Dvanaest žarulja

Dvanaest žarulja u hodniku svijetle u božanstvenoj bjelini. Osvijetljen je put umornom čovjeku odjevenog u bijeloj haljini. Tihi glas doziva melodijom. Mir i dobrota ovdje su prisutni. Misao putuje nježnom rapsodijom i traži tebe izgubljenog u ljutnji. Dolazim na valovima nošen, iznad mora život položen u igri boje i plesa vođen u slobodu za sve nas. Dvanaest žarulja za spas svijetle i ne gase se noćas.

Hostija

Tišina i ledena dvorana. Svijeće i prigušeni zvuci. Časna sestra maskirana drži hostiju u ruci. Ponosan zvuk orgulja privlači radosne vjernike. Na čelu namazani od ulja prolaze kao kroz maslinike. Vijest koja se širi stoljećima uvijek iznova dolazi do srca. Preobražaj koji se dešava nekima dok stavljaju hostiju u usta. Očaravajuća bjelina i milost čini od nas nespretne anđele. Janje je postalo krvavi prizor za sve uplašene uzvanike. Uzdignute ruke prema nebu znak su opreza i straha. Kao dok hodamo po ledu i lagano ostajemo bez daha.

Duga

      Pitala si me… “Pa kako baš ja? Što se dogodilo?”   Tvoje mane i tvoje vrline, tvoj pokret i tvoje geste, Ne znam… Meni je nešto što sam najljepše vidio u životu. Drhtim kada se samo sjetim da si tu blizu… Osjećaj da voliš… i da si zaljubljen… ne može se s ničim mjeriti!   Kao duga nad mojim željama stoji tvoje ime. Tek sada sam svjestan da sam izrekao čaroliju jer ljubav ima svoje misteriozne puteve… Tko bi to rekao????   Ali naša ljubav… kao trepavica…

Želim ti zahvaliti

Moram ti priznati… da otkako si tu kao skrivena ljepota nema nemogućih misija u vrtlogu mog života.   Volio bih ti objaviti… da si moja najveća inspiracija bilo što da trenutno radim, bilo kakva buduća satisfakcija.   Želim ti zahvaliti… da otkako sam zaljubljen u tebe ja volim svoj svijet, ja obožavam sebe.    

Ledene kockice

  Voćna salata i kockice leda obasjane su bojama tvojeg pogleda. Miris lubenice i okus metvice… na tvojoj koži rasute perlice, nestrpljivo čekaju da ih sve izbrojim, posložim i pomnožim, dok tvoje usnice napućene i vlažne  ledene kockice za osvježenje traže.

Posljednji romantičar

  Kažu da dešava se sumrak ljubavi i putujućih trubadura i nastat će tama i ostat ćeš sama.   U noći uz mirisne svijeće samo za tebe pišem pjesme i tražim rime da prebrodiš zime… oko svog srca gdje nestalo je sunca.   Ja sam posljednji romantičar. Mene treba dokumentirati jer zadnji sam svjedok ljubavi. U svojoj jedinoj viziji još uvijek sam na tajnoj misiji.            

Crni oklop

  Ne pitaj me o prošlosti jer neću ti ništa reći. Ne zanimaju me stare kosti dok granicu trebamo prijeći.   Što je bilo ostavljam iza sebe jer aveti prošlosti bezazlene su sjene koje me nemoćno i uzaludno prate i stvaraju nepotrebne probleme.   Konji iz daljine stižu, priroda je postala nijema. Vječnost trenutka. Tko kaže da da ovdje sreće nema.   Vitez u crnom oklopu ja bio sam nekad. Jučer sam bio na njegovom pokopu. Princ i Svetac!

Čuvajmo našu ljubav

Otkud mi pravo da sumnjam u našu ljubav. Otkud mi pravo da bodem ljubomorom. Otkud mi pravo da povrijedim te…   Tebe, koja mi daruješ osmijehe i suze. Tebe, koja si mi poklonila najveću ljubav. Tebe, koja si mi darovala najljepšu princezu.   Tvoji uzdasi toliko su sočni i slatki. Tvoji dodiri toliko su nježni i glatki. Tvoje predavanje u moje ruke nešto je najljepše što ljubav može ispričati.   Želim da moja ljubav nadahnjuje tvoj život a ne da te u bilo čemu spriječava. Želim da ispunim svaku tvoju…

Pseća …….

Usporeni zombiji… U gradu otpada i gnjileži. Maleni stan i pas što leži, uživajući u mirisu vlastite mokraće na svaki zvižduk on blesavo skače.   Ljudske vrijednosti u delirijumu. Potrebna je injekcija našem umu! Odnošaji ludosti izranjaju iz bijesa i plača. Naš dom, večera  i pseća mokraća.

Krijesnica

Tvoj pogled, čaroban, u nezaboravnom trenutku stvorio je u mojoj duši bezgrešno začeće ljubavi a vrijeme između naših svjetova stalo je na provaliji između jave i sna.   Moja ljubav, kao krijesnica vidljiva iz daleke galaksije kroz prizmu boja šarenih frekvencija traži tvoje sanjive  oči u igri neuhvatljivih  leptira između tvojih trepavica i usana.        

Prosidba

Daleko od naših stvarnih svijetova našli smo se na sredini puta i promijenili smjer vjetrova da bi doživjeli zajednička jutra.   Odsjaj prstena iz morskih dubina simbol je neba da krenemo dalje jer to je naša sudbina i poruka koju nam ljubav šalje.   Volim tvoje oči, tvoju dušu, Volim Tebe! Iz srca dolazi moja prosidba. Hoćeš li se udati za mene?    

Gejzir

Čujem prolazak neočekivanog lahora kroz nepodnošljivu ljetnu vrućinu, zatresla se krošnja zelenog javora i otjerala ovu uzavrelu mučninu.   A ti, izlaziš iz bistrog i hladnog jezera orošena blistavim mjesečevim dijamantima, u meni se dešava buđenje gejzira koji treba da se rashladi u sljedećim satima.   Božanstveni trenuci kao ovi zlatnim nitima dugo su stvarani jer ostvarili su se svi moji snovi na prekrasnom putu za koji smo odabrani.              

Jež

Uvijek se pojaviš iznenada i okolo nas čudni ljudi. Zbog tebe se izgubila oklada i nije u redu  da ti se sudi.   Svjesno ili nesvjesno, još to neznam, ti oko sebe stavila si bodlje. Hoćeš li da ti napokon priznam zašto sam sada ovako loše volje.   Sam sebe omaložavam i nerviram dok ti  postojiš onako slatka. Slažem stvari, pišem i sviram. Reci mi napokon u čemu je kvaka!   Volio bih da znaš da te volim i da se zbog tebe svaku večer molim, Ali teško mi je…

Povlačenje

Ja smijem se svojoj vlastitoj propasti gledajući u spasenje što pokazuje mi raspelo!   Što mi je učiniti u ovakvoj krivoj viziji!? Da sjedim i plačem? Da i dalje slušam sve te krive vizionare i vjerujem da će me to do nečega dovesti?! Ne, dragi moji poluljudi, vrijeme je da počnem glumiti da mi je do svega toga stalo. Ostavljam ostale da se guše u svojim snovima i čuvam se da i mene ne uvuku u svoje katastrofalne fantazije.   Zapitaš li se nekada o postojanju prilike za vječnost? Zamisli…

Trn na bagremu

Figurativno ili stimulativno ja ne mislim na voštane figure dok gledam tvoje tijelo biserima orošeno.   Komplicirano ili spontano ja ću tvoje bisere nositi oko vrata ponosno i radosno.   Kao trn na bagremu što čeka da spusti krv iz moje jagodice kažiprsta ja ispunjavam svoju misiju prkosno.    

Umijeće, znanje i sreća

Umijeće je tebe voljeti I onda kada na nebu ne vidim zvijezde a nadam se da će ovoga puta manje boljeti.   Znanje je tebe zadovoljiti I onda kada na nebu ne vidim oblake a za kišu treba lijepo zamoliti.   Sreća je teba iskusiti I onda kada na nebu ne vidim nadu a zbog tebe moram sve svoje snove srušiti.

Zaborav

Oprosti mi što sam plakao jer pravi muškarci nikada ne plaču. Stvorio sam sam sebi pakao u koji dobri ljudi skaču.   Oprosti mi što sam sebi lagao i vjerovao bilo kakvom vraču. U tebe sam nadu polagao a osjetio sam oštricu na maču.   Ne želim razmišljati o nečemu što neće biti ali teško mi je jer te ne mogu zaboraviti. Trebat će mi vremena za to preboljeti a mogla si me jednostavno voljeti.   Ostaje mi samo nemirno more koje kao da me zove da uđem u svijet…

Maskenbalna povorka

Maskenbalna povorka prolazi pored mene. Smijeh i ruganje dio su njihove sjene, njihove prijevare.   Iskrivljena lica i galon alkohola oni tumače kao da su naša ikona, naša kultura pristojna.   Istetovirane su njihove duše predznacima apokalipse. Umotane uvojcima sunčane eklipse dotaknule su vječnost svoje požude.   Kroz suzne oči zrcali se i tvoja sjena, tvoja prekrasna kurvinska maska, tvoja vjernost lažna i bijedna!

Ozvučeni

Toliko sitni da je nezamislivo a opet tako graciozno važni…   U kaotičnom, nemirnom kretanju višedimenzionalno nam se oprašta!   Okupani u bistrom planinskom potoku briga nas za vaše eksperimente jer čemu nada i vizije budućnosti ako granice postoje.   Dokle seže vaša važnost, vaša cinična ljubav prema nama?   U okovima bezdušnih trgovaca tražimo spas od vašeg gnjeva.   Ozvučeni i snimani, obogaćeni i osiromašeni vladamo nestvarnim svijetom.

Predstavljam te

Predstavljam te u harmoniji zvjezdanog neba gdje je sve onako baš kako treba. Predstavljam te u drevnome hramu uz zvukove civilizacije ugušene u sramu.   Veliki krug u igri brojki i slova predstavlja vrijeme u vrtlogu supernova. Predstavljam te iskustvima i strahu što strastveno nas vraćaju zemaljskome prahu.   Predstavljam tebe vječnome orgazmu dok uz mene goriš u beskrajnome transu. Ponavljanje ovog jedinog trenutka pripadanja oslobađa ovu igru od glume i pretvaranja.   Predstavljam tebe onakvu kakva uistinu jesi bez obzira što tvoji okovi zovu se grijesi što stvaraju ti…

Maybe

Maybe one day i will be able to live in a single moment with my surroundings and every single life will be on the right place. Maybe my sin is not so wrong and my forgiveness will fall with the rain on all human race. Maybe one day before the last sunset i will see for the first time your loving face.

Čudnog li prizora!

Metalna vrata usred pustinje stoje. Pastiri umjesto ovce zvijezde broje.   Vrući vjetar ledi naše uzavrele strasti. Usamljeni starac nam samoću želi ukrasti.   Terorist u mjesec svoju dušu usmjeruje dok ga iz prikrajka anđeo vreba i očekuje.   Gusari snivaju o prekrasnim sirenama dok one uzdišu za obdarenim muškarcima.   Izgubljeni pjesnik traži izgubljene stihove dok mađioničar siromašnoj djeci krade trikove.   Čudnog li prizora!

Rt čempresa

Na rtu čempresa gladni i žedni otvaramo riznicu boga Neptuna. Ostanimo neuhvatljivi i vjerni za ovaj svemir!   Uvodna riječ tišine i dosadne magle uz odvezane vezice i straha od prostora…   Nezrele breskve u mojim rukama potiču zabludu o lažljivom zanosu. Znanje se otvara teškim mukama. Borba valova u priobaljnom pojasu završava iskrivljenim porugama.   Neshvaćeni ponizni sluga na usluzi Vama mojoj braći po percepciji. Mudrost umočena u plaču i tuzi jer samo bogatima treba potpis na peticiji…   Bolesna rascvjetala grana badema i suncem obasjana izgubljena nada traže…

Da Vincijev hod

Negdje sam čuo da tijekom prve rujanske prohladne noći još uvijek možeš čuti Da Vincijev hod dok veličanstvene kreacije izlaze iz njegove duše i stvaraju ovaj svijet ljepši, udobniji, sigurniji…   Negdje sam čuo da je tu u blizini… zatočen u melankoliji.