Kada vjetar puše po mom brijegu

Kada je sunce visoko na nebu, Kada vjetar puše po mom brijegu. Zeleni miris kad se raznosi po zraku,   Kad je tisuće oblika u jednom oblaku.   Tad škiljim da bolje vidim. Tad bridim i ničeg se ne stidim. Osjećam vjetar u kosi i miris u nosu.   Tad te vidim gordu i bosu, u svom ponosu.  

Sjaj moga oka

Vruče je ljeto, ni daška vjetra. Smiješak mi razvlači usta sjaju oka moga. Izgledam kao da ću dobiti moždani udar. Jedna kratka romansa s nogu i idem kući. Sretno! I zaista je kratka i slatka i više me ne poznaješ. Moja ljuba za po putu. Nemoj se nikada izgubiti sjajno oko moje. Sanjam te. Znaš ti to dobro. Uživaš u tome. Ja u tebi tažim svoju žeđ. Predivno je to predivno. Sanjam te.  

Uništena pjesma

Vrabac nana na grani grani na na vrabac jutrom umjesto mjesto sto sunaca   Vani na grani, dijete je te je rani ani godinama prije je sunca vrapca krekeretavog zelenog žapca   Ćevapčići, ćevapčići čići  čiči se sada žuti ti prstići tići ići rane neotvorene tvorene prije je sunca unca srebra…  

Moja ljubav je sve i zauvijek

Stotinu puta sa druge strane vrata. Pedeset puta s druge strane života. Bojim se rata. Laž. Laž!!   I živim za to, umirem. Kontrasti i suprotnosti.   Uobražena prasica U dvanaest sati Već dvanesti put.   Brbljam bez smisla. Besmisleni histerični smijeh.   Vidim u dubini noći Aveti, spodobe i prikaze   Smijem se i i uživam Ozbiljna, poslovna Dvadesetdvogodišnja plavuša   Šale nisu smiješne Smijem se smijehu Poslovnih šala   Negdje duboko u pozadini čujem ime Proganja me Bojim se vještica O ponoći, Blaža Blaaaaaža   Hahahahahahahahhahahahah hahah

Sunce sja u kasno posljepodne

Sunce sja u kasno posljepodne; između crvenkastih oblaka na ptičjim krlilima i pjesmi. Preko crvenih krovova kuća, kroz zelene bujne krošnje vječnih stabala.   Sja sve do mojeg vrta, gdje sjedim ispod starog oraha. Na plastčnom stolu u svjetlosti i sjeni laki vjetar se s orahovim lišćem igra. Ja ispijam čašu slatkog crvenog vina.  

Strvinari, skakavci, žabe, potok, Deda Mraz i pivo

Ne prestaje Ja osuđujem Pijem dvije litre piva za petnaest kuna Nebo je crno i zrak je suh Sjedim pored korita nekog isušenog potoka Žablji se kreket čuje bez obzira Nadimlje se, ispuhuje, nadimlje Kre kre Ne volim te   Čujem i skakavce u travi Sviraju i odobravaju nevidljivi u šikari Usred ljeta mislim na Božić, Grlo mi je suho, pivo, suho, žeđ Pojeo bi jednog čokoladnog Dedu Mraza U jednoj zimskoj noći tam gdje je visok brijeg Jeo bi Dedu Mraza i klizao se po potoku, Klizao bi se…

Znaš

Znaš, ljeto počinje. Ljeti; sunce, more, znaš.   Ljeti su domovi hladni odsutni, mračni, sami.   Kaplje znoja obilnije su ljeti, Sve se isparava i često zna, biti sparno, znaš.   Sve se ljeti ljeti a sunce; pa sunce ljeti nosi sunčane naočale, ali ti to već znaš.   Ljeti se teško diše, često, znam, ljeti se i uzdiše.

Boje II

Pod žutim suncem, na zelenoj haubi, plava krv se crveni.   Sunčeve zrake silovite su i pulsiraju u mojim sljepoočnicama.   Iza ugla dolazi banda ultraljubičastih patuljaka. Mila ih zna, ona ih obožava.   Draga, reci mi. Voliš li me? Ne mogu više trpjeti ovo. Neću izdržati više niti jedno slovo.   Moje nakane nisu čiste a onda opet, nisu ni tvoje. Zašto, zašto toliko često mijenjaš boje?

SAMOUBOJSTVO ( BEZ SMISLA) SAMOUBOJSTVO

Ovu priču zapisujem u znoju. Krvavih ruku.   Bila je zima a sunce je vioko na nebu, kao iz nekakvog posebno piromanskog, manijakalnog, sadističkog raspoloženja, nemilosrdno i sa previše epiteta, pržilo Zemlju.   JA sam sve. I polako, nezgrapno niz stube. Oprezno, hladnokrvno, sa suzom u oku. Usta mi se razvlače u bolni smiješak, nož mi je u ruci.   Kroz prozor vidim, pod visokim suncem, Blijede boje, nestaju. Tope se obrisi svijeta, svijet nestaje. Z moga je oka isparila suza.   Namjera je jasna, ubojstvo. Ustrojstvo umjetne ideje pravde,…

Moj život je tisuću puta ponovljena fraza

Moj život je tisuću puta ponovljena fraza. Poput planeta u krug se vrti i hladno je i ne prestaje.   Moj život je tisuću puta ponovljena fraza. Reciklirana, zelena, ekološki osvještena. Prijazna, korektna i fina.   Moj život je tisuću puta ponovljena kazna. Dobro jutro, laku noć. Nestvarna i prazna, tek izrečena i već je nema. Već iznova počinje.  

Malo, malo čudovište

Malo, malo čudovište. Netko se tiho šulja iza mojih leđa Ja niti vidim niti čujem.   Moje uši ne čuju ništa osim buke pijane barske prepirke i neke monotone muzike.   Oči vide obrise tjelesa; ruke mahnitaju po zraku, kapljice sline, kapaju, pljušte   Konobarica je niska i plava, nokti su joj izgriženi i crni usne su joj bez krvi, mlada je   Netko, netko dolazi lagano i tiho Netko u kutu počinje plesati kolo a konobaričine male sise svima naplaćuju piće   svaka misao u bujici riječi gubi smisao…

Reklame

Sjedim u naslonjaču a na TV- u reklama. Neka predivna djevojka sladoled jede, a meni se gledajuć reklamu baš nešto jebe. Al bojim se da joj ne bih bio dosta, taj sladoled pruža joj i previše zadovoljstva. Ko bi pomislio ikad, da će moja seksualnost bit ugrožena od strane sladoleda. Mislim u sebi; koliko taj sladoled ukusan mora biti? I odjednom- moram ga probati. Uzimam iz lisnice novce i letim do dućana. Sladoled i nije nešto, baš su me prevarili vješto. Zlovolja me hvata; više nikad taj sladoled kupit neću…

Univerzum, dva

Dajte koji univerzum, čak i dva; beskonačna kompliciranost uma.   Akcija silna; supernova Odgovor blijeda sjena, jadna, gadna.   Tek krvavi završetak zlatnoga dana može ponekad, ponekom biti dovoljna hrana.

Magla se opet spustila na grad

Magla se opet spustila na grad, ili na selo? Nemogu više razlikovati jedno od drugog.   U daljini čujem neurasteničan pjev neke davno izgubljene ptice.   Ljudi su se vratili s posla. Hladno je. U polusnu vidim njihovo iscrpljeno lice.   Približava se smrtna ura. Ne misle više na kojekakve trice.   Neke davno izgubljene ptice u daljini čujem neurasteničan pjev.   Treba alkohola. Treba droge. Osjećam njihov gnjev.   Treba žena, muškaraca da se oslobode lanaca.   Treba djevojčica i dječaka Čeka ih samo blatnjava raka.   Zemlju je…

Trenutak

Danas je je čitav dan trajao samo jedan trenutak. Bilo je maglovito, hladno, mraz se uhvatio za vlati trave i grančice stabala. Sunce je skriveno iza magle neprimjetno osvjetljavalo svijet.   Nisam se bunio, prepustio sam se trenutku, osjećao sam se melankolično, tjeskobno, nestvarno, nevidljivo,  daleko,hladno. Nisam se pokušavao othrvati osjećajima, svaki me obuzeo i ispunio, postao sam sila prirode. Bio sam dan, neometan, snažan.   Volim vrijeme, izmjenjivanje dana i noći, polagano, stoički. Volim vrijeme, kišu i sunce, mirise dana i noći. Ovako živim već duže vrijeme.   Vidim…

Zima

Dva su sata poslje ponoći. Zima je. Gledam kroz prozor. Nebo je crvene boje. Odsjaj snijega pretpostavljam. Moj prozor uokviruje staro orahovo drvo. Njegove dugačke grane tresu se pred neumoljivim i hladnim zimskim vjetrom. Kroz lagano otvoren prozor ne čujem zavijanje vjetra. Osjaćam njegovu hladnoću.

Mučnina

U mojoj glavi je ništavilo popraćeno niskofrekventnim šumom. Moje oči kroz masne naočale umaraju se na smeđoj mrlji na zidu. Usta su mi poluotvorena dok televizija neumorno mrmlja misu zadušnicu. Svjetlo je prigušeno dimom cigarete koju sam upalio i zaboravio popušiti. Mrlja postaje sve odvratnija i bojim se da ću povratiti.   Mičem se, bježim, ali moj mozak odbija formirati misli, moje oči neprestano traže mrlju, moje ruke uvijek iznova pale cigarete, moj je trbuh uvijek zgađen, zagađen.   Ovo traje, zatim prestane. I ja se nasmiješen dižem, perem zube,…

Boje

Djevojka potpuno bijele kože, obučena u crni kaput, hlače i majcu.   Ljeto je. Njena kosa je crna. Vruče je, ona ne skida kaput.   Plavo nebo prošarano je bijelom bojom vjetrom nošenih oblaka. Sretna je. Polupijana stoji ispod savršeno zelene krošnje meni nekog nepoznatog drveta.   Sunce je kroz krošnju istovremeno osvjetljava i baca u sjenu. Smije se. I ja se smijem.