noćas sve je crveno moja haljina vino ruž na usnama čekanje sa praga u potpisu vremena zažuborenoj rapsodiji jos utrnuloj od sna sve se crveni u blizini u meni crvene su moje namjere od polustida I istine i doista ne znam kada je pocelo i gdje ce se crvenilo sa usana razliti mozda po vjernoj […]
Autor: Sandra Vulin
Sandra Vulin, hrvatska pjesnikinja, književnica i profesionalni networker.
Jedna je od vodećih romantičarskih pjesnikinja suvremene europske književnosti.
Poeziju je počela pisati s trinaest godina. Pjesme je objavljivala u brojnim svjetskim antologijama.
Članica je Hrvatskog književnog društva u Rijeci, Njemačkog književnog društva u Kölnu.
Piše ljubavnu i duhovnu poeziju, bajke za djecu, a u pripremi je i novi roman.
Knjige su joj prevedene na vise jezika: engleski, njemački, rumunjski i arapski. Dobitnica je brojnih priznanja
za promicanje književnosti.
Autorica je sljedećih knjiga:
1 ''Pod nebom uspomena'', 2007.
2 ''Daruj me svojom blizinom'', 2011.
3 ''Gubitak ničega'', 2015.
4 ''I budna te sanjam'' 2016.
5 ''Duhovna poezija Tota Tua'' 2016.
6. Bajka za djecu ''Will'', prvo izdanje 2012., drugo izdanje 2020.
7.''Radost bezimenih lica'' Prvo izdanje 2018., drugo izdanje 2021.
8 ''Zrcalo Zagledano u Poeziju'' 2022.
9. Bajke za djecu ''Priče s Lavljeg Brda'' 2023.
10.Bajka za djecu ''Kosanina zemlja cvjetnih snova'' 2023.
MOJA I TVOJA TUDJINA
prebivam na adresi zalutalih koracima srcem volim te ispod bilo čijeg neba pružam ti ispucale ruke žedne ljubavi kao zemlja vode meni si ti i otac i majka siguran oslonac da ne posrnem ispod oblaka sanjam ljudi se oblače u ljubav sustiže nas moda nasmijanih lica na razglednici života osjećam ako me noćas tudjina oslobodi […]
OSLONJENA NA SVJETLO U TEBI
naslonjena na zid uvjeravam svoje snove prepune zvijezda kako ću im tog jednog dana ipak priustiti bolje mjesto za život za udisaj zraka duše širinom nalik svemiru vjecno mladom pupoljku voljenja na otvorenim dlanovima uzduž sjecanja od kojih stvaram okvir za našu zajedničku sliku nejasno zagledanu u osobu koja sam ja sigurno nekad bila a […]
TREPERAVE ZVIJEZDE
znamti snivaš o slobodisve do treperavihzvijezdapodiže sesvjetlostzlatnim tokomvremenaod vječnog Bogado naše prolaznostiti si na sazviježđunaše ljubavia jana majčinim grudimakoje me oplakujupotajnobrišem umor sa čelai opet mijenjamo stranena već poznatommeđuprostoruopomeneti snivašo vječnoj ljubavikao da ne znašda leptirica umireodmah nakon što se rodičim sazrije obećanjebit će nam naklonjenzlatotisak nebasasvim tihopovlači kist snovamolitvom uspavljuječežnju o slobodisnivajjer jedino takomožeš […]
U NESTVARNOM OBLIKU TVOJIH ŽELJA
nemoj mi nuditi ljubav tu boginju vječne uznemirajavajuće ljepote sa mirisima omamljujućih divljih ruža i okusom zrelih trešanja nestvaran je oblik tvojih želja zatalasanih pred očima anđeoske čistote koja strpljivo iščekuje susrete zaljubljenih a u čeznji mog ludog srca u kojoj sam i sama preduga tišina mogla bih te zavoljeti i opet po tko zna […]
ČUJEŠ LI
čuješ lipretapaju se kapi kišeu modru rijekupred vratima jesvemirčuješ liu parkusmiju se djecaa raduju ljuljačkemoju kosu dodirujuprsti svih vjetrova svijetačuješ lisrce se uči poniznostisniva papirnate snovesmijem se glasnoponoruzajedničkih buđenjačuješ liptice su u pokislim krošnjamana probuđenim krovovimavidim ih jasnočuješ libjesomučno poskliznuće korakau našminkanim slovimabez licaslijepcu su boje istegluhom su svi zvukovi tišinaizbjeglici je svako nebo stropčuješ […]
JEDNOM
kada te usnulog zatekne podne života prhnule ptice u krošnji tvojih predrasuda mudrost zrno koje ti nedostaje ostani vjeran čovjeku koga slijedis djetetu u sebi rodjenju na putu prema izlazu blještavilo svijeta razbija svoja lazna obećanja na tvoje srce jednom kada se domovina koju znaš nasloni na kišni dan u rukama ćeš zadržati sebično i […]
LET
ovo moje srce svakodnevno se zalijece u ograde ljude nebo ne pravi razliku ne mjeri mjeru ali mjera srca stoji izvan velikog oblicja razlika je statua grohotom nasmijana svijetina sudara se sa drugim srcima jednako iscasenima osakaćenima i pitamo se tada jesu li nam rane raznovrsne ili smo samo postali odrasli ishod tog odrastanja mnogo […]
PITAS ME
Pitaš me koje je boje sjećanje od kakvog je to kroja satkana tuga ? koliko vremenskog prostora ima izmedju dva uzdaha? Pitaš me zašto su gluhi šaptaci noći svoje usne vezali za vjetar i koji je pravi tren da duša vrati dug za ljubav? U pitanjima tvojim njiše se vrijeme opijeno našim zajedništvom vinom […]
TRAŽILA SAM TE NOĆAS,LJUBAVI MOJA…
Tražila sam te noćas, ljubavi moja, po svim ispisanim pjesmama, ali nisam pronašla stih u koji bih te tako rado uklopila. Po krčmama naših davnih mimoilaženja, brujanja lokomotive pod prozorom, dok lice reže snijeg, ali tebe nije bilo. Tražila sam te u sjećanju policijskog sata u kojem smo lutali selili svoje domove, na starom stubištu […]
ŽUTI FENJER
ljepota nema lice ni naličje ali zato miluje dušu dobrodošlicom snove putove strane na stubištu zvijezda lutke smo pletene i šivane u prošlosti nema nas više u bojama dozrjele nebeske trešnje ljube se usne ponekad osvjetljene tek žutim fenjerom podno vjerne mjesečeve sjene
NAMJERE U BOJI CRVENOGA RUŽA
noćas sve je crveno moja haljina vino ruž na usnama čekanje sa praga u potpisu vremena zažuborenoj rapsodiji još utrnuloj od sna sve se crveni u blizini u meni crvene su moje namjere od polustida i istine i dosta ne znam kada je pocelo ni gdje će se crvenilo sa usana razliti možda po vjernoj […]
TVOJA AGAPA
na tvojoj agapi ništa ne zbori utoliko poput vremena raščupanog daljinom neminovno dijele se susreti nade i čekanja gdje stojiš ti kao da te se to ni najmanje ne tiče i zaboravljaš sada kada ja konačno pamtim za oboje
TVOJE JE MOJE IME
na kišom okupanom crvenom krovu tvoga snovozorja i u narančastoj boji vreoce je moga vlastitog ostanka pred tvojom polusnenošću zatvaram oči jer tvoje je moje ime odavno nagovorilo silazak sunca u zjenice sveobičajnosti i porubilo zlatom svemir
NESTRPLJIVI LIPANJ
u hladovini krošnje lipanj nestrpljivo ceka da odjekne riječ kao pogrešna nota u simfoniji dan je pun ljubavi a nas nema ni pogača od sunca ne hrani zivot na odlasku grč na duši zamara tišinu nervozno stavljam tamna stakla na pogled prijateljski uz pozdrav i lipnju punom ljubavi
NE ZOVI ME
ne zovi me na proljetnu rapsodiju tvoje su ptice koje uporno dolijeću u probudjenim krošnjama šaroliki cvijetni astrahan podno naših koraka smijeh magličastih oblaka i plavetnilo naprasitog neba sve je tvoje kada se tvoje slabosti jačaju na mojoj ljubavi ne mogu ti uzmaći ne zovi me ne mami na podnevno sunce moje su oči navikle na manjak ljepote otkako […]
PUTOVANJE
Kada stignem Sa dalekog puta Dočekaj me Na zadnjoj stanici Sa pokojim cvijetom Osmijehom Ugrij dušu Ojađenu Zaleđenu Od lažnih riječi Prijatelja Neumornih Kolovoških kiša Kada svatko nekoga čeka Dočekaj me I ponesi prtljagu Otežalu vremenom U kojem nisam osjetila Sigurnost doma Toplinu zagrljaja Ugrij dušu Koju ni samoća Ne razumije Tijelo Koje besplatno […]