hvarski akvarel

Moje je tijelo val. Okrećem se i postajem zelena, modra,plava.. Ispod zatvorenih kapaka, u dubini moga oka, kupaju se male sirene i za tebe plešu opojni ples. Dok sunce jutrom miluje skale zman,osmijeh me tvoj odmah iza ugla čeka. Mali jutarnji poklon za sreću u prvoj ulici lijevo. Tamo gdje sv. Stipon hrli u zagrljaj moru. Postjem žedan i omamljena od ovog mirisa lavande i nekog tihog sjetnog čekanja… Reci, imaš li na usni sladak okus vina i malo meda pod prstima za me? Vruć je ovaj kamen na koji…

večernja

Svaku večer, kad završim svoj dan, moje umorno tijelo želi zaborav. I klonuće više nije slatko ni snovi zaneseni, jer novo jutro tom umornom tijelu ne donosi ništa , no život prevareni. I kad dođe to jutro tugaljivo i sneno, tad poželim nečiju ruku da dotakne moje zažareno čelo i mili glas da zažubori: “Dobro jutro draga” no nikog nema samo ti stojiš, nijema ; uplašena,jadna moja sjeno !

suicid

Spusti me na obalu rijeke i pusti da uplovimu noć. Tko zna tko je večeras dotaknuo anđele. Možda je to njihov šapat u krilima vjetra ili samo odjek davnih priča u šumu mutne vode. Nečija zapečaćena sudbina i sjećanje u kamenu na obali. A možda to samo ja večeras želim umrijeti. Spusti me na obalu rijeke… …ako znaš za što se molim i koja je tajna vjekova, zatvori me u nježne latice lopoća i rijeka će pjevati o istini koju smo tražili na nekim zaboravljenim ušćima i pretvorit će se…