Srebrene riječi

Kad sjedneš i napišeš pjesmu, srebro se istače iz tvojih misli i taloži u riječi na papiru. Te riječi više nisu dio tebe, one žive nekim svojim, posrebrenim životom. I tada netko dođe i pročita te posrebrene riječi na papiru, i dok god je on, a ne netko drugi taj koji čita, one pripadaju samo njemu, potpuno i blisko. Taj dok čita, da li vidi misli pjesnika pretočene u srebro, ili odraz sebe i neke samo svoje boli koju iskazati ne zna.

Zaboravi me

Zaboravi me Zaboravi me i nestani, nestani iz mojih misli, zaboravi me… Zaboravi moju ljubav, zaboravi moje oči, i dodir mojih usana. Zaboravi moje riječi, zaboravi moju kosu, i dodir mojih prstiju. Zaboravi me i nestani, jer ako me ti zaboraviš, možda me zaboravi i ova silna žudnja za tobom, koja me zarobila…

Krišom te vidjeh

Nisam više tako mlada, a ni barske ptice ne lovim… Nagledala sam se ja u svom životu i ljepote i golote ali ovako nešto…još nisam vidjela. Ljepota tvoje duše može se mjeriti jedino sa ljepotom tvoga tijela. Jedina je šteta što sam tvoju ljepotu gledala kroz grane jele, a ne kroz svoje prste… Zatravio me taj pogled kroz grane kao što su me zatravile i neke tvoje riječi. I nikako se ne mogu osloboditi. A, tko zna, možda takvu slobodu i ne želim… Ko bi rekao, mače moje, da je…

Na kraju svega

 Tamo na kraju svega Tamo ću te čekati. Kada stignemo do kraja sunca, Do kraja kiše i duge, Kada stignemo do kraja zemlje, Do kraja zvijezda i neba, Tamo ću te čekati. Kada proživimo sve boli, Sve patnje i tuge svijeta, Kada doživimo svu ljubav, Sve dodire i užitke, Tamo ću te čekati. Kada dođemo do kraja svega, Do kraja mene, do kraja tebe, Kada odbacimo sve svoje I tijelo i duh i ego, Tada ću te čekati, Čekat ću te na kraju svega, Koji je početak. Čekat ću te…

Sanjala sam

Sanjala sam noćas da više ne postojiš… i čitav svijet je na tren izgubio smisao. Sanjala sam da više ne postojiš, ali onda sam se sjetila da su jedini djelovi tebe preostali na ovom svijetu oni koje si podijelio drugima…