Još uvijek imam nadu

Jos uvijek ima nesto , inat sudbini, inat , ne odustaj…   Jos uvijek imas nadu, lijepo plakanje, liepo cekanje, doci ce ti kraj.   Jos uvijek … pokupis stvari, vratis na mjesto sve i pitas se …   Inat si sudbini, radi sta hoces ,lomi i uzmi,ali i ona ce plakati.   Uvijek sebe  imamo , nikad nije gotovo, ovaj roman pise neko ko gleda u oci.   Jos uvijek nadu imas, pogledaj ,dovde smo dosli, ,sama znas,neces pustiti .   Ne boji se,sve je dobro dok se ne…

Kratko,uskoro,zamalo,tisina,tacka ,jos jedna sansa,kraj,smrt.

Dok odrastamo sticemo prijatelje,mnogo prijatelja,dok odrastamo volimo,toliko volimo.Dok trcimo putem ka tome da budemo veliki smijemo se,placemo,boli nas, vristimo…Dok vrijeme prolazi drzimo okice otvorene ,uplakane ,od srece,od tuge,od mraka ,a uvijek je bolje kad su zatvorene.Da li si imao prijatelja kojeg si pozelio ubiti?Da li si imao prijatelja koji ti je oteo snove,nadu i sva ostala sranja o kojima pjesnici pisu ?Boli li te srce,ne ono iz prica …..boli li te misic od delirijuma,da nikad nece biti nista ,nista,nista od tebe,za tebe …nije sacuvano…Tvoj misic ne daje dovoljno,ne uzima i…

Priblizno

Sestra je otisla,nisam ni suzu pustio. Otac je otisao ,samo sam stiskao dlanove ,oci boje meda kao da su davno presusile. Imao sam samo nju…nisam znao njen smisao ,svrhu,razlog zasto je bas tada tu ,kraj mene. Svako bi pomislio ,da mi vrati osmijeh,al ja sam ga vec imao. Smijao sam se sa razlogom i bez njega, uvijek su mislili da sam sretan…i ona. Mozda su pomislili da ju je ON poslao da mi podari malo nade,ljubavi  ili…ali i to sam imao . Zasto je ona bila tu, kad sam imao…

Prozor

Nedostaje mi … magla, zavjese pomjerene na pola, obrisi plavih zidova, prigusena muzika, samoca u dvoje, lebdeci strah , dugo gledanje , istina da danas nece biti sutra, nedostaje… raskrsnica i orah koji su posjekli! Prozor… kroz koji svi gledamo, obicno ne vidimo obicno… ni lijepo ni ruzno, a ceka nas dole . Nedostaje … cigareta, vino i glasni rock!

Koji je Mirelin zlocin?

Kad bi stala na prasnjave kaldrme, u njoj bi culi zvuk crne oluje, i vidjeli kako sijeva i rusi munja.   Okrenula bi se na lijevu stranu, i ugledala trag od sunca ali nikad, ama nikad, se ne bi osmjehnula!   A dok su i na desnoj strani ljubile grane i njihale nekako ,pomalo i svadljivo , ona bi se okrenula unazad,uvijek,nekoliko godina unazad.   Tada su joj govorili, ne dam ja tebe ,ne dam nikome… ne dam oluji da razori ,pijesku da proguta. Tek tada bi klekla,na ona ista…

25

Kao dijete je mrzio zvuk violine,a vremenom je ucio da je ona spas… spas ,bijeg u coskove i necujan plac.   Nana mu je govorila o moralu , a sve su to saprale vode tudjeg, zvuci koje nikad nije cuo .   I saptali su da je i previse dvadeset i pet godina ,da se zaborave ledeni vodopadi ,guste sume i principi koji su upleli u  njega poput paukove mreze.   Nekad bi i zacutao ,ali vremenom je naucio da se nasmije , i zamisljao zivot u krilu majke ,pored…

Ne mirisi na jorgovane

Osluskujem dodire usana tvojih, nisu vise slatke kao divlje jagode, nisu ni oci bistre kao onaj planinski izvor na kojem smo umivali buducnost. Cujem…cujem da si se budio sa novim snom u kojem si me sakrio, sakrio u kutiju lakog zaborava. A pitanje je… ko ce lako da zaboravi?! Niko ne zaboravlja,niko ne oprasta(to je samo varka). Pocinje da mirise na jorgovane, pocinje da mirise na rastanak. Dzaba ja pisem pjesme,dzaba je tvoja ruka u mojoj ,sve je prosto kad se ne osjeca… i sve tako lahko utrni. Taj dan…

Ispod bijelih plahti

Kad bih  mogla danas, samo danas ,vodom da saperm svu ovu bol, da sa lica sastruzem crnilo, da u venama krene krv .   Ruke su joj uvijek bile hladne, poput tijela zmije otrovnice, oci duboke ,pune slutnje i nemira ljudskih… Misao daleka,uprta u kandze onog sto je proslo.   A ono sto je proslo bilo je poput sivog vuka,jako, brzo ,krvolocno i iscijedilo je srecu .. a ona  drzala usne, ispucale  od cekanja  na zadnje kapi.   Te godine su bile ostrva blaga, prolazna drhtanja  i mirisi lavande. Vrijeme…

Izdrzi tisinu

Nemoj da sutis kao suza na jastuku . Proklet bio …nemoj da sutis , nemoj …da budes jesen siva. Ne,nemoj da lezi  tvoja sutnja na krevetu kod  uvehlih ociju neke djevojke. Djevojke,mlade…lijepe.Djevojke pune ponosa al koja truhne…kojoj srce blijedi. Prestani da sutis,govori,vristi,udaraj,snivaj, voli…voli…voli! Nemoj da te cujem da sutis, da se uspavas u ludilu tom. Skloni paucinu sa usana , tih usana koje su naslov  mojih pjesama. Jos uvijek ne cujem ni slovo ,ni zvuk, a uskoro moram da krenem. Ti ,dragi stvore, ispuni usta rijecima. Sutnja boli vise ,boli…

Patuljci

Evo prolio se visnjin sok po borama starih hartija, razlio se  i ostavio pecat. Pa sada patuljci, njegovih  misli, setaju po njoj. Setaju se  ti mali djavoli . Eh to je umijece , znati utkati i smijeh i zlobu na kozu. Ostaviti u miraz mirise sljiva, koje nikad nisi jeo. Ma bio bi ja siromasan … bez svojih patuljaka. Zvali su me radi komada zemlje, da posadim drvo,da nikne neki plod. Nikad nisam otisao. Nikad ne bi ni bilo  ploda. I nisam dao da me skakiljaju po petama… da mi…

Maktub

Poslije svake tacke, zurio sam u zemlju, klececi na jednom koljenu.Od nje nisam nikad dobio uputstvo,sta trebam,sta zele od mene. Poslije svake tacke, u zivotu,gledao sam kako se kidaju srebrene niti sudjaja, gledao kako nestaju linije sa mojih dlanova. Uvijek su neki drugi sebi kratili muke, dok su se moje pretvarale u vjecnosti… kojima su samo Mojre znale kraj. I svaki dan je radjao neka nova pitanja… pitanja zbog kojih dobijes samo prijeki pogled srca.. Polako ,polako bi se penajo uz klizave litice,ali koliko god sam bio oprezan ,pao bih…pao.…

Pjesnik je lijen

Gurao se on tako kroz mecavu misli i rojeve zelja, kao da ce ostati sam na tavanu, mracnom, ukoliko sada,upravo sada ne napise prave rijeci.   Ali samo su se nizali upitnici ,uzvicnici i nedovrsene istine . Znao je da ljudi pricaju o tome, kako negdje tece med bez zujanja pcela, a negdje samo,samo  pcele bodu…   Kako to sada pretociti u razuman monolog, a i kakve veze pjesnik sa razumom ima? Eh to ti je zvuk poljupca na papiru, tako tece njihov kroj…u dilemi i greskama.   I pjesnik…

Nomad (dusa tvoja)

Danas je noc stegla glas, danas tijelo  stezu godine. Ne,nece uspjeti mjesec uteci magli… suti,suti …sutnja ce nam sklopiti oci.   Umoran,pusti da teku te rijeke,jer umoran nigdje stici neces , ustani i ispruzi dlanove,dopusti da i taj kamen  suzu pusti.   Raslo je to sjeme pelina  u tebi, lomilo snove djeteta , vezalo se za tudje,kao bolje, a srebro bacalo u trnje.   Jako ce te drzati i bol nece prestajati. Grlit ce te tama bunara bez dna, u njemu pitke vode neces naci.   Prati ritam ljuljaske na…

Njegovo ime je Kirizmi

Cujes li korake iza,tu iza tvojih ledja, to je zvuk davne nezaboravljene nocne more. To je sapat padajucih zvijezda.Korak kod  davno napustenog mosta koji nikad nisi imao smjelosti  preci. Tvoje ime izgovoriti nece ,ni on, ni ona, tvoje ime ce ostati kao muk ranjene zivotinje, kao zal brata za bratom. I  tada ce se  proliti  tinta preko nevinog lica usamljenog  cuvara mosta. Ime tvoje  bit ce bas poput tog sapata, al ga niko cuti nece jer tijelo moze istrpiti, ali kao dusa nikad …ime to njegove  je unutrasnjosti strepnja i…

Ninni

Ovo je  ledeni sjaj zelenih proplanaka i mirni rat pod kozom od svile. Ti si proslih nada zvuk,jeka i djecija igra u neznanju. To je tvoj uzdah zamrsene kose u oluji  mirisa zute jagorcevine. Ti si moje culo dodira ,bola, i to je nasa vjecnost sto prolazi. I znas da nista ne znas  osim za osjecaj o osjecaju i za tu vatru na rukama svojim. Pomutit  ce se rijeke i mora od muzike zivota koji pred snovima da kleci nece. Bog nam je sve to dao. Da volimo,  da volimo…i…

Zaledjeno sjecanje

Budjenje je bilo,bilo je u snijegu i hladnoci. Ah kako se voli zima  i tmurni januarski sati. Ljudi pomisle  ,sta ima tu da se voli…ali ima, itekako ima.   Svako moze da uziva u toplini idile julskog  mora, samo glumac zivota svoga u sjeti i nostalgiji. A da,da, to ti je bas kao skakanje sa broda, par trenutaka cistog adrenalina pre nego prsti dodirnu vodu.   Zima je prijatelj,stari prijatelj  price te kojoj se ne nazire kraj. Jer ona je tu od pocetka ,grli svojim siroko otvorenim ocima i kudi …

Brdo sa ljubicicama

Buktali su u ocima njenim sutoni,dani u prolazu. Buktala zelja da zuvijek voli ljepsu stranu njega. Zvuk koraka kroz lokve uspavanog grada, probudio je taj san,zakopan u zidinama hladnim ,golim… Uzmi me za ruku,da rijeka nemira stane. Sirom otvori oci ,toplinu ljudi osjeti, neka te ne boli sto nisu blizu, slusaj moje dodire. Jer ovo je tvoj san… ovaj grad, uhvati taj voz,dolazimo do pocetka… Ti si miris ljubicica,ta ljepsa strana i moje oci plave. Ovo mjesto je rodilo i tebe i mene, tu je ostao najljepsi vodopad,najvece drvo i…

Homecoming

Utisni uzdah u ovo sjecanje. Danas se lomi ono sto je vec juce bilo polomljeno. Utisni uzdah,ostavi trag na ovom putu. Pjesma postaje preteska za dusu, rijeci su suvisne, slusaj samo muziku, spaja poput zive vatre. Ovo je vrisak  suza,poslije spustenih zavjesa, vrisak u sobi hladnoj ,oblacnoj.Tama u dalekom zagrljaju,oprostaj bez slova. Vratit cu se kuci,da ostavim u amanet uzdahe i da podignem zavjese. U susretu novom muzika ce da nadjaca ocaj.

Nedorecena patetika

Premale su rijeci da se objasni taj obicni uzdah… i ni sa cim ne poredim ono sto u meni kljuca i pece! Daleko od onog sto zelim ja se umivam nocnim morama, ali kad one postaju realnost , ja i dalje,kao budala,slijedim tup noz. Ostani….strah je u sobi. Ne govori,ne disi. Vidis li mene,zaista? Ne mogu da ti budem i prepreka i oslonac . Pdsjecam te svakim pokretom na ono sto si ostavio, i budim tu tvoju nevinost … barem ono sto je ostalo poslije svega. Ali i dalje uzimas…

Navika

U tebi je tisina koja vristi, a u meni zima vec dugo vri, teska je tama u tami , survo je biti u smrti ziv. Tvoja zeljezna ruka stegnula je jako moj drveni krst. Grebemo laznom istinom usnule dane,noci ,kopamo al sve je tu. Nema dubine na povrsini , nema utjehe u kopiji savrsenstva, nema tebe u meni ali ima srece u tugi. I da, bjezimo mi od toga, a da li trebamo? Sve je u krvi ,u venama ,tece kroz nas navika . Bez izuzetka.

Ne marim

Kad  vrisak pretvoris u sapat, kad pogled dosegne tamu, ne marim ja kad tuga iz srece nice i kad se snovi rasprse u prah. Ostaje  bol da suti i pece, ostajes ti da zalivas strah. I prosto,ne marim za ovaj zivot sto tece i tece, gdje si ti da mi oduzmes dah… Usne stisnes u grc i obrises zadnje rijeci. Ne marim ja kad liju kise u decembru , kad se ne zna gdje je suzi kraj. Ostavicu ti ovaj rat u sebi i zelene sjenke u poljima tvoje duse.…