Besmrće ruža

Strah zapisuje u spomenare zora Pjev u snu secira besmrće kratkotrajnih ruža Od kartona, od poslanica što ih vatromet orlova kljuna Steže vrisak pobjedu harpuna Vuče stalak za srca Mljeveni blagdan u dinastiji; klopke ispod vjeđa Zaneseni iskrom sunca, parada ka Polu smaknuća U susretu odustaje od pomazanih kostiju Piljevina svjetlosti Gore naličja prestara da se rode Zora sanjača uvijek preskače

Trunje

Nema takva pogleda; u dlan rijeke što obale steže poslije ulaska bujica ti čelo tjera Nema takve ljubavi takve da si laska što boja sama stvara Ni tijela odškrinuta svijeta da priđe sva odjednom Odjednom sve je što nema prije no što je ima, kad jest U ljubavi sve što nekad sad stalo je I stoji dok odmičem se ja