Poezija.Online

Biblija kaže da nitko nije dobar, doli Bog jedini. Dugo nisam to razumjela. Sada razumijem. Nismo dobri, imamo feler. Skloni smo zlu. I ne zaslužujemo ništa. Božjom ljubavlju i milosrđem imamo u životu ono što imamo. Svako dobro u nama i u našim životima je od njega. Zlo dolazi kad ga svojim postupcima, djelima, riječima […]

Bježim u svoje misli i svoj svijet. Ponekad mi je stvarnost previše. Osjetim njegov interes usmjeren na drugu ženu. Nije slučajno što čini i govori. Osjetim žalost, a ne bih smjela. Mi smo prijatelji. Skrivam se iza šutnje, dok u grlu knedla zapinje. Nije mi prvi put. Tako je kad voliš onog koji ne voli […]

Ponekad lažem sebe. Lažem, pa i druge slažem. Za jednim čovjekom ponekad u životu žalim. Mi smo mogli biti potpuna slika. On je mogao biti sreća. Bar da se nismo mimoišli u ljubavi jedno prema drugom. Kad se uspomene jave, nostalgija vrati u ljepotu nekadašnjeg života. On je bio dio najboljeg dijela. Zapitam se kako […]

Podzemlje, prizemlje i nadzemlje… U prizemlju smo napravili kaos. Velik je teret na majčici. Generacijama nosi sve što svaki čovjek ikad postojao i sada živući jest bio, doživio i činio. Nakupilo se štošta na njenim plećima. Razboljela nam se. Trese se u groznici jeze dok svjedoči koječemu neviđenom. Ne bi majčica svojoj djeci naudila, nego […]

Malo ti, malo ja… Ljubomora pere. Nema veze. Proći će. U ljubav vjerujem. U prijateljstvo vjerujem. U neku iluziju nekih mogućih nas više ne vjerujem. Jer, rekao si. Prijatelj si.

Može li čovjek razumjeti sebe?! Govorim kako znam da je bolje da se ne nadam sreći udvoje, kako je mene bolje izbjeći u biranju životne partnerice zbog mana i rana života koje me obilježavaju i čine možda i nesposobnom za kvalitetan život u paru. Ipak, boli neuzvraćena ljubav, i boli što nisam voljena. Bilo bi […]

Vjerujem u ljubav. Nije mi dano živjeti je u dvoje, ali čvrsto vjerujem u nju. Ljudi vole. Neki sretno, neki nesretno. Čeznu u samoći, ili grade zajedničku sreću. Neki žive s onim tko ih voli unatoč tome što im je u srcu netko tko ih ne voli. Drugi vole onog s kim su čak i […]

Siječanj… Kako ne volim ovaj mjesec. Neka tjeskoba… Ispraznost… Depresija… Valjda je do zatvorenosti. Hladnoća i tama… Unutar četiri zida stisnuti smo u sebe. Teško je disati u siječnju. Čak se i srce stisne, preskoči poneki otkucaj. (Kažu mi da sam rođena sa srčanom manom, ali i da je ona prošla nekoliko mjeseci poslije.) Veljača […]

Muškarac sličan meni. Hmmm… Nije tom čovjeku lako. Puno nesigurnosti. Snažni osjećaji. Navikla ih skrivati, da ne ispadnem glupa, smiješna ili jadna. U svom svijetu živim, s nutarnjim monolozima, sa strahovima i borbama. Željna živjeti život ljubavi, a okružena izgubljenim, nesretnim i tužnim ljudima. Ljudima koji teško ili nikako pronalaze radosti i zadovoljstva. Ljudima koji […]

Tko još o ljubavi misli?! Tko još razumije ljubav?! Samo ludi pjesnici ranjeni ranama njenim. Oni što kroz život hode izmaglicom snova smeteni, u kišu osjećaja obučeni. A što o njoj znaju?! Ne znaju li kako boli voljeti, a ne biti voljen?! Ne znaju li kako ranjava nadati se, a ne dočekati ostvarenje ljubavnih nada?! […]

Gledam sive oblake nad šumama. Ima ih lakih i brzo putujućih prostranstvom skrivene plaveti. Poželim krenuti bilo kuda. Odjezditi lakim korakom putanjom samo meni znanom. Jer, naposlijetku, tko smo i što?! Ugnježđeni u nekim ulogama, vezani vezama i obvezama, prolazimo životnim stazama misleći da nešto znamo, uvjereni da je toliko toga važno. Igramo se odraslosti […]

Nisam dobra u razgovorima o svojim osjećajima. Oduvijek je pisanje moj način. Kako nakon svega skupiti hrabrosti, pa priznati da sam pomislila da je moguće ostvariti san?! Glava se ubacila i rekla da su sve to puste tlapnje i ne smijem misliti kako neke riječi znače, kako nisu tek onako rečene. Kako priznati prijatelju da […]

Gorki je okus u ustima. Dugo već traje ovaj oproštaj. Probudila sam se iz lijepog sna. I koga da krivim za vlastitu glupost?! Feler je oduvijek u meni. Praznina u grudima vrišti. Podsjeća me da nisam smjela dopustiti sebi svoje snove. Vrijeme je za nadrasti sebe. Vrijeme za odrasti i prihvatiti istinu od koje želim […]

“Čovjek samo srcem dobro vidi.” Jesam li poput sunca pomutila vid onome tko u riječi gleda?! Čini se nevjerojatno. Moja je tema uvijek ista. Uvijek s istim glavnim likom. Prošlost, sadašnjost, budućnost, već dugo teku istim koritom. Brod ljubavi njime plovi nemirno. Srce je rastrgano strujama strepnje, dok traži pravi put za sebe.

Vjerovati u ostvarenje snova… Nije li lijep osjećaj? Kad ti nečije oči zasjaje, pa ti srce opet treperi… Kad postoji nježnost, kad se stvori privrženost i neko povjerenje… Ali… Ne znaš sebi objasniti, samo se u jednom trenu pokrene lavina nesigurnosti. Zar se imam čemu nadati?! Zar nije bolje smiriti srce, pa prihvatiti da ostaješ […]

Zašto kad razmišljam o budućnosti vraćam se u prošlost?! Pitam se mogu li budući ljudi mog života razumjeti utjecaj onih iz prošlosti?! I mogu li razumjeti strahove od vlastitih mana i nedostataka?! Kako uopće izgraditi išta ako su ti temelji ranjeni?! Kako vjerovati u snagu srca kad se ono cijeli život bori?! Kako biti hrabar […]

Završava još jedna u nizu. Bila je bolja od prethodne. Na tome Bogu hvala! Za sljedeću imam poneku želju. Prijateljima i obitelji, poznanicima i nepoznatima, svako dobro i blagoslov. Sve što je od Boga. Cijelom čovječanstvu slobodu od svakog zla i nevolje, hrabrost u borbi za dobro i snagu za izdržati teškoće, pa ih nadići […]

Umara ovo turobno doba. Kao da će kraj, a ne stiže. Neka težina u glavi, uznemirenost duha i tijela… Neki kažu Veliko Buđenje, drugi Posljednja vremena… Osluškujem srcem i dušom što je stvarnost koju živim. Hoće li ljudi postati kiborzi, a neposlušni živote izgubiti?! Hoće li zli vladari provesti svoje zle planove za nas?! Ili […]

Lijepo je vidjeti te bar na kratko; izmijeniti poglede nježnosti; osmjehnuti se od dragosti, osmijeh na licu ti vidjeti. Dobro je biti ti blizu, čuti tvoj lijepi glas, izmijeniti misli s tobom; posvetiti ti pažnju i prihvatiti tvoju. Znam, ne govorim naglas. Još ima strepnje u duši. A i navika je žilavo čudo. Znaš li […]

Što god krenem pisati, pogubi se ideja usput. A zapravo samo želim reći da je puno misli i želja, da imam i dušu i tijelo, ali da znam što želim, i da moje strpljenje nije iscrpljeno. Neka ide kako ide. Jer u biću je još toga što treba nadići, a ne znam kad ću. Samo […]

Poslušaj… Čuješ li glas što ti pjeva iz daljine? Mali duše gardelin note srca slaže u pjesmu ljubavi. Čuješ li tu pjesmu? Znaš li da ona leti tebi kroz zidove i preko mostova, da ti bude utjeha i da ti snagu za dane briga i tjeskobe, sumnji i strahova? Želi samo da čuješ glas koji […]

Strepim… Ponajviše pred promjenom. Zatreperim kao list. Čovjek je biće navika, a neizbježne nam promjene. Bile dobre ili loše, pomisao može skameniti. Učini ti se previše za tebe, neka tjeskoba uhvati, ni sam ne znaš što. Nije lako biti čovjek. Isprepleteni nade i strahovi boksaju se u srcu i glavi. Tko će pobijediti?! Nikad se […]

Sve je više sjete u onima s dubinom. Sve više zlobe u srcima onih koji ne shvaćaju. Onih tvrdih srca bez savjesti. Ljudi kojima su drugi ljudi igračke za njihovu zloću. Riječima ubijaju. Izrugivanje na svakom koraku. Smiješna im je čast. Smiješan im je karakter. Smiju se onima koji se bore. Smiju se onima koji […]

Znaš, srce moje milo, nitko tko vidi i zna ne shvaća. Taj odnos i tu ljubav. Ja ne tražim razloge. Ne tražim niti dajem objašnjenja. Ne može se objasniti sudbina. Sudbina ljubiti koga ljubimo. Željeti koga i što želimo. Kako god bilo. Jesam li ti suđena? Jesi li ti meni? Shvaćam stvari drukčije. Mi smo […]

Učili su me davno brojalicu. “Mir, mir, mir, nitko nije kriv…” Kako je tada bilo lako… Dječjim srcem smo gledali, brzo oprostili, pa zaboravili. A onda smo odrasli… Jesmo li bili zreliji dok smo bili naivniji?! Zašto čovjek ne bi bio dijete i uoči četrdesete?! Trebam li se sramiti lakoće kojom mi srce prašta, pušta, […]

Pisati… Želja koja ne mine. A nedostaje riječi. Fali prava ideja. Kako da izrazim svu dubinu misli, osjećaja, sumnji, želja?! Ne znam ni sama što želim reći. A što prešutjeti. Čini se nemoguće pronaći način. Svodi se na vjeru, na ljubav, na nadu. Sve je u tome. Al’ nema šanse. Poezija se pogubila.

Isprepliću se glasovi. Neki vlastiti. Neki njihovi. I tvoji. Srce kaže neka vjerujem. Tko vjeruje, stvara čuda. Glava upozorava neka se ne zanesem. Tvoje oči kažu da je u njima ljubav. Tvoje srce kao da doziva. Priznajem, bojim se. Baš kao oni što me vole. Kažu:”Bit’ ćeš povrijeđena.” Kažu:”Patit’ ćeš.” Lijepe riječi govoriš, još ljepše […]