice zakrivala očima…

Pjevanja o ljubavi

  Slavili su pjesnici ljubavi svoje plave i crne, gospe i radnice obijesne il’ u boga sirotice ja plamtim rad’ riđe boginje moje.   U prvom pjevanju o mojoj slasti reći ću kako ljupka je i draga pa ostajem vjeran , da nema blaga rad’ kog’ bih odbjegao  njenoj vlasti.   Njenu ljepotu hvalih i ranije dok gubih svoje misli opijene i hvatah zjale u jada kutije.   Na kraju vjernost pohvaliću njenu jer bez ovog svojstva i ljubav vene, ljepota , ljupkost nestaju u trenu.   Ljupka je  …

Mjesečarenje

Hodamo sjenka i ja u potrazi za snom, a duša leži pijana po raskidu  sa Sanjom.   Mene savlada jad na obrazu šamara plam; a tihe noći hlad ne nudi spokoj  ni san.   Sjenka je nešto živa: preskače mjesečinu, u mraku ulice skriva sram i bijesa žestinu.   Tako da duša mila narkotički san sni : jad i očaj sred bunila ostaju živi , jasni.   Vidamo se kako znamo: nas troje pelcuje  tuga; bar za plakanje imamo rame vjernoga druga.

Impresije u suton

Azur  bukti, zaspale sfere plutaju i mirno dišu u narandžastom sjaju, hladno zlato blista u krošnjama, lome se odrazi proteklog  dana.   Kruže ljepote raspuštene dok vitki stas igru tka, i bujna kosa mazne žene postaje zamka slatka.   Kukurijeci po šumski putevima i bezbroj noćnih mrzovoljnih ptica nagvaždaju nešto o bogu i snovima: senilni mamlazi tragikomičnih lica.   Vijenac osmjeha za početak,na kraju milovanja; poljupci svu pamet ispijaju.   Kao vinilske ploče glas zagonetni koji iglom   stari fonograf ocrtava u vazduhu osciliraju  razgovjetni komplimenti ženskih svojstava.   I narandžaste…

Pastorala

Govori mi nešto, a ja mucam,sričem jer mi dušu stiska bezmjerna toplina. Slatko gukti grlom a ja se ne mičem vezan  poljupcima,blistavim očima.   Riječi ne dolaze do puste pameti jer poljupci tvore huku u ušima Od  nijema,gluva i duša odleti pa slijepo služi podlim amorima.       (poslije razmišljanja o shadeinom komentaru, zadnju strofu sam izbrisao ali ne zbog poruke koju nosi tj. da treba bjažati od ljubavi- šaljivo je napisana ta strofa;nego zbog toga što je u slobodnim stihu i u potpunosti odudara od prvog dijela pjesme.to…

***

Gledam ostarjelog unuka begova kako ćuti,puši i senilno sipi ispred divne kule,u kraju snjegova jednog ljetnjeg dana,svud zapara kipi. U gustome hladu,plemenite kruške čije vitko stablo ,kao tijelo žene pruža spokoj ,briše bola teškog sjene a plod zlatnim sokom liječi usne muške sjedi dostojanstven,kao na Diwanu dok srebrni  glasi s minareta slave i pletu nad gradom  simvol vjere prave. A mene,đaura,svijetle misli stanu pohoditi tada što nijema,krvava ljepota donese : miris bašta i ašikovanje i bedra hurija kad sudbine strava nadvlada a srce daleko od doma ostane.

Beat haiku

Hladne kapljice iznenađuju behar;dođi i prospi plodove tvoje ljubavi i topline. * Vjetar nad Vračarom uzalud zove; bog proljeća očajava za svojom nevjestom. * Draga princezo u farmerkama miriše cvijet u tvojoj kosi; Hiljadu sunčevih latica u pustinji. * Ostavljam svoju prikolicu -uradi sam kuću; gitara i pas lutalica su moji drugovi. * Lude skitnice po autoputu tumaraju; miris benzina i svježe okrečenih kuća.

Ljubavna ispovijest

Slatke su njene grudi,ali srce bije u toj bjelini bezumno i plaho ja opet želim da tajanstvo pijem sa usana finih, a ona bježi strahom. I kaže da volim samo slatku zbilju koju ona pruža u nježnome krilu i zelene oči,žubor u glasu,fine prste noge bijele,bradavice napupjele. I da ne volim njenog trućanja košmar koji zove svojim pogledom na svijet i njene odjeće izbor i  njen muzički dar individualnost i urbani mentalitet. Da sam prema tome seljački tip pastoralna gnjida i uopšte lola pijanac kog vodi strast ne volja. koji…

U vrtu

Vidimo se pod bršljanom,ljepojka reče i ponese tijelo lako kao obećanje Hladno mi nije,sunce me ne peče dok čekam žudno njeno darivanje.   Al samo žalosni glasi mi stigoše pobjegla je u selo kraj klisure i udala se za nekog dobošara kog tajno il javno vole sve cure.   I od tad jadno živjeh kao crv pivom se liječih dok čemer posta krv, krv groznica, ova pređe u laku tugu . A laku tugu poklonih najboljem drugu.     Poslije tuge ostade bijedna sjena. Sjena postade žudnja prema njoj,kuji Kako…