SANTE LEDA

Sniježi niz zavjese noći sivu stazu pahuljama moči, sledilo je mjesec plavi zima hladnoću slavi. Prodire kroz rumen odsjaj hrabra svijeća i njen sjaj, čvrsto gori njezin plamen ledu odaje svoj znamen. Okorjela santa još blješti dok plamen slabi i krešti, zaziva rumenu toplinu odjekuje kroz ledenu dolinu. Sada njome vlada led čvršći nego sam mjed. Slabašni plamen se ugasio snijeg je zimu proglasio.

MAJKA

Toplina se tijelom širi noćne more ona miri poljupcem loše liječi zagrljajem strah priječi.   Budim se iz željna sna tonem u duboka dna, probada me oštra strijela u srce moga tijela.   Kaže dijete svoje voli, a kćer srce boli od majčine ljubavi željom se polako davi.   Što učiniti dijete treba za komadić majčina hljeba?

WELTSCHMERZ

Silovito sječe iznutra gromovita crna bura, raspliće svoje mreže ruke moje veže.   Užad oronulu raspara bolne otvore stvara, prostrla se širinom mrači cijelom dužinom.   Obuzima svaku nit sakriva jedinu bit bujanje krvi nestaje vječna plovidba prestaje.

STRAH

Čvrsto je ščepao meko srce dugo se bore tanašne ručice. Uporno se opiru tmurnom, bježe od oblaka u crnom.   Toplina i sjaj nestaju blještave munje sijevaju. Dok udaraju tromi gromovi gube se poznati putovi.   Bijele zvijezde slabašno trepere, plav mjesec gusti mrak razdire. Oluja iz srca polako će nestati preostaje samo vječno se nadati.  

RINGIŠPIL

Vrti se i zapliće podiže u zraku stvara prašinu pomjera svaki atom svaku česticu draži zatim se polako spusti ili naglo podigne sve neka se očekuje ipak je to tako takva je uloga neprestano ide u krug i brzo i polako vrti se i zapliće stalno.

OBALE NOĆI

Složile se na prašnjave police kroz rosne paučine prikazuju lice skrivaju se u obrisima sjene prikazuju stare uspomene nakupljene.   Mnogo boja u njima biva bića i imena još živa šuljaju se kutovima uskim putuju dugim stazama pustim.   Koračaju i ulaze polako bivaju i ostaju kratko mnogima duge i teške nijedna više nije bez greške.

NOĆNA MORA

Upijam gorku bol, truje krhku dušu prosipa krupnu sol uzrokuje dugu sušu.   Blago se bliži pusti dan bržim korakom nestaje san.   Sviće crno sunce, izvire iz brijega mrači blijedo lice otapa naslage snijega.   Oživljena patnja se smije iza mraka svoje ime krije.

OD KOLIJEVKE DO GROBA

Rodilo se dijete malo neprekidno je plakalo.   Već uči se hodati uskoro će i govoriti.   Smišlja i igra igre razne, bezbrižno vrijeme, mašte li krasne.   Polako piše i čita jako rijetko sada skita.   Prvi dan je škole od teške torbe ramena bole.   Godine teku, skuplja se znanje obveze kreću, vrijeme je krajnje.   Srednju školu biraj o slobodnom danu snivaj.   Posljednja stigla je godina puno je odluka, ma stotina.   Predavanje na faksu kreće bježi od klupe magareće.   Netko sa zanimanjem si postao…

PLES DEMONA

Duše se izlijevaju niz vodopad skrivaju se u duboki hlad gdje koja kap padne nahrani demone gladne. Snivaju o beskonačnom gradu očekuju ružicu mladu. Nada im izdaleka maše njihove stupove njiše, ljulja se kamena stijena ruši ju Mjesečeva mijena. Ta bezvremenska borba što ju stvara žurba, razdire moje mlado biće kao kakve jadne slabiće. Um stvara taj vrh stijene dom za mračne demone govore “vidimo se opet” duša će mi izgorjet.

STRANCI

Bijaše ljubav isprva možda prva, ne prava. Samo ustajala navika ne značajna, no velika. Bio je to veći zgoditak i ne toliko velik gubitak. Činio se kao smak svijeta poslije život počeo i cvjeta. Između nas jaz ogromni, sad napokon smo slobodni. Sve su govorili jasni znaci mi bili smo i ostat ćemo stranci.

TRNJE I KAMENJE

Njegovala me je zemlja crna podizala zelena nizina, stvorile su plaho biće što njihovom stazom niče. Crna majka gorkim mlijekom me dojila, zelene pupoljke sivom bojom mi bojila. Lakim dodirom lice milovala dok me mladost sustigla, teškim kamenom pogodila krhke ruke mi slomila. Sada prostrane livade se nude čupaju me iz kamene grude. Sunce natapa svježe rane iz čije krvi izbija otrov, koji nestaje i hlapi, cvate ruža od ostatka kapi.

KIŠA MI SE SMIJEŠI

Nađoh tebe, svoju srodnu dušu kada teku poplave toplinom zalijevaš vlažnu sušu.   Potajice plačem dok vanjština se smiješi kriomice puštam suze ipak svatko griješi.   Osmijehe sve ti želim dati svaku suzu mi uskrati samo ne daj kiši ne daj da se smiješi.

ČEŽNJA

Protiče još jedan dan iščekivanje se povećava kao i neostvarena želja koja neprestano tinja. Plamen se ne gasi samo dobiva snagu upečatljiva boja raste sve više i više je žarka. Kao pijesak se rasipa cijeli um je obasula više nema mira vatra gori i titra.  

TEBI

Tiho se ušuljao unutra I uljepšava svako sutra Hoda niz misli stalno Oči se sjaje neprestano Mir mi pogledom pružio I svaku patnju ublažio Rumen obraz poljupcem obilježio.

BRADA

Gledam tvoje dječačko lice što stvorilo je paučinu brade tvoje oči u oblaku izmaglice osmijeh mame pa srce krade.   Putujem njenim prostranim brazdama vrškovima prstiju dotičem pune usne što skrivaju se među njenim stazama vodeći na slatki grijeh u sate kasne.   Na njenoj gustoj površini snivam plamen čežnje kojim tinja vatra spremno i željno ga primam bakrenom žudnjom usplahireno titra.

LJUBIČASTA KAPIJA

Prve naučene boje s kapije moje sjećam se sada ljubičasto obojena nada.   Pamtim još vedre ljubičice klanjaju se kapiji ničice niknula je živa radost vremenom ju stigla starost.   Kraj kapije ih nema više ne pomaže niti kap kiše kiša briše prvu naučenu boju s kapije ljubičastu nadu moju.