paxvobis

JOŠ JEDNA RATNA PRIČA Idući putem kroz šumu, u ophodnji blizu jednog vojnog skladišta, pred mene istrči srna. Netko bi pomislio kako je to dobra prilika da se istrese koji rafal, pa da se svi poslije najedemo mesa. Začudo, ja sam samo htio da ne stoji tamo k`o  ukopana i da pobjegne što dalje, koliko je noge nose! Da je ovo planet bez čovijeka rado bih se zamjenio s njom. Jer, to što bi mogli učiniti mi vuci nije ništa u poređenju sa onim što su, kao čovijeku, već učinili…