Pjesma razočaranog domoljuba

6 Jedan po jedan otišli svi – Bosanci, Srbi; jedan po jedan odlazili, ljudi Cigani; jedan po dva ostali, nisu ni Židovi; dva po tri, odoše čak i Bugari. Ostali smo samo ti i ja, ja i ti moja Hrvatska; mislili smo bit će savršeno, ali pomalo postaje dosadno; nema Cigana tamburaša, nema Muje iz salaša, nema Vuka s harmonikom, ni Bugara s dudukom; nema čudnih židovskih običaja, nema holokausta ni levirata; ostali smo samo ja i moja Hrvatska; i sve je čisto, savršeno, ali isprazno, dosadno.

De Deo

Na kojem svijetu Bog postoji, u kojoj galaksiji opstoji, u kojem svemiru egzistira ta njegova frula mira, koliko je udaljen taj naš Bog, i – što je on? Je li najveća obmana Boga da postoji, kao što je najveća đavla da ne postoji – vrag postoji, Bog ne. Je li Bog odnutrenje naše duše, dajemo li mi život Bogu, a ne On nama; je li tako velik i jak zbog Naše nesebičnosti da sastavljamo djeliće Sebe u Njega; je li slika Boga, slika nutrine, istinske ljudske; jesmo li Mi Njega…

Grozota ljudi

4 Večeras umrijeti od ljepote jedan će pjesnik, a ja ću od grozote gledajući dnevnik. Što učiniste, što učinismo, zašto uništiste, zašto uništismo, koga ubijate, koga ubijamo, koliko lažete, koliko lažemo, kad prestajete, kad prestajemo, biti ljudi i postajete, postajemo animali il’ bogovi.

Ljubavna

3 Došao sam na jedan dan, ostao pet tjedana, kad vidjeh oči njene – nepromijenjene – u mraku i po danu uvijek iste – i u pijanstvu. Jedno smo bili, tako bar govorili, drugi to nisu vidjeli, jer smo skrivali i zbog tog sretni bili. Ali prošli su ti sati, večeri u samoći, pred morem i nebom, sebe ispovijedajući, jer jedno smo bili, bar tako govorili; sebe amnestirajući od svih grijeha, zlo kao da smo odbijali, a možda smo samo ista strana magneta bili, mi i zlo – isto orijentirani,…

Smis'o života

2 Sve je noćas tako tupo u ovo gluho doba noći, ništa smisla nema, ni krevet, ni samoća. Zašto sutra ustati? Čemu? Zbog čega? Od čega? Kako? Kada? – lagana, lagana pitanja, ali zašto – odgovora nema, svačiji je drugačiji pa kao da ne egzistira, a što će moja egzistencija, gdje mi je esencija, je li sama egzistencija esencija, je li smisao postojanja postojanje i smisao života (samo) živjeti, i koliko te gluposti moram trpjeti da trebam život sam osmisliti; ne, bilo bi prelako, da je tako.

Besmis'o

1 Jedan dan sam bio tamo, drugi dan ‘ko zna gdje; nigdje smiraj ne mogu pronaći, cilja na vidiku nema, samo trulež, ispraznost, prazne riječi, klonulost duha i uma bilježi ova moja kruna što se nalazi na mojoj glavi i upija sve što iz nje izlazi. Nemam želja, nemam snova, jesam li tad čovjek, nemam doživljaja ni šala, nemam prošlosti ni stava, ja sam samo jedna prevarena glava, varana iz dana u dan, varana od svijeta i ljudi da postoji nešto, da postoji sve, da poraz prihvatiti ne sm’jem. I…