Baloni

probudi se u moju stvarnost pod nogama mi baloni lebdi i shvati ljubav zvukova i riječi. samo čekaj i vidi kako put mi stalno bježi previsoko leti zar će sad do tebe? pa stani i prepusti se odnijet će nas daleko ne brini vratit ćemo se jednom tamo dolje gdje je svemir nas dvoje, astronauti poludjet ćemo skupa nikom se nikad ne vratiti u nepoznatom užasu iskrivljenih lica jedno drugom sasvim nepoznati.

Bog

kako oni to uvijek ostaju isti uz gomilu tog životnog vijeka a ja, evo, s tobom već duže vrijeme graničim i ne znam tko kome pripada i ne znam tko to uvijek prevladava preslični za postojanje preveliki za razdvajanje učimo imitirati svaki odraz ali znam, ostavit ćeš me jednom kad ti kažem da mi je vijek kratak a povijest tek sitna ostavit ćeš me jednom kad te zamolim da me do Boga spustiš (jer ja, eto, opet vjerujem) i ja opet gledam te u toj gomili sebičnog života i jada…

Jantar

samo um samo oči samo svemir pust … nikad nećeš stići kući astronaut prosjak ja nema tajne nema tajne moja Zemlja moja zemlja a svemir kao jantar astronaut dijete tri planeta sasvim nigdje bez spektra moga svijeta a centri i granice? poput čovjeka poput djeteta