samo

Oslobodi me nemani ove Neka misao patnju rastvori Tamo gdje srce me zove Tamo gdje ideal gori Jedna dimenzija nova Obalama vječnosti me nosi Gdje tišina udiše slova Kao zraka sunca na rosi Površina ljepotom diše Dubine odjekuju tiše Progledam tijelom svojim Da dušom život krojim Dok iluzija zemlju njiše Beskraj moje misli piše.

ključ

Stoji na raskrižju, životom ispunjena A tišina melodiju stvara. Kako živjeti i Samoćom ljubav stvarati Kad misao me goni i krvlju vodi. Jedna je bila Kao svaka druga u mojem srcu vječna tuga.

mijena

Duboko u meni budi se čežnja Nostalgija izvire u lucidnosti Nešto me nosi u krivo Gadljivost je prisutna Osjećam da sam se opet izgubio Da sam se udaljio od izvora Izvora svjetlosti i tame Od onoga što me tvori Kreacije same što tinja ispod površine Dok svijest se budi Ljudi osjećaju da su siti Siti života ovoga što ga materija i pohlepa tvore Nekako se kao probude iz sna Jednim okom progledaju Ponekad se i osvjeste U rijeci što ih nosi Ne pogledavši obzor Ne pogledavši dubine Vide samo vodu…

nebuloze

Snovima lebdim Očima dišem U krugu se vrtim Budućnost pišem Slobodan od stvarnosti Života surovog U svijetu trivijalnosti I pogleda tmurnog Jedna melodija Iskrvarena harmonija Ljepota satvorena Boginja je savršena