čekanje

Čekala sam tvoj poziv, zurila bespomoćno u telefon i molila ga da zazvoni, no on je uporno pobjeđivao u toj našoj igri treptanja, a ja sam redovito zavaravala samu sebe da sve će doći na svoje. Ipak, na noćnom ormariću čuvala sam rolu toalet-papira ako slučajno zatreba ako slučajno opet zaplačem. Samo sam te htjela voljeti, onako kako sam najbolje znala: potajice i skrivečki i svaki tvoj pogled stvarao mi je nemir s lijeve strane ispod košulje, a tamo si tako savršeno pristajao kao da je po tvojim mjerama to…

xxxx

Zar opet da zbog tebe redove ispisujem Da o tebi opet najljepše govorim Zar da opet o tvojim očima pišem A mrzim te riječi Mrzim i papir ovaj po kojem pišem Zašto Jel’ zbog tebe ga mrzim Il’ što po njemu ruka samo o tebi piše Uvijek riječ na papiru tvoj pogled bude Ispiše mi uvijek ruka tvojih koraka zvuk Ispiše kucanje tvog srca Zbog toga mrzim i olovku kojom pišem Mrzim ju što škraba bez veze I opet za tebe redove ispisuje Opet o tvojim rukama, zagrljaju, usnama mašta…

staze samoće

Koračam sama po ovoj otužnoj stazi Ni traga za mnom ne ostaje Iza mene sjećanja, a oko mene magla I koračam sama kroz maglu Po otužnoj stazi što vijuga I vidim obrise tvog lika u daljini što me čeka Hodam prema tebi, a svakim korakom sve si dalje Koračam sama mračnom, vijugavom stazom Bez zrake svjetlosti, bez prijatelja, bez utjehe Pod mračnim nebom spuštam pogled zemlji Na kamenje, na ostatke razbacanih snova Što u prašini zaboravljeni leže Koračam prema tebi, a koraci sve teži postaju I tek što ti dotaknem…

očaj

od cigareta požutjeli prsti po komadu papira pokušali riječi ispisati mislima negdje u mraku s dušom koja pati na smetlištima iz očaja na tren me trgnu debela žena poderane traperice prošetale su ispred mene stoj! viknula je na olinjalu staru pudlicu nestala je iza ugla vratih se očaju ništa osim njega nije ostalo žuti prsti još uvijek su hjeli dušu na papir staviti al očaj je jači i ostah u mraku tuge s dušom koja pati na smrdljivim smetlištima

Ona

dugo sam ju pored tebe promatrala nasmijanu a opet nekeko tužnu i htjedoh ti prići al me njezin pogled zaustavi htjedoh ti dotaknuti ruku al ona je već bila u njezinoj naposlijetku sam ti barem osmjeh htjela dati al ti si se smješio njoj i tad me nešto u grudima zapeče biješe to bol tebi potpuno nepoznata i strana al ja sam ju već znala da biješe to bol i dok sam uzalud barem jednu lijepu uspomenu na tebe pokušavava naći vidjeh da osim suza ništa drugo mi ne ostade…

Bez naziva

potrudi se ići za svoijm snom i kada najteže bude kad zadnje nade krenu u svijet podzemlja potrudi se ne radi svog imena u povijesti velikih nego zbog svoje veličine potrudi se da budeš najviše što možeš biti tada ćeš biti uistinu najveći i nikakvo vrijeme i nikakva povijest neće ti moći nauditi

U noći poput ove

u noćima kao što je ova iz pogaženog srca najveća se tuga uzdiže i kola kroz vruću krv pritišće mi njedra i bez daha ostajem guši me tuga i ne odustaje sve dok i zadnju želju za životom u meni ne ubije ona želi da me nema već se i očaj javlja baca me silovito po mračnoj sobi iz koje je i tvoj miris iščezao i već mi tijelo umorno pada udovi mi klonuše na plahte znojem natopljene i uzalud tražim spas u sjećanju o uspomene se neke kao o…