Troje

Ja te ne čujem u statici Ne razumijem u smijehu Jasno vidim u strahu Nešto mi kola žilama i Liči na tebe i mene Smrdi na suze Miriše na očaj Još me ne vidi, još ga ne prepoznajem Već  te volim Već te ljuljam i nasmijavam Nekako smo sami u sobi Sav si crven i zovem te milo Zovem da ne dolazim na posao Još te sanjam Izgledaš kao ja Opet smo to mi, drugačiji Nećeš me moći zagrliti Nema mjesta Između nas troje

Grabežljiva

ništa me nije slomilo kao pet sekundi samo tebe u kadru crvena kosa do ramena crveni ruž tvoj vrat i znam tko te vodio kući kome si se bacila oko vrata grabežljiva kakva jesi koga si pogledala ispod obrva i ubola usnama tanka kakva jesi kome si šaptala na uho vadila košulju iz hlača takva kakva jesi a ja nisam i nikad me ništa nije slomilo kao pet sekundi tvoje ekstaze jer ljubavne igre one ne vide i nikad neće moći…

Srebro

tako sama pod nebom tama srebro me ne dotiče jer jedna zvijezda je premalo nebo je prazno promatra me zvijezda ne mogu podnijeti njen pogled jer jedva zvijezda je previše

U gluho doba noći

Jedno svjetlo i dalje gori na petom katu nebodera. Figura koja se ocrtava lagano podiže ramena, kao da diše, i čeka zoru. Čeka prve zrake sunca koje se probijaju kroz oblake i maglu, prvi zamah vjetra koji će joj plaziti kožom dok njene oči reflektiraju narančasto svjetlo ulične rasvjete. Zaglušena vlastitim mislima, zaslijepljena vlastitom maštom, izgubljena u vlastitoj egzistenciji, spava budna. U bezdanu nadanja više se ne zna je li to puka nada ili je ipak postala opsesija. I čuva ono malo ljubavi što je ostalo pretače djela u riječi……

Krila

Prstima prijeđi preko krila koja si mi dao kao podsjetnik na one večeri uz tebe.   Iščupaj pero iz krila koja si mi dao kao podsjetnik na sve ove boli.   Zaustavi se usnama na krilima koja si mi dao ka podsjetnik da te vrijedi čekati.   Dopusti da te obgrlim krilima koja si mi dao kao podsjetnik da si sve što vrijedi.

Želiš li biti drvo?

Daleko od toga da drvo ne osjeća ništa… Drvo voli u dubini sebe. A ne poželimo li svi, barem na kratko, osjetiti drvo? Ući u njega, disati uz njega, zajedno s kisikom postati dio atmosfere. Ne poželimo li svi imati tu mirnoću, biti simbol života? Ovo moje drvo… Ah, moje drvo… Ja nisam dio atmosfere.

Čekanje

3 ujutro je. Koža peče, bridi, steže se. Drhtim. Doći ćeš, znam. Utapam se ponovo u plavetnilu Tvojih očiju. Prve plave oči, Jedine plave oči, Kojih se sjetim usred noći. Doći ćeš znam. Osjećam tvoj leptirov dodir Kao i prvi put. Fališ mi neizmjerno. Doći ćeš, znam. Puštam krv da teče S mjesta kojeg su ti palci milovali, Mada su ga zaliječili. Lebdim između dva svijeta. Nije me strah jer Doći ćeš, znam.