Što mi je..

Krvavim znojom iscijedit ću te Kao prljavu krpu, Iz srca,..   Razbit ću mozaik mene, Kao ideala, Pobacit ću preko ograde Usana, Rječi s ciljem, Namjera BOL.   Sagradit će oni zid, Da me ne pogledaš, Da se ne vraćaš..   Kao zalutali kamenčić Na putu Šutnut ću te..   Zatvorit vrata ovog srca, Odlazi, ne gledaj me,.. Ja već odavno, Ne volim te…   Ako pitaš,kako si, Lagao sam, lagat ću ti, Glupo ako misliš Da je ovo istina…   Iza svakog bahatog dječaka, Krije se, srca nježna, Srca…

U mislima te čekam

A kad svijetlim jutrom nestanem, Tvojim mislima kao prosut prah, Potraži me u podnožju Zaboravljivog sna   Nismo li zajedno,što Vrijeme mudrac zna, Dođe tako Gospodin Bol, Uziva, što lako prepustim Mu se ja..   Koju ćemo? Sviraj… Što mu više prija.. S prijateljem,možda dva, Ili pale sam na svijetu,   Stručnjak je za ukrast dan, I vidiš, kad nema nas, Sve ide na moju štetu   Al ti se trudi, pa zaspi, S Prstenom zlata na ruci, Probat ću i ja…   Oko pet-šest sati, Ti zbog mene dođi,…

Prosuto kamenje

Zoveš me, slutim, noćas kišnim sonetom … Ja te vječno ljubim, Usne govore nježno..   Dolinom tame, Prošlosti i sjećanja, Hodim s Podivljalim vjetrom , Trag.. Bolni uzdah,jecaj Daljina Ti,Svjetlo….   Trnovite ruže,postelja grijeha A kraj mene Savršenstvo Istina je,..zar tuđa sjena.. Prosuto iz ruku kamenje Je li vrijedilo Marija Magdalena?  

Retro ljubav

Satkane su niti naših srdaca.. Kolijevkama već daleko, S Kupidom , starog strijelca.. U proljeće ili ljeto? Priče unucima,čaša crnog Ljubav…?? Ma Ljubav nikad nije retro.. Zvuk opiuma zrak opija, Dolazeć od gramofona Do ušiju naša pjesma… Bespovratni korak… Godinama..… Prvi okus usana… Čini mi se trešnja il’ malina Ljubujem s rječima… U cafeu na kraju grada… Konobar molim jedan pelin sjećanja Pitanje samo jedno A Gdje je sada?

Umire li pjesma?

Kad jednom bude sve the end, Pusti moju stvar, Moj omiljeni band.. Ne pitaj zašto,od Bon Jovija Nemoj da te podsjećam.. . Svemu,znaš dođe kraj,to Je zapisano.. To je tako..   Neka poleti duša bluzerska, Put nebeskih ptica….   Tišina, dolazi Netko, Ruka čovjeka zvanog Ljubav, Vodi me u raj.. Prozvano je ..   Pratit će me tad, Odbjegle suze sa tvog lica, čemu?, ne daj da ti kvarim ovaj dan, nije ovo tvoja krivica..,   najljepše stvari osjetiš, tek kad utoneš u san..   Ne daj se sestrice, Božji…

Vrijeme zaborava

Zaborav i vrijeme, jedno s drugim, kao da ne ide. Ulicama čudnih staza nešto se mimoilaze poput šahovske ploče, malo na crne, pa na bijele, i kad novi dan osvane, na um mi sine draga, ono što bješe jučer, ipak ga stvara, i što postane prije i poslije, koja ljubav je ona prava? I sve tako naizgled u krug, život kao kurvin drug, donosi na leđima godine nove, prazninu života ili puninu, platimo bolom svi mi cijenu i kao da opet igraju se zaborav i vrijeme, malo ti,malo ja, ljubav…

Pred Bogom ja i ti

Na trgu u nebeskom gradu gdje otkucaj sata postaje vječnost anđeli će pjevat svoju pjesmu s našim korakom u svjetlost   Usnuli u majčinom krilu nježnom rukom pružen oprost umorni od križa ljubavi nagrada je blaga milost   I srest ćemo se ja i ti pred Bogom svjedoci radosne utjehe pred korakom nebeskog vojnika tajne bit će otkrivene   Skriven iza oklopa savršenosti u hramu vječne melodije put,istina i život traje zauvijek   Zlatnim slovima u knjizi života zapisani smo mi, nakon ispijenog pehara boli zagrljeni u spoznaji, zemaljski život,…