zvijezde

Zvijezde padaju, kao i ljudi. svijetle i sjaje pa se izgube u bespucu svemira… —————————————————– Zvijezde se radjaju, kao i ljudi. umjesto mraka i nistavila stvara se svijetlost i onda zauzimaju svoj polozaj u bespucu svemira….

RECI MI BOŽE!!!!!

U svijetlu ili u mraku, udahnuti cu tvoju zraku. Drzim dah plucima punim, svaki dašak da ispunim. Gledam, i prestati diviti se ne mogu, zapitah se i obratih se bogu. Sta? A nakon toga, drznuh se ja Zbog cega?! I on mi na pitanje odgovori… Jer vjera nema misljenja i problema, vjera nije sema,nema lice i nema amblema. vjera je tu zbog samoga zivota, mjera istinskih i pravih vrednota. vjera razloga nema,vjera te priprema Da li je ljubav vjera???!!! Otkrij je i saznati ces da te tjera, u kojem smjeru…

nada

– Instrument,objekt ili produzena ruka, i vise nego sluzim svrsi ali je muka. Krajickom oka promjenu spazih, primjetno i sjetno u nju zagazih… – I padaju kise, sve vise i vise, i magla nikako da se rascisti a neznanje nikako da se razbistri. – i znam da korakom svojim sjebao sam buducnosti tok, nadam se da cu dobiti opet isti rok. Mozda se buducnost ponavlja, mozda postoje sanse da se buducnost ispravlja…

lutak

I tako sjedim na pruzi u svojoj tuzi, cekajuci vlak da naidje, Nadajuci se da ce da me zaobidje. Ali ja sam na pruzi, sjedim i divim se duzi, duga koja obasjava,duga koja spasava, duga koja ranjava. Jer dok dok svjetlost rana se budi, nesto mi para kroz grudi. Iskociti ce i pokazati silinu svoju, iskociti i pokazati svoju boju. Nesputano i cisto, obuzeto stiskom, nepobjedivo ali ranjivo vriskom. Vriskom s usana tvojih ja tvoju bol posvojih. I tuga me obuzima, gusi me, kao plima… I cekati cu pravi trenutak,…

lik iz crtiča

Ponekad se stvarno osjecam kao lik iz crtica. Stvarno bih htio da sam lik iz crtica, da mi se oci onako kolutaju pa se vrte onom brzinom jer se tako i osjecam. Kao lik iz crtica… A tko je to? Tko je lik iz crtica? To je onaj lik koji zeli nesto a ostali ga pokusavaju sprijeciti da on to i dobije. Jedva cekaju svoj priliku da mu postave nogu da se razbije pa da mu se smiju. Cekaju i bulje u mene moleci se da padnem s ruba kanjona…

ta tišina

i tu negdje izmedju neba i mora, nalazimo se u magli nasih ocekivanja. tko trazi taj i nadje kazu, kazu, kazu… a negdje iza obzora nalazi se ta tisina. ceka nas, ceka nas u duginim bojama i trazi nas. i samo nas bar tako kazu,kazu, kazu…

izađi

I evo me budim se, biram svoju boju. Trazim se i kada stanem na noge svoje tu sam za tebe i neces pobjeci. Daj mi vremena da izrazim se, daj mi vremena da nadjem se pokazi mi da postojim. izadji iz zemlje, daj da te vidim pokazi svoje lice daj mi ono sto trazim….

ide…

I kada krene nece stati, i svim svojim bicem ces ti to znati. Krenulo je i sada ide, zaustaviti se nece,nece,nece… Dok ne nadje onaj komadic srece . Srece sto trazi i nikako da u nj stane, nikako da taj dan svane.

tuga

Osjecam je, gusi me, tu je i ne mogu je se osloboditi. Dio mene, dio tebe, mi, oni,vi, ono izmedju nas, ono izmedju vas. Kako da to ispustim, da se oslobodim grijeha sto lezi na dusi mojoj, kako da te oslobodim iz okova tvojih sto cini ta tuga na dusi tvojoj; kako otpustiti bez posljedica, bez razloga odbaciti i ostati svoj? Kako uspjeti bez gazenja ,bez guranja; strpljivo cekajuci u redu? Zar smo zauvijek i vjecno osudjeni da se oslobadjamo iz okova? Sami i usamljeni, suzdrzani i zadrzani. Zar nas…

putevi čudni

Kako da krenem putevima cudnim, i kamo vode ovi zavoji ludi, Boje koje se preklapaju i krizanja nad kojima se oci sklapaju. Rastrgano srce urla iznad boli A istina! Istina je kriva jer uzdigne se i do vrhova sjajnih,do dolina bajnih Doseze,doseze… Zvuk pijeska i tezine same tisine… Njisuci se na klatnu usred mraka, vazuci tezinu protiv daska zraka. Odluka je bila sjeme novoga zivota makar i dalje buducnost nije mladja, nema veze ali zato sloboda se radja

bozja djeca

bozja djeca, svi jedna, svi kao jedna,svi na okupu… toliko razlicitosti u nama… a toliko istinitosti svijetlosti draga izadji da te vidim, izadji da te osjetim… proslo je tako dugo, taaaakoo dugo… skoro pa sam i zaboravio da postojis, skoro Tamo, Tamo draga, a sta tebi da kazem, zar oziljke opet da ti pokazem? Doslo je vrijeme mira, doslo je, vrijeme sredine…. A sta da ti kazem (ne)prijateljice stara… Gotovo je, nema vise borbe izmedju dobra i zla, to je zavrsilo, negdje izmedju svega toga, sada stojim ja. Ja sam…

nisam taj…..

i koliko god zelio biti jedan od vas ja to nisam. sorry ljudi ali ratovi?mrznja?pohlepa, zavist, nabacivanje krivnje, sranja oko nicega? nisam jedan od vas, gdje ste vi ja tu nisam… materijalizam?samoljublje ili ono sto vi nazivate ljubavlju? kako ti meni tako ja tebi? koliko god da sam to htio razumijeti to nisamja. pokusavao sam ali mi ne ide, jednostavno mi ne ide. Da mislim samo na sebe i nista drugo, ne, ne. Nema sanse……. There is a world out there ma koliko god ga vi negirali on je tamo….…

put do kuče

Pocevsi od pitanja u mraku, odgovor u svijetlosti trazim. Dug je put i pun krivina… Dug je taj put; pun duzina. Dugo sam na tom putu i zaboravio sam kako stati. Okrenem se svake toliko i gledam da li me netko prati. Ali tu je samo sila koja me vuce, nadam se da je to put do kuce…

ta pitanja……..

Ah,ta pitanja… pitanja, pitanja, pitanja, samo pitamo i pitamo i pitamo ali i dalje zavrsavamo u mraku dok sve ostalo jednostavno mimoilazi nas… cemu te nedoumice, cemu te sitne lazi? toliko mene i toliko tebe u svemu tome, ima nas ali kada se trebamo jednostavno nismo tu??? zasto se zaobilazimo,zasto kada se sretnemo sve je jedno, mi smo jedno, mi smo jedno, jedno je sve ali opet nista, i nista nije poput nas… cemu ta igra, mislim cemu skrivanje, cemu uopce nase otkrivanje, zasto kada ovako ne vodi nicemu, nist…