Idila

Ja bi vrlo rado da posjedujem stado, da čuvam ovce na Velebitu i zajedno sa njima travu pasem, da osjetim miris šume i nočne zrake na svom licu, ne čujem kako škripe gume, ne pritiščem televizijsko dugme, ne šumi mi u glavi, šumi samo potok plavi i u šumarku se šulja šuškavo, glavu je u se uvukao i mene prijetnjom izvukao i ništa mi nije jasno jer svijet u sistemu se opet čuje glasno.