U naletu jednog podivljalog plesa

U tamnoj me sobi držala za ruku tajanstvena žena jedne noći hladne Osjeć*o sam samo te dodire gladne što me iz mog svijeta u tu sobu vuku Na vratima odmah htjede da mi dadne grizući me bijesno kao komad mesa Tad postadoh i sam dio toga bijesa Dio avanture i ljubavi jadne Osjeć*o sam kako podamnom se stresa od potrebe silne nezasita žena I kako od želje udara joj pjena u naletu jednog podivljalog plesa Ja sam u tom* svemu bio samo sjena Ja, il* neko drugi, sasvim je svejedno…