Još uvijek sam tu

Previše te volim da bi otišao, a da znaš samo, koliko sam razmišljao o tome. Mislio sam se distancirati otići u samoću, kraj Dunava u Vukovaru, bacati kamenčiće u vodu, čekati da se moje misli, bar malo razbistre, pročiste, porastu u visine. Ali sve postaje uzalud, jer upravo tada, kad me misli same pronađu, neprestano vidim samo tvoj lik. Tvoje ruke, ono srce koje sam toliko dugo osluškivao, noću postaje moj jedini suputnik, u samoći. Naprosto te previše volim, preko granica svoje svijesti, postali smo toliko bliski, da ne postojim…

Igra

Sve je to samo igra. Rekli su i doista su bili u pravu. Jedna bolesna, nastrana igra, u kojoj kujini sinovi i kćeri, osvajaju često, glavnu nagradu. I ne biraju se sredstva da se dođe do cilja. Poželjni su što niži udarci, ponižavanja, prepreku poput duše, lako je preskočiti. A glavna nagrada često je slomljeno srce, u povojima. Dobar dan! Dobar dan! Vi ste pobjednik na festivalu slomljenih srca, kako se osjećate? Izvrsno se osjećam! Hvala svima koji su vjerovali u mene otpočetka, ja sam znao, da mogu pobijediti! Sve…

Slušao sam

Voljena.. Osluhnuo sam danas tvoje srce, ne bih li čuo što će mi reći.. A srce je govorilo bez prestanka.. Lupa, buka i zvonjava.. Kakav samo zvuk dopire iz njega.. Srce je pričalo, pa se na tren smijalo, pa je opet prosipalo rijeke suza u njedrima.. A ja sam strpljivo slušao, podario sam mu svoje dragocjene trenutke mira.. Slušao sam ga kad je bjesnilo, kad se pjenilo, slušao sam ga kad mi je govorilo o ljubavi.. Baš tad mi se učinilo da je na tren stalo, ostalo u nekim trenucima…

Za kap vedrine i ljubavi

Kad zaboli srce ti glasno zaplači, vjeruj mi prijatelju, bit ćeš čvršći, veći i jači. Kad slome te zli i naopaki ljudi, oni što majka ostavila rođenjem nije, zloglasne ćudi, ti podigni se sa zemljanog poda, obriši prašinu i digni pogled, do nebeskog svoda. Kad ti se smije nasmij se glasno, nek znaju oni, da znaš živjet strasno. Kad si ljut i ne vidiš od trnja put, ti otvori prozore i glasno k nebu zaviči, neka prođe bijes u očima tvojim, i ljutnja ima svoje pute, u životnoj priči. Drži…

Večeras

Večeras samo ja i ti i nitko više. Svi drugi bit će stranci. Vani će gorjeti svjetla uličnih lampi, ali mi se na njih draga nećemo obazirati. Protutnjat će kola hitne pomoći, valjda u potrazi za nekim klincom kojeg je opet pretukao neki drugi klinac, ali ni na njih se nećemo osvrnuti, ni trepnuti očima. To je glazba koju oni sviraju, mi imamo naše note večeras. Dok noć vrišti glasovima uličnih pijanaca, prostitutki, beskućnika na hladnom asfaltu, u našoj večeri mi nećemo čuti, ništa osim nas. Jer ništa nam ne…

Šutnja

Ne rasprostiri zastave mira tu na mojem pragu životnom, kad znam koliko je života plaćeno da bi ti taj mir mogao ispijati, u finim čašama skupog wiskija, zajedno sa krvnicima i zločincima. Ne pričaj mi o toleranciji, tekovini antifašizma, dok kući bacaš ženu niz stepenice valjda misleći, da tko se tuče taj se i voli. Ženo ne govori mi o tvom divnom muškarcu, koji viri iz postelje ljubavnica noći, koji nije vidio tvoje suze, dok sam ih brisao. Ne govori mi o domovini, tisuću divnih otoka čistoga mora, dok ti…

Obećanje

Ne nisam pisao pjesme za tebe. Stoga daj se opusti. U tim stihovima nećeš pronaći sebe, nisam u njih uklesao tvoje ime i usadio tvoju dušu. Privlačna si, ženstvena, žao mi je draga prijateljice da su ti uskratili dane nježnosti, kakve žena kao ti, zaslužuje imati. To boli i mene, kad ugledam ti lice osamljeno, ali ne gajim zasad, ljubav koju bi ti mogao dati. U mojim pjesmama nema tebe, već samo tragovi žena koje sam volio. Žalostan sam, jadikujem, ponašam se kao neodraslo biće nesvjesno svijeta u kojem živi,…

Čovjek kraj mora

Na današnji dan kad Svi nekoga Svete, i njegove misli sjećanjem lete. Stojeći kraj mora vali mu zapljuskuju lice, kroz krv i dušu, mu naviru životne sitnice. Tad i suze mu poteknu niz lice, ali ne one tužne, već u sjaju radosnice. U ruke uzme crvenu ružu, latice dvije tri, te ih u kalež mora snažno u daljine baci. Ne tuguje on, već sjeća se ljubavi svoje, osluškujući more dok se pjeni, uspomene sjetu kroje. Vali pjevaju pjesmu, šumore, žubore, od ljepote što blista sjajem podrhtava, od ruža crveno more.…

Tragovi

Moj živote, potpisujem te. Tražio si od mene odobrenje, za sve one boli na mojim rukama, i komade sreće kad smo zagrljeni lutali cestom. Puno si me plakao znaš… Ponekad sam mislio da si mi neprijatelj i nisam vidio ništa drugo, osim tvojih ralja što se spremaju da me progutaju. Nisam ti se mogao obratiti jer me nisi slušao. U dogovoru sa zvijezdama krojila se moja sudbina, isprepletena trnjem i zagasitim noćima. Gledao sam u ogledalo vremena i vidio ta stalno pogrbljena leđa, podočnjake od nespavanja, naprosto nam nije išlo.…

PROMJENA

Eh ti poetski recitali smijao sam im se dok sam bio mali Svaki pjesnik tada bio je budala sve što sam htio znati bila je igra i šala Nisu me zanimali ni jedni ni drugi ni oni što metaforom se časte a ponajmanje oni što umiru u tugi A danas postade i ja ta budala što ispaljuje stihove iz nutrine sve do orbitala plačem tugujem riječi me nose ko siromasi na uglovima grada za smirenje me prose I ko sam ja da išta kažem pitao sam se često htio sam…

Čovjek za stolom

Čovjek za stolom sjeo je u dnevni boravak i još jedno jutro pojeo svoj uredno spremljeni doručak. Srebrne žlice koje mu je ostavila pokojna majka, vilice, tanjuri, zidni sat, “Nedjeljom u dva” bili su njegovi najveći prijatelji. On je volio takav život i spavanje s knjigama. U prašnjavom kutu njegove sobe redale su se knjige iz psihologije, medicine, beletristika, poezija. A kad bi poželio nešto više, samo je u glavi uključio prekidač za maštu. I sve je bilo super, sve do jednog dana kada je shvatio da je cijelo vrijeme…

Molim vas lijepo za tišinu

Molim vas lijepo za tišinu utihnite na trenutak ne morate vikati toliko oglušit ću od vaše buke samo na tren stanite i osluhnite moje srce što će vam ono reći ima li u njemu dio vas ili ste sami zaboga umuknite automobili kud jurite zaglušit će me vaše trube tramvaji stanite na svojim okretištima zar mislite da ćete ostati bez putnika gospođo maknite taj kišobran vani sunce sja jeste li uopće ujutro podigli roletne s vašeg prozora draga bako niste stari tek se osjećate tako zapravo ste mladi možda mlađi…

STRAH

Kada bih mogao birati, koju bi emociju istrijebio korijenom iz sebe, onda bi to zauvijek bio strah. Ušao bi rukom u srce, uzeo zadnje niti straha ukopane u njemu i ne bi dopustio toj hladnoj emociji, što mi znoj na čelo navire, da raste i pruža svoje tjeskobne ruke. Koštao me taj neprijatelj toliko toga u životnoj igri. Mnoge ljubavi sam zbog njegove ruke izgubio, mnoga poniženja sam zbog njega pretrpio. Bojao sam se i rastao u strahu dok je on čvrsto držao moje otvorene oči, pazio je da ne…

Beskućnik

Beskućnik sam, reče on i pogleda u Sunce, samo nebo je iznad mene, i ovo moje prosjačko srce. Nemam prijatelja, sjetne su misli tuge, čujem korake prolaznika, dok misli mi naviru druge. Kraj mene nekad bili su žena i djeca, a sad u noći hladnoj, bolno srce mi jeca. Ništa nemam, osim ove deke da me grije, od studene zime, ni lice moje se više ne smije. Već u noći prije nego zaspem, skriven od ljudi suze kanem, al tu suzu nitko ne vidi, kao da i ona poteć se…

Mrtvo srce

Večeras će još jedno srce umrijeti u stihovima. Polako riječ po riječ, gasit će se slova, nestajat će njihovi obrisi, sve dok se na kraju i samo srce ne ugasi, i ostane mrtvo na papiru. I nitko se neće za njim ni okrenuti, to je još samo jedno mrtvo srce u nizu drugih… Dok će se pjesnici svađati, daleko od njihovih očiju, a tako blizu, jedno srce će umrijeti i postati pepeo vlastitog svijeta.

Današnji dan

Moram vam reći, da je ovaj dan bio toliko loš, da ne bih dao za njega niti jedan groš. Ni dinara, ni kune, niti jednog centa, nemam prema njemu, nimalo sentimenta. Prosjački je ovo dan, jer očekuje od mene da mu udijelim koju kunu, ali ostat će prazan, na svom računu. Neću mu apsolutno ništa u sjećanje dati, pa nek i on svoj danak plati. I samo čekam kad će proći, to varljivo svjetlo, bijedno kopile noći. Nemam lijepih riječi za ovaj dan, već  je on za mene, sav u…

Slučajni prolaznici

Sjećam se ja tog dana jer je bio nezaboravan. Sjećam se tih kiša, koje su se slijevale niz tvoje lice, jasno ocrtavajući put onog što će se dogoditi. Nisu to bile suze, već obične kišne kapi isprane u boli. Znam da sam se iskrivljeno smijao hodu slučajnih prolaznika, gotovo ih žaleći što i oni nisu kao i mi, voljeni, ne shvaćajući da ćemo za nekoliko trenutaka, ili možda par godina koje prođu u jednoj sekundi, postati kao i oni, samo slučajni prolaznici. Kiše su tako lijepo znale govoriti lomeći se…

Dobro će nam doći

Dobro će nam doći malo, ove morske udaljenosti. Ti na moru, a ja u Zagrebu. Ti s morskim sirenama, lijepa kao i one, a ja s penzionerima. Ti u letu galebova, slobodna kao i oni, a ja u cvrkutu, zagrebačkih golubova. Ti tako osunčana i preplanula, a ja bijele, kraljevske puti. Dobro će nam ipak doći, malo daljina koje zbližavaju. Ti ćeš donijeti sa sobom, svježi dašak ljetnih avantura… Pričat ćeš mi o gusarima, jedrilicama koje dižu valove, a ja ću ti pričati o bezbroj načina, na koji se može…

Asocijacije i kontrasti

Veliki svijet i mali ljudi. Osmijesi na licima i duboke životne rane. Zapaljene baklje i ugašene svetinje. Ljudi koji trče ka zagrljaju slobode i zarobljena ljudska bića. Okovane duše sa suzama na licu, koncentracijski logori i žice, ratovi opustošeni krvlju i zaustavljene smrtne aveti. Mir u srcima i mučne tjeskobe, ostajanje bez daha. Neizvjesna budućnost i zagažena sadašnjost. Lijepe uspomene iz prošlosti i uništena djetinjstva, beskrajna sreća i teški podočnjaci od nespavanja. Jutra okupana Sunčevim svijetlom i usamljene noći. Zveket automobila i zov prirode u krošnjama drveća. Mirni vjetrovi i…

Skriveno cvijeće

U mom vrtu sinoć niknulo je cvijeće. Baš dok sam spavao i u snovima teškim znojem natapao bijelu postelju, tamo negdje iza moje glave, klijala je priroda, iz utrobe majke Zemlje. I zaista ne znam tko ga je tamo posadio. Možda neki nenadani gost, dobri duh mojih snova koji mi želi sreću. Znam samo da je sinoć, kroz tihu i nečujnu muziku livada i drveća niknulo cvijeće, i da me ujutro probudio miris udaljen od svih dimova, i zlih umova koji su nam uništili planetu. Bilo je to cvijeće žarkih…

NA KRAJU TJEDNA

Dosadan nedjeljni dan. I zaista ne znam što je bilo prije, nedjelja ili dosada? Da li je se dosada ukopala u nedjelju ili nedjelja u dosadu? Znam samo, da prema ljudskom vjerovanju, svaki dan marljivo ispunjava svoje funkcije. Ponedjeljak je prvi radni dan, dan za skupljanje briga. Utorak služi samo zato da bi ljudi mogli malo odahnuti od ponedjeljka i da bi mogli reći: “Dobro je, prošao je!” U sredini tjedna dolazi  srijeda, neutralni dan, kad većina ljudi iznosi svoje brige na leđima, čekajući petak. Četvrtak je vrlo sličan srijedi,…

Noćni razgovori

Noć mi noćas reče u tišini, za svoju sreću prijatelju, ti ništa ne brini. Kad te dani umore u tugama svojim, ugledat ćeš mene, gdje pred tobom stojim. Tad samo zagrli Svemir, tu beskrajnu igru životne ljepote, od zvijezda na nebu i njihova sjaja, zaista nema veće divote. Noć mi noćas reče u tišini, za svoju ljubav prijatelju, ti ništa ne brini. Voljet ćeš i ti, al boljet će riječi druge, no srce nikad, ne skonča od tuge. Nas dvoje, ipak nismo sami, već smo dva prijatelja, što razgovaraju u…

SMIJEH ZA SVE

Osmijesi osmijesi na sve strane širom svijeta koliko god stane Smiju se mame smiju se tate smijem se i ja samo da znate A čemu se smijem nije ni važno bitno samo da ne bude lažno Od smijeha i moj susjed puca veselo samo nek je dok nam živo srce kuca Smiju se vjeverice smiju se ptice planine odjekuju smijehom i zlatne ravnice U Africi jedan majmun se toliko smijati stao da od smijeha jadan ni ogulit bananu nije mogao Cijeli svijet od smijanja drhti smije se Zemlja dok se…

TEBE JE TAKO LAKO VOLJETI

Gledam te oči u tisuću boja, crvena je tvoja, plava je moja. Crvene su strasti i miris tvoje kose, plave su dubine, što me k tebi nose. U tisuću boja zlate se tvoje oči, mjesec lutnjama svira, preludije zvjezdanih noći. Samo jedan pogled u njih, dovoljan je bio, da se ispiše ovaj stih. Imajući oči tvoje, makar ovdje na papiru, lak će biti san moj noćas, proveden u blaženstvu i miru. A kad usnem, ko što sanjat može svatko, opet ću ih u snovima vidjet svojim, jer tebe je voljet…

“Samo plivaj”

Ajde govno nek te voda nosi, svoj sili teži, i moralu ti prkosi. Budi veliko govno, ako možeš što veće, takvi kao ti, čini mi se, imaju više sreće. A kad narasteš i sjedneš u fotelju, poželi sebi, samo jednu želju. Da zauvijek ostaneš najveće govno života, i da te ništa, baš ništa na ovom svijetu, ne bude sramota.