Kraljica sna

Sretoh kraljicu sna na jednoj cvjetnoj stazi rekla mi je kako snove tka i da na me uvijek pazi N a glavi joj vijenac od cvijeća oči plave snene u ruci gori svijeća obasjava moje sjene S leptirima mašte ona priča na javi i u snu Najtajniji je dio moga bića obožavam kraljicu tu! Uvodi me u svjetove neznane zloduhe noći tjera rukom svojom Na moj prag u bijeloj haljini stane i pjesma zatrepti dušom mojom Od rođenja ta kraljica u meni sja nježna i sjajna poput rose Od svilenih…

Koraci u noći

Koračam kroz život svakog dana preda mnom put se stere svaka mi stanica je znana kud koračali su mnogi prije mene U prošlosti stoje ucrtane staze uz njih drijema anđeo  noći na mene preci moji paze znajući, da ću jednom njima doći Kroz noć me put moj vodi u mene gleda duša snena zvjezda jedna nebom brodi u meni zvoni pjesma njena Zarobljena duša čežnjom piše anđeoska neka slova u meni vječnost diše povijest se rađa nova Jednom ću i ja stati u noći nasred puta anđeo će mi pismo…

Ti i ja

Ti i ja u svemiru dvije zvijezde koračam na prstima tik do tebe zvuk naših koraka izmiješan nemoguće ih je razdvojiti Spavaj dijete moje, sklopi oči u tom beskraju ima mjesta, za sve vas Koraci ti sitni probijaju noć poput čekića moje te ruke vode kroz tunele bezbrojne a ono svjetlo na kraju, samo je varka na te motri vječnost svevidećim očima Raskoš je moje drugo ime Ja sam Punina i Bogatstvo sve ono što ti ne želiš biti U vriježama prošlosti vreba samo smrt a kad otvoriš oči stajat ćeš…

To nisu suze…

To nisu suze to su kapi kiše koje vjetar kroz moju dušu nosi i grane pune lišća njiše uspomenama se igra u mojoj kosi Vjetar-putnik slike slaže od žutog lišća mozaik niže na putu, dok kapi kiše vlaže moju dušu, tišina korake mi stiže Tad stanem, osluhnem poda mnom zemlja diše iz oblaka zasja duga žuta dunja meni zamiriše

U zjenicama noći

U zjenicama noći, ocrtavaju se duše i sjaje kao male zvijezde tu se snovi u ponore ruše čežnje na bijelim konjima jezde U zjenicama noći spavaju sanjari nove duše čekaju na rođenje i sijedi čarobnjak stari upalio svjetiljku za svoje bdijenje U zjenicama noći, anđela nema oni su na nekom drugom mjestu tu samo vila jedna drijema uz neku bijelu, izgubljenu cestu U zjenicama noći, spavaju duše leptira tiho lepršaju njihove sjene vjetar prolaznosti sagu svira na svirali prebirući strune njene

Rijeka vremena

Tamo gdje rijeka vremena oplakuje moje obale samoće sreću se duše ,stare i nove Tamo ,gdje se obzor sažima u jednu točku i gdje sjene prošlosti lutaju u maglama i rumene se oblaci na zalazu na granici dana i noći tamo ću te uvijek naći Nećemo si ništa reći jer govorit će naše duše dok budu proticale Sjedit ćemo na trošnom čamcu jedna do druge naše će ruke spojene svjedočiti da je ljubav jača od zaborava srca će nam znati na toj rijeci vremena da se nikad razdvajale nismo već…

Ja sam samo sanjar

Ja sam samo sanjar što rastače svoje snove kroz predvorja dana Tuga i samoća meni je znana Prijatelj duše kao u nekom…davnom snu Jutra…sva su mi snena Ponekad na vrhu..više na dnu Ja sam samo sanjar lovac na maštu i bijele leptire Iz mojih stihova anđeli vire i plavi baloni na vjetru lete Ja sam samo sanjar znane su mi tuge i sjete Ja sam samo sanjar prijatelj svih nerazumljiv sebi često kapnem…po koji stih Lice umivam večernjom rosom koračam poljima sa travkom u ustima a onda legnem među vlati…

BUĐENJE

Još samo tren da zadržim sliku sna i onda ću otvorit snene oči Jutro mrežu oko mene tka sjaj sunca do mene će doći Vani već cvrkut ptica vani već miris cvijeta nova neka lica osmijrh cijelog svijeta Vani već jutro puno rose vani već novi čeka dan u svjetlost misli me nose treperi u meni još san Još samo jedan čas i pjesma će me naći Tvoj da čujem glas i u ljubav ja ću zaći

TKO SAM JA

Koračam mala…ispod zvjezdanog neba Tko sam ja,da o drugom sudim i zašto da se trudim da druge iz sna budim? Jedan mali treptaj vječnosti jedno zrnce zlatne prašine zalutalo u beskraju nošeno vjetrom prolaznosti to sam ja I da mi vječnost nije udahnula moju besmrtnu dušu da li bih uopće primjetila da postojim? Koračajući kroz san saplićem se u svoje zamke dok malo svjetlo u mojoj duši nejasno titra ocrtavajući sjene na zidu mojih strahova Zašto bi se negdje moralo ići ‘Dovoljno je osluhnuti tišinu udahnuti opojni miris svoje duše…

VEČERNJA SIMFONIJA

Kao nježni dodir anđeoskog krila lahor se igra mojom kosom Neka je nevidljiva vila okitila travu bisernom rosom Rumena lopta u more uranja pozdravljajući plavu planetu Leptir na cvijetu već sanja o nekom novom, ljepšem letu Pomirisah bagremovu granu stavljajući je u vazu od stakla Radujem se novom danu večer mi nježno dušu dotakla Zvono na molitvu je zvalo svojim zvonkim, dugim zvukom Proljeće kraj mene je stalo pomilovalo me svojom rukom

LJULJAČKA ANĐELA

U mreži od sunčanih zlatnih niti ljuljačka se anđela skriva Poželiš li na njoj biti vidjeti anđela kako sniva? Napiti se sunčanog sjaja i preliti ga u svoje oči? Naslutiti jedan djelić raja steći anđeoske moći? Odjenuti haljine od brokata okititi se svjetlošću samom? Napiti se sunčanog zlata raskrstiti sa tamom? U mreži od sunčanih zlatnih niti ljuljačka se anđela njiše na nekom oblaku on snove tvoje i moje piše!

Bez naslova

Oprezno zaobilazim sjećanja u tišini moglo bi ćutanje zaječati osjetit bih mogla sva ona bolna traganja za samom sobom Na obzoru želja stajat ću dugo jedan anđeo sa mnom će ćutjeti koliko sam sebe drugima dala Ne treba mi zato postolja dizati želim samo u miru sljediti svoju promočenu stazu šapate duša neka prošlost odnese tamo…izvan svakog postojanja

Ne govori mi da će proći….(iz objavljene zbirke:Čuvari sna)

Ne govori mi da će proći ta čežnja u mojim očima Ne govori mi da ne smijem sanjati leptire i proljeća i voziti se kočijama mašte kad ushtjednem Ne govori mi da sam prerasla priče i da nisu istinite bajke o ljubavi da ne sanjam jer da je stvarnost gruba ne govori mi da slomit ću se ako virim preko ruba Jer u nepoznatom moja duša živi sjaji kao mala zvijezda ja volim biti zelena krošnja u kojoj ptice ljubavi svijaju svoja gnijezda

ANĐEO VODE

Anđeo me vode povede u modre dubine i opijena pjesmom zlatokosih sirena uđoh u potonule brodove, i tu me dočeka tišina Ugledah duše utopljenika kako drijemaju na osamljenim palubama biserne mi školjke pokazaše svoje sjajne bisere a razigrani dupini upletoše me u svoju igru Rado svoje noge zamijenih ribljim repom i odjenuh bijele haljine satkane od morske pjene Neptun mi podari svoju krunu i srebrne vile Na podvodnom grebenu zaplesaše mi meduze Okitih se crvenom morskom zvijezdom i zaboravih u potpunosti na svijet ljudi I sad sjedim u koraljnom dvorcu…

Ne znaš ti…

Ne znaš ti, kako je sam na put poći u sumrak kad šetaju već sjene noći K ad mjesec žuti iza oblaka drijema a nekog već dugo čekaš, a njega nema N e znaš ti kako boli duša u večeri neke, kad padaju zvijezde Vjetar kad se kroz zatvorene škure sluša i kočijama mašte, kad snovi se gnijezde Ne znaš ti, kako je kad te gazi vrijeme kad koraci tvoji odjekuju sami u noći i kad sam siješ neko rijetko sjeme kad te praoci čekaju, kad ćeš im doći Ne…

GLASNIK

Svatko bar jednom glasnika sreće on ga na neki mračni put zove oko njega vjetrove i kovitlace pokreće krade mu želje i nedosanjane snove Tog glasnika rijetko se na javi može sresti on u dubinama podsvijesti na nas vreba prijatelja nam glumi,želi do nas sjesti i uvijek od nas ono najdragocjenije treba Oko njega crni plašt na vjetru vijori kosa mu dugačka na mjesečini blista o nama samima on najbolje govori dok nam stranice života lista Ponekad nam ipak dobro dođe taj glasnik što u podsvijesti se krije kao duh…

Na razmeđi dana i noći

Na razmeđi dana i noći prije no što me zora takne i snovi na javi dana izblijede u duši se zastor jedan makne naslutim anđele što do mene sjede Prigrlim snove uspavanom rukom i sanjam nepoznate staze Kuda me to anđeli čuvari vode tom bijelom tišinom dok na korake moje paze? Prepuštam se,udišem svjetlost sjajnu,bijelu i mir što u dubine duše,poput ptice liježe krhka u svom slabom,smrtnom tijelu zapletena u anđeoske nevidljive vriježe Kad blago,proljetno jutro na prag stane i sunce kroz raskriljeni prozor veselo proviri u srcu procvjetat će…

OGNJIŠTE

Moje srce još tepli oganj starega ognjišta i vidim komoštre vise črne od dima u kantunu nona bičve plete ja se k njoj stišćen nije mi zima Kanta nan vitar svoje pisme lipe i škura vani škripju od bure mačak pomalon prede pod bankelon uz nonine štorije brzo pasivaju ure ********** U naletu vitra slika starih dana blidi dušu obuzima tama kraj pustega ognjišta luga punog stojin sasvin sama….

Kad jednom na put kreneš….

Kad jednom na put kreneš na usnama ti pjesmu ponesi iz sna svog kad se preneš Mir moj svijetu prenesi Prati će te samo zvijezde miris ruža iz vječnog raja vjetrovi nad tobom će da jezde a ti idi samo,idi do kraja Na dalekom horizontu neba šarena će duga raširit svoje boje ništa ti od ovog svijeta ne treba osim ljubičaste haljine moje Ti svjetlo moje u tami budi Moja ljubav sve pokreće mir u duši dok se žudi sama pjesma od sebe teče

BEZIMENA

Ti  brzaš poput rijeke niz bijele litice bistra i osvježavajuća,mameći osmijehe i  zadivljene poglede Svake jeseni,da nima miruješ u svom koritu mutna i tamna,i ništa se u tebi ne odražava osim ogoljelih krošnja breza Nanovo,svako proljeće preplave te nemiri nabujaš,natapajući besplodna polja oko sebe Noćima,tvoj sanjivi lik se ogleda u tebi ,poput mjeseca,budeći sjećanje na izvor iz kojeg si davno potekla I dok gasiš žeđ zalutalom putniku otvarajući svoje plave oči,u ranu zoru doziva te ocean,šumom svojih valova na igru kojoj nema kraja Tobom sigurno plove lađe nošene vjetrom tvojih…

PJESMA BUĐENJA

Riječi moje ne pretekoše tvoje misli same utiru put šaptom raskriljuje tama njedra promiče dan za danom u lahoru vjetra nosi ti glas svjedok nijemi kuca na vrata Raskrili ruke,zadrži dah u treptaju jutarnje zvijezde anđeoski prah po tebi rasipa jedan anđeo… bijeli leptir slijeće ti na rame Put utrt,uleknut razmiču se zelene travke pod tvojim bosim stopalima Spadaju sjene i maske sjaj sunca legao ti u oči čuješ li zvona to te ja zovem iako još nisi budna java ti zamaglila osjetila.. ************* Sa štropotom otvaraju se teška vrata…

NEISPRIČANA PRIČA

Pričam ti o stazi koja se nije ocrtala u mapi vremena jer njome nitko nije prošao o zori koja nije dočekana pa sad luta među sjenama i o kišnim oblacima što su zapeli među drvećem i ostavili zemlju žednu,raspuklih usana Govorim ti o koracima što su bešumno prošli ispred vratiju i o ruci što je ostala ispružena jer nije pokucala znajući da je nitko neće čuti i o sleđenom osmijehu na licu neprepoznatom među svojima Pričam ti o ruži crvenoj i njenom mirisu koji je vjetar raznio u polja rasvalih…

Nisu još sve pjesme napisane

Nisu još sve pjesme napisane nisu još pretekle moje riječi dok padaju prve jesenje kiše tvoje se srce,tvoja se duša liječi Olovku opet uzmi u ruku svoju ne uzimaj sumnju,strah nek te ne svlada i pjesmu napiši još koju jer ti si moje svjetlo,ti si moja nada Ljubav moja u tebi diše anđeli te brižno prate iako ti sad govorim tiše moći će da razumiju,moći će da shvate Učini najbolje što se može ja ću ti prave riječi dati ti reci samo,smiluj se Bože u nevjerici,ja ću uz tebe stati…

Kad ljubav u tvom srcu procvijeta

Kad ljubav u tvom srcu procvijeta i kad kreneš u carstvo sanja kao prije mnogo,mnogo ljeta kad si bila dijete,kad si bila manja   Zapretana kad se iskra u duši probudi i svijet ti ovaj samo stanica bude na dugom putu,što vječnost nudi kad ljudi budu djeca,a djeca ljudi   Kad mir,cijelim svijetom zavlada i svoje kandže slomi tama Kad Ja budem tvoje svjetlo i nada kad probudiš se,i progledaš sama   Na obzoru neba ,tad duga će da spava mjesec žuti,med će svoj da toči na odru smrti,stajat će…

Ne brini draga

Ne brini draga,ti si moje lane i samo hrabro dalje kroči kad tama na tvoj put stane pratit će  te moje svevideće oči   U  strahu mnogi ljudi svjetlo moje još ne vide ali duša njihova Ljubav žudi dok im tijelo prema smrti ide   Budi poput laneta,poput srne krotka,mirna,plaha idi dalje svojim putem nema smrti,ako nema straha   I tama je samo svjetlo što zaboravlja svoje pravo lice uzdigni se visoko sa krilima laganim poput ptice   Vječnost strpljivo na te čeka smiješi ti se tamo gore ti si…