Autor: Nada 1985

Velika crvena zmija u njedra kamenom zmaju ulazi, iz daljine ga spazi. Kameni zmaj nepomično stoji, dane broji. Crvena zmija mu sad u njedrima leži, a on nema kuda da bježi. Sikće zmija na sav glas, kameni zmaj treba spas. Okamenila ga zla vila, ljuta na zmaja jako je bila. Sada tu među ruševinama skamenjen stoji, od muke ne može ni da se znoji. Hrabri vitez spasiti ga treba, negdje iz prikrajka zmiju vreba. Hrabri vitez do zmaja stiže, crvenoj zmiji sve je bliže. Svojim mačem zmiju probada, ubiti je…

Suicidalne misli opsjedale me često, u mom mozgu našle su mjesto. U takvim trenucima život mi je bio stvarno crn, u oku kao da sam imala oštar trn. U psihološke rupe sam padala, samoubojstvu se nadala. Zasićenost životom me zahvatila, pomisao na smrt me u stopu pratila. Nisam više bila svoja, dohvatila me karma moja. Kako takve misli pobijediti, kako svoj mozak od crnila srediti? Odgovor negdje u dubini duše leži, to je mjesto gdje se od crnih misli bježi. Srce u takvim trenucima potražiti treba, tu prava sreća svakoga…

Napale me mračne sile, nisu me mogle spasiti niti dobre vile. Loš san sam snila, pomalo sam luda bila. Šta mi se desilo ni sama ne shvaćam, veliku cijenu zbog toga plaćam. Postala sam nekako spora, svakim danom sve gora. Menstruacija mi mjesecima kasni, nek mi to netko objasni. Poremetio mi se rad hormona, sve zbog mračnih sila i ludih demona. Otkaze dobivam tek tako, stvarno nije mi lako. Neko vrijeme napustila me čak inspiracija, nastala je totalna mentalna devijacija. U psihološku rupu padam, boljim vremenima se nadam. Nije lako…

Tjeskoba me muči, duboko u meni čuči, izbaciti to iz sebe nije lako, neznam ni ja više kako. Mozak mi je ošamućen, od materijalnog svijeta izmučen. Kako nakon svega dovesti sebe u ravnotežu, kada te problemi stežu? Kako to postići, kako središte srca dostići? Tjeskobo izlazi iz mene van, život je ionako samo san. Želim lijepe snove snivati, u životu uživati. Želim prirodno osjećati sreću, tablete piti više neću. Tjeskoba zbog strahova i tjeskobnih misli dolazi, a kad se ljubav u srcu nalazi, sama od sebe prolazi. Misli promijeniti treba,…

Zaprijetili mi čak da obrišem svoj facebook profil, inače to nije moj stil. Širenje duhovnih informacija na facebooku skoro koštale me glave, neki demoni su htjeli da moju smrt i brisanje mog profila proslave. Svojim pisanjem o ljubavi i mističnim stvarima nekome sam na žulj stala, negdje po putu pala. Sada se čini kao da prijetnje nisu bile stvarne, jer nisu bile javne. Događale se samo u mojoj glavi, a ti glasovi su doista bili kao pravi. Sada ni meni ništa više nije jasno, zujanje u ušima bilo je doista…

Patrijahalan sustav trebao bi pasti, duhovna djeca, duhovno narasti. Ego rastvoriti, zlo u dobro pretvoriti. Naučiti se međusobno voljeti, zbog toga će i život sretniji biti i manje boljeti.

Patrijahalno društvo nekima dušu lomi, na tisuće komadića je razlomi. Zbog pretjeranog rada i vojne discipline, neki često osjećaju duhovne praznine. Meni isto ovaj sustav ne odgovara, mentalne probleme mi stvara. Duša, um i tijelo mi nisu u ravnoteži, a to je ono čemu treba da se teži. Lijeva, logička polutka mozga previše se u tom sustavu koristi, mozak stalno neke misli bistri. Desna, kreativna polutka kod odraslih, kao da više ne postoji, dane do smrti broji. Kreativnost si ne može priuštiti svatko, ne ide to tako glatko. Previše obaveza…

U pustinji me drži, na suncu me prži, pobjeći ne mogu, lancem imam svezanu nogu. Kaže da me jako voli, takva sado-mazo ljubav najviše boli. U vojničkoj uniformi dolazi, nježno mi prilazi. Jako seksi izgleda, ali vode mi odmah ne da. Voli da me muči, dok plačem da pored mene čuči. Kaže on meni: “To ti je ljubav prava.” Pomislim u sebi: “Ako je ovo ljubav, život je onda totalna strava.” Već sam na suncu nekoliko dana, tijelo mi je puno rana. Ne brine on previše zbog toga, ima posla…

Vrag nosi pradu, ima gustu, crnu bradu. Zgodniji je od Brad Pitta, voli nekad popušiti i malo šita. Ostavlja na ljudskim srcima neizbrisiv trag, jer ipak je on sam vrag. Probleme i zlo kreira, voli u tim trenucima muzika da svira. Ljudsku sudbinu već dugo vremena obavija zla kob, čovjek je postao vragu rob. Izbora kao da nema, zlo se uvijek negdje sprema. Zajedno smo sa vragom kreirali sumrak sagu, sve poslali kvragu. Sada nam treba puno mudrosti, a čini se kao da ima previše ludosti. Kao da se više…

Moj je život poput bajki koje sam u djetinjstvu čitala, kroz neke bajke sam na životnom putu skitala. Sa pet godina postala sam kao Ružno pače, koje zbog svoje ružnoće često plače. Na svoju sestru ljubomorna sam bila, negativne emocije počele su iz mene kipiti već kad se rodila. Sestra je lijepa bila, kao prava vila, a ja ljubomorna postala, zbog svoje zloćestoće ružnija ostala. Bila sam i ja kao beba lijepa, ali sam postala pomalo svirepa i duhovno slijepa. Zločeste vještice namjestile mi čak i nezgode neke, negdje po…

Dlakav vrat i lice, dlakave cice, dlakava pica, dlakava guzica. Dlakave noge najviše mi smetaju, zbog suknji i haljina, fizičku ljepotu najviše ometaju. Nepravilan nos popraviti sam mogla, ali hrabrosti za to nisam smogla. Miteseri po licu, a nakon poroda dobila sam čak i asimetričnu cicu. Cice su mi bile okrugle, lijepe, a sad se već malo za kožu ljepe. Strije i crvene točke po koži, kao da me sam vrag na ražnju loži. Puna sam fizičkih mana, nekad sam mislila da život zbog toga mora biti prava banana. Još…

Htjela sam da druge žene ljubavno gladuju, da posebni muškarci samo na dupe zbog mene padaju. Joj, kakva sam vražica bila, zbog nje je postala mrtva moja unutarnja seksi dobra vila. Postati kao femme fatale, bila mi je najveća želja, umjesto toga napila sam se vina i pivskog hmelja. Luda sam bila, to je istina prava, misli su mi bile totalna strava. Ljubavno ludilo pucalo me jako, ne može to podnjeti svatko. Dobra vila srećom iz mrtvih se probudila, ludoj vražici napokon presudila. U mentalni kavez je zaključala, zajedno sa…

Pacijent doktoru dolazi, jer ga život više ne mazi. Doktoru sve iskreno govori, sve o sebi prozbori: “Doktore pomozite, za mene se pomolite, duša me boli, više me nitko ne voli. Na psihijatriju dobrovoljno dolazim, sebe više niti u crkvi ne pronalazim. Tablete mi dajte, sa mojim zdravljem se igrajte. Možda tablete na neki način pomognu, a možda malo i odmognu. Vi ste mi jedina nada, pomozite mi već sada. Glava mi od problema puca, srce sve slabije kuca. Težak život na leđima teško se nosi, samo još smrt treba…

Rekli su mi da mogu biti sretna samo ako pored sebe imam dobrog muža. Rekli su mi da mogu biti sretna samo ako u torbici imam crvenog ruža. Rekli su mi da mogu biti sretna samo ako izgledam kao sa naslovne strane. Rekli su mi da mogu biti sretna samo ako nemam nijedne fizičke mane. Rekli su mi da mogu biti sretna samo ako zdravo i lijepo dijete imam. Rekli su mi da mogu biti sretna samo ako u životu sve kao po špagi naštimam. Rekli su mi da mogu…

Sluškinja pegla robu, redovito čisti dnevnu sobu. Na šarene tablete se navukla, na neki čudan način je pukla. Suđe pere, na muža i dijete se ne dere. Postala je jako vrijedna, ali nekako previše čedna. Zbog šarenih tableta do seksa joj nije, ne misli o tome kao prije. Muž vidi da mu se žena trudi, pa si misli tko je on da joj sudi. S jedne strane mu se sviđa što je tako vrijedna, a opet nije mu drago što je postala čedna. Zna i on da to nije njena…

Čuvajte se sirovih strasti, od njih se može jako nisko pasti. Svojim čarima mame, ničeg se ne srame. Vrata pakla otvaraju, probleme stvaraju. Od toga se glava gubi, a nekome budu razbijeni i zubi. Seksa nikad dosta, stvarnost postaje previše prosta. Ima nekih koji su stalno napaljeni, od seksa, alkohola i droga često razvaljeni. Jako je loša ljudska samokontrola, u društvu je ” seks, droga i rock’n’roll ” postala prava parola. Od previše zabave trbuh zaboli, više nitko nikog zapravo ne voli. Kao da smo postali roboti pravi, svatko svakog…

Seksi medicinski brat na odjelu me ponekad pratio, u moju sobu rado navratio. Čak smo i CT mozga zajedno odradili, privlačnu iskricu u zraku posadili. Nalazi su uredni bili, u tu čast sok od jagode iz gušta smo popili. Skužila sam da curu ima, da odnos sa curom sasvim dobro štima. Ipak neka kemija stvorila se među nama, sad sam se uvalila u nevolje sama. Smeđa kosa, smeđe oči, seksi glas i stas, ali neću zbog toga opet osjećati žudnju, tražiti u Isusu spas. Činjenica je da dečko posebnu karizmu…

Depresija se širi kao kuga, to je prava jad i tuga. Bolest je to 21. stoljeća, mnogima je u glavi nestao osjećaj proljeća. Kad si u depresiji do ničeg ti nije, više ti se niti ne radi, niti ti se smije. Čudna je to bolest, lijeka kao da nema, još dok si živ u lijes te sprema. Tableta u potpunosti ne pomaže, doktori lijek u krivom smjeru traže. Depresija je bolest duše, nijedna tableta ne liječi duhovne suše. Jedino pravo, duhovno znanje pomaže, to je ono što svi na ovom…

Tri crna maga u sobu mi uletila, a ja od straha skoro kroz prozor odletila. Kažu oni meni: “Nada, nemoj se bojati nas,                            i sama znaš da je u Isusu spas.” Kupili mi crveno-crni sado mazo kostim, žele me ševiti sa njim. Meni se čini da za mene večeras spasa nema, jer mi se sumrak-saga sprema. Morat ću večeras u sobi ostati, prava vražica postati. Opet mi govore: “Nada, bit će onog što i sama voliš; dobrog seksa,                              a nakon toga crnog čaja i crnih keksa.                              Nema…

Crna i bijela vještica dvorište metu, dok su iznad dvorišta ptice u letu. U dvorištu puno lišća ima, to očito smeta svima. Nitko metlu u ruke ne uzima, rađe bi svi pušili i gušili se u oblaku dima. Crnoj i bijeloj vještici su te metle dobro došle, uz pomoć takve radne terapije, loše misli su im iz glave prošle. U vrtu biljke sve se zelene, samo to otpalo lišće smeta, poput prljavštine ispod morske pjene. Svaka hrpa lišća jednu psihološku devijaciju predstavlja, zbog toga se psihoza na psihijatriji nastavlja. Lišće…

Kad si otišao, htjela sam te preboljeti, a ja sam te i dalje nastavila ludo voljeti. Vjeruj  mi nije lako bilo, jer je moje srce skroz presušilo. Trebalo je dosta vremena, da nova ljubav izraste iz duhovnog sjemena. Nema više žudnje, ljutnje i šutnje, našeg strastvenog seksanja i erotskog maštanja. Sada sam kao nova lutka iz izloga, iz mene izvire božanstvena ljubav i duhovna sloga. Sjećanje na našu ljubav još je živo, ali jedino što tad poželim je da sjednem uz more i popijem pivo. Pomislim kako nam je lijepo…

Puna soba dima cigarete, neki puše kad god se sjete. Mračne misli svima po glavi lete, jedna muha u paukovu mrežu se zaplete. Ovdje je  svatko na svoj način lud, svi čekaju svoj posljednji sud. Šarene tablete umiruju nam dušu i tijelo, uz ostalu hranu to je dodatno jelo. Suze nam dušu čiste, misli od oblaka dima bistre. U mozgu jako puno mračnih misli ima, zbog toga nam je teško svima.

O majko mila, što si to za mene snila, da sam na psihijatriji završila, svoj život tako loše svršila. Možda i nije bila tako loša tvoja ideja, iako mi nije baš najbolje sjela. Upoznala sam ovdje neke drage, čudne ljude, koje svi žale i svi im rado sude. Nekad se ovdje možeš dobro i nasmijati, neku dobru spiku zabrijati. Hrana je dosta fina. Vilica i noževa nema, što se hrane tiče, to je mana jedina. Stručni ljudi misle da su vilice i noževi opasnost prava, da zbog toga može nastati…

Veliki zmaj sa neba je pao, u moje dvorište, ispred mene stao. Gledao me tako, trenutak, dva, a ja u čudu, ukipila se sva. Onda je opet na nebo poletio, negdje na svoju planetu sletio.

Isus Krist je ipak sotonist. Voli seks i rock’n’roll, sado-mazo i fizičku bol. U sebi veliku ljubav nosi, koja može sva zla ovog svijeta da pokosi. Zato ničeg se ne boj. Kreni u boj, protiv mračnih sila i nek te po putu prati jedna seksi plava vila.