Glina

Snebivam riječi od u meni mislima pod noktima od sadašnjeg utočište nalaziš ruku prljavih od zemlje sto potičem vrijeme grabim prstima što prolazi.   U obliku tražim što tebe će kazati mirisom vode na koži te dotičem u tebe lijepe prsti se umorni trazeć liniju što dušu će prodati.   Nehtjeo prihvaćen pažnje da postoji, ni dijelo ni lik rukama kazani pognuta lica nad mekog komada želje za tobom objesne nastani.   Prolazniku običnu kad pogled zarobi riječi od hiljadu, priču sazbori osmjehu na otvorenu duše naslika suvišan shvaćen da…

Riječi za čuvanje

Vežem svjetlo sa ulice mislima, za magle od šal noćne, iskru neku tražeć malu što pustit iz vrhova prstiju mojih krv će od stih kojeg živi.   Trebalo nije mnogo mi, ni od treptaju dva, zajmljenim nezvani riječima gost misao zaplesa o tebi, tu na odmahnutim pogledom pokupljene sjaju oštrice staklene što zjenice stope bez milosti kao da postojim ne, na dvoje rasjeć` je u stanju kao da strah ne živim ne, činjena od koraka pogrešno do na pola što lomi grča u meni, da uzete na čuvanje mi riječi…

Koliko dosta je

Zarobljen pogleda što lice niz jarko crveno silazi, horizont na poklon darova mi nebo noćas i u brdima davljenika na zalasku sunce na tren od smiraja da ostavi prošlosti, nepar riječi tebi da pošalje poslednjim pismo zrakom da zatvori.   Kradem sam od sebe, kao proklet da trpam sam u džepove bježeći inatu krijem vremena i prkosim, treptaj svaki siguran kod mene tvoj je i od šaputanja u vlat kose pisana pustiti neću te ne možeš nestati.   Košulje svoje ne bacam ja dok tvoje sa njih dodire ne pokupim…

Knjiga bez lista

Mladu mjesecu pod ruku sinoć misli priču o nastanku moje zboriše, dok na pola o tebe okrznut negdje za korice bez listova uhvatih knjizi i nespretno prosuh sve.   Od riječi i mirisa do usana i dodira, slova jedno u drugo pisano svoje zapetljaše prste.   I istini pade pogled bestidni drug u trazeć gomili smisla trag, jedno po jedno što čine ime od kojeg i sad gubim spomena dah.   Na poznato počeše niti da liče, od kamenu klesanom postadoh brat i bludnik tvoj nanese vjetar dahom lik, a…

Ostavljeno

Noćas ispijena lica od nesna, na prstima svojim listam ti ime, čvrsto prošlost vezat nemoćan, međ onog što bilo je tebe potražih. Iz bajki tvojih rijekama nadjoh u džepu kamenje čuvano, Iz pjesama tvojih zaledjene leptire da lete nebu puštane, a suncokretu i dalje mjesec kazivan, o drugom ga licu učeći sunca, te ljubavi riječi ti pričljivoj duši jednoj davno poklonjene. Misli mi stadoše a vrijeme nestade kad nemoćno ruke ugledah svoje spoznaji otiman kao i nekad da milujući u stanju odoliti nisu prestati na tebe mislit` .  

Od svega

Čudan je zvuk neznanja bratu zaborav kad stihove kroji, od učmalog korak daleko a meni godina da predjem malo, u kamen stvorenih nogu od pomjeranju straha da nestaćeš ako iza u vremenu mene da budeš pustim.   I tad besmislenosti žrtvu tražim, od hranjenu stihovima tudjim dušu, do pogleda što ne dopire dalje od sijenke tlu ponora položenu imenom tvoga vjetra ispisanu.   I teret nošenih gazi, milosrdan gospodar dan je kad dozvoli da sjetim, a tad od u njima sa tobom ponekog svi su mi laki.  

Negdje jako kasno

Noci od mjeseca užaren dah , svjetli zvjezdama lutajućim staze i hladnom snagom okiva zime ljubavi sunca gladne travke, što uprkos magičnom sijaju bojom noći u mraza bunde obučene hladne.   I glas mi zadrhti od neznanog dok osmjeh pitanju tražim, čemu sve, kad i suviše bića malo saznanju da postoji nije svjesno.   Okrenem tiho se, u meni krivcu za podaren tren samotne noći, zahvalim bolom, jer nisi tu a ipak, ja ipak moram poci.            

Kriva slova

Naklonjen mrtvom slovu rijeci neshvatanje moja je kletva, od što tolikih  izgovoreno cesto cak ni usne ne shvataju same. Dokle ponekad zapitan, u poznato lice mi pogledom odgovor zatražim. Kad ćutanju nadjenom samo se skupim u zrno od prasine manje ni koraka kazaljke najmanjeg sata dalje ne  bih jer kud, ne znam. Odgovori mi, ti prokleta rijeci sklopi slova da kriva ne budu, za sve sto kazes razumjevanju da ugledam lik spokojan i tih nesnu vise da ne budem drug.