Ruke kamenog boga

Lava izlazi iz mojih vena, Prelijeva se preko lica i leđa, Skriva mračan hodnik, Stvara dim koji će me uništiti. Kameni bog, U moju je dušu usadio svoju, Oči njegove, moje su Ruke njegove, moje su. Padaju stijene na moje rane, Raspada se raj zemaljski, Oči na rukama čuvara su spaljene, Ocean se izlijeva iz ruku. Ne znam gdje idem, Spotaknuo sam se, Iako sam znao da je kamen na putu, Ipak sam se spotaknuo.

Vrane kucaju na moj prozor

Izgubio sam svoj ključ, Ostavljen sam pred vratima raja, Nema mjesta za životinje poput mene. Kradem srca i snove, Ubijam livade, planine i gore, Bez nje mi je svejedno, I tako sam mrtav. Izgubio sam svoj plašt, Ispod kolijevke svoga sina, Pronašao sam pero, da crne riječi pišem. Oluja na moru, Mornari na brodu, Uzeo sam i more, Ostavio grobove i kuće. Ostao sam jedini u svome gradu, Šeširom pokrivam bradu, Oči njene da me ne vide. Hodam gol kroz šumu koju sam oteo, Samo ja i bijele sjene, Zovu…

Moja je duša u tvojim rukama

Iza jablana sam, Upravo češljam svoju kosu, Gledam kroz tvoju sjenu, I ne govorim ništa, Jer ti držiš moju dušu. Izgubljen u električnom groblju, Sin moga boga me traži, Kćer vatre i zlata me voli, Laž za ljubav, Smrt da mogu biti sretan. Ne tražim kuću od kolača, Već toplu kolibu, Ljubičastu postelju, Njene oči, I zvijezde na krovu. Moja je duša u tvojim rukama, A ti si daleko, Dušu ne osjećam, Tišina vrišti u mračnom hodniku, Odrezao sam si kosu.

Gdje me sunce ne vidi

Galopiranje, Car mjeseca pozdravlja sunce, Sunce je žalosno zbog smrti svoga sina, Zbog smrti Zemlje, Raspala se palača. Ostao sam jedini u ovoj pustoši, Pjesme davnih bogova i pošasti, Ona me napustila, zauvijek, Sunce me više ne vidi, Jer sam ga smrznuo. Smrznute suze, Kleče duhovi na pragu raja, Nema svijetla, Pad posljednjeg osvajača, Gral. Oči koje su me odvele do snova i više, Mir, vječni mir, Nered i kaos, Prelazi preko moga mosta, Tako i smrt. Orgulje pjevaju, Posljednju pjesmu mi daju, Ova duša nije s ovog planeta, Maknite…

Putovi

Hladan i zlatan vjetar, Uništava grane na kojima stojim, Vukovi se vraćaju po moju dušu, Jer sam dao obećanje, A uzeo laž. Žeđ krvnika je nad mojim vratom, Napokon sam saznao njezino ime, Greška koju ne mogu izbjeći, Teče krv iz mojih slika, Ključ je ugljenom postao. Odsjaj vuka, Siva dlaka i crne oči, Došli su mi uzeti oči i jezik, Tako više neću voljeti, Dijamant me prokleo. Pokušavam izvaditi mač, A da se srce ne raspadne, Zašto me slušate, kada duhovi šapću, Tišinu i blago pripovijedaju, Boga nam sakrivaju.…