Proza(i)c

Strana mi nekako prozasve nešto nadugačkood nje me hvata grozane bih se s njome bakćo Treba ti fabula, zapletstory ti treba bit napetlogičan mora bit slijedda dojam ne bude blijed Zato se pjesništva držimstihove kakogod pržimu pjesmi sve se možepustiti mašti na voljunemo’š iz ove kožerane se trljaju solju

Bus stop

Vidiš ih čekajuć’ busnadiru oštro sa bokasklanja se Amer i Ruspred babam’ krvavih oka Nećeš ti prija menepušu ti one za vratomvrazi su to, a ne ženedok troše i zadnji atom Ne bi li ušle prvepred sobom sve živo mrverazgrću tijela u masio Ante sveti nas spasi Guraj to naprijed prikapritišće baba Ikau bus će samo najjačio zemljo voljena plači

Malvasije i krivaje

Od Boga smo izabranida ne sjedimo na granimi primati s dahom dušesred svemirske tme i tmuše Gnušamo se od bananesjeća nas na grane danekad smo lijanom-expressmogli s Krka prav na Cres Sada smo plemenitašivlastodršci i kikašibananu smo ogulilimalvasije sve smo spili Sva smo zlata skrili novcestada pasu naše ovcea sa ono malo dušeneka pasu koze šuše

Brexit kit

Usred mržnje starog kontinentaanglosaska od kaosa pentaBrexit exit s dogovorom bezsamo nek je metež sitni vez Diplomatski potez tipikalusstrategija Britta bruta maluskašu smiješaj na tiho nek vrijesvijetom ti su vladali i prijea da mene osobno se pitaja bi da im uđe Brexit kita

Vijađare moja Mare

Na Menheten idem smetenu Lisbon po fada bonBig Ben zvonom grem Londonomu Pariz po Monin liz U Tokio pro Bankokagdje su svima kosa okau Capetown kroz Durbanda mi ljepši bude san Tam gdje solde sve sam spiskou maglovit Gold gate Friscona tequille gdje bjeh svikou Ciudad de Mexico I Brazil sam sinoć snioniz Manaus pa u Riosve do Omble rijeke kratkegdje spu dubrovačke patke

Smjena

Jesen nam je opet stigla jednaLjeto već zamaklo iza plotačuo sam ih pričat prošlog tjednao izmjeni diplomatskih nota Ljeto htjelo grijati još mravapunit plaže, ne dat vjetra kišial bje Jesen nesmiljena stavareče Ljetu kada stigneš piši I već spreman kaban mi je starii dan što se svakom noći kratitko za Ljeto prošlo više maripustih Jesen lišćem nek se zlati

Streptomicinus

Zemlja je živo bićeled joj se topi sve višešume joj čuvaju tićesa njima ona diše Kada je bolesna kišekroz nosnice kalderacrno nam svima se pišeod istrebljenja era Kojim će streptomicinomupalu Gea riješitto njezin tajni je trinomne želim lažno te tješit Vatra i zrak i vodaoduvijek njezin su lijeksklepaj ti arku tog brodai prati daljnji tijek

Hectore lektore

Nepravilna mi rimazub mi se pjesmi klimaakcent joj naglašen krivosylab joj naheren livo Desno svi konsonantimolitve, napjevi, kantilijevo su manifestislova stisnute pestisredinom pismu baciRemete i Srednjaci Ponapila se slovabanket u središnjicia lova… a di je lovašapuće Hektor svom brici