pjesma 1.

Danas sam tužna. Sigurno i ne vidiš moje lice kako iza prašnjavih zavjesa baca osmjehe na ulicu, djeci koja se igraju skrivača i dozivlju živote. Nekada iste,naše, zaboravljene i odbačene jednoga dana kada smo odlučili odrasti. Ili bar pokušavali. Ne volim ovu dozu ozbiljnosti koju svake večeri moram ubrizgavati u srce da bih ujutro mogla funkcionirati. Ponekad sam sjetna. I ne ispunjavaju me sve semantičke kombinacije koje pokušavaš izreći u nadi za gramatičkim smislom. Jer si onaj u duši već odavno izgubio, u nekim bestselerima promašenih materijalista. A ne želiš…