IDEMO DALJE

Ta noć mi te donijela u tvojim bojama, te noći sam te razumjela po prvi put vidjela ko si spoznala tvoju nesigurnost, izvinjenja koja šapućeš u sebi jer me ujeo komarac, tvoj strah da me ne povrijediš iako sam te toliko puta posjekla, opržila, udarila u dušu. tvoja ograđivanja, bašto puna trnovitih ruža, spoznala sam tvoju nesigurnost u mene i u samog sebe. Naše talasne dužine nisu iste, naša razmišljanja nisu ista, trava nas ne radi isto, smijem se obliku čaše, ti kvaliteti stakla. Različiti smo svjetovi, i više ti…

ISTINA

Svi porazi su od mene napravili jedno drugo Ja dok uživate svete dane nježnosti strasti toplog osjećaja pripadnosti Ja teturam prelomljena promilima na pola i razmišljam kako ću uvijek voljeti tvoju kožu koja je samoću činila nepostojanom i dodir koji nikada nije slagao ni lagao o beskrajnoj ljubavi i povjerenju.

LJETNA PJESMA

Kupila sam naizgled skupe hlače. Bojim se otpadanja dugmića. Plaše me lica koja susrećem, poput aveti sam.   Na ovom istom mjestu, jednom Sam sa nekim čekala nekoga. Mene više odavno niko ne čeka. Ironija.   Danas nigdje ne žurim, podsjećaju satovi. Tramvaji simbolizuju prolaznost. Temperatura otežava disanje i mislim da ću se onesvijestiti.

ROADMOVIE

Slijevaju se želje što ih čuvaju kapi kiše niz staklo, putujem   U svakoj od kapljica osjetim miris, od tebe preuzete navike kojima se ponosim   Sva sam na tebe, ukalupljena u autobusko sjedište, mirna, mirna kao i ti   Dok ispod obraza krijemo potisnuta čuvstva, leđa nam se miluju ne dodirujući se   Okrenula bih taj tvoj broj, samo da se toliko ne bojim   Zahvaljujem i mrzim tunele što kradu signal pišem himnu praznim džepovima i razmišljam   Kad bi ova tišina bila odsvirana, po partiturama što ih…

JEDNOM DRAGOM STVORENJU

Koji level dostići u interakciji koju imamo i kontrolisati razlijevanje usana na licu kao tinte po vodi. Tvoj sud je pogrešan!, dok odlazeći pokušavaš apsolvirati poentu mog osmijeha.   Skoči Mario! Preskoči sve predrasude, skači po meni! Ti i ne znaš da uživam u različitostima koje pružaju tvoje oči. Potiljak ti piše priče, krije led i vatru, bezdane i vrhove tvrđava sa kojih vijore zastave i vidi se svijet.   I pitaš me čemu moj osmijeh jer izaziva i tvoj, a ne znaš da u mojoj glavi stotine sunaca blješti.…

PRED SAN

Žuljaju me očni kapci i da vidim kroz njih, znam vidjet ću samo mrak slabe ruke ne odaju znakove protok krvi polako usporava preko očiju povez ostaje i ja se prepuštam u glavi miris njegove kose koji će mi uvijek nedostajati.

BALON

Koliko god vremena prošlo, u meni će uvijek ostati dio naše tužne ljubavi, oni koraci, ona dobra stara muzika, ona noć kad smo stajali ispod srcolikog balona.   I kao takav smo i pukli.

DRUGA STRANA REŠETKI

Gubim stvari, ljude u glavi, gubim ih u onom pravom obliku i liku u kojim ih vidim, prepoznajem, imam. Nešto me opsjeda, znam da sam sa druge strane rešetaka. Ne znam reći koja je to druga strana ali upijam smradove, mirise, izlučevine, vriske, i odvajam se od sebe same, zaboravljam historije i sve što je bilo, prije nego što sam dospjela do ovog mjesta. Sada sam tu, gubeći oblik, svoj lik, ne prepoznavajući se. Ambicija je apstraktna, ne vidim u oblacima  životinjice, niti srcolike lokve po asfaltu koje podsjećaju na…

BRKOVI

Brkovi Poirota su strašno ružni, i tvoji me podsjećaju na njegove. Fuj! Kvariš mi dojam o Daliju, a u mojim očima si  još više ružniji, dlakaviji, izazivaš mučninu. Nemam ništa protiv brkova, imam protiv tebe, što je, u neku ruku, isto.  

BOJIM SVIJET U ZELENO

Zamisli da drzis cijeli svijet u rukama, dok se oko tebe nebo vrti u hiljadama boja tvojih ociju. Pa zamisli da si zemlja, da te nebo miluje na horizontu. Bila bi to lijepa noc i sijale bi zvijezde intenzitetom tvog daha na…   U takvim nocima te sanjam, svim bezglasjima. Takve ti noci zelim, uz dobar blues na radiju, utopljene tek u svijetlost ulicne svjetiljke koja kroz zavijese pravi sazvijezdja o kojima ces moci samo da sanjas, u tim istim nocima dubine kojoj pripadas…   Da se moja i tvoja …

SOBA BR.8

Ne nudim puno. Mali krevet uz obećanje da spavaću na boku, sa lampom iznad, i prigušenim svijetlom sa lustera. Nudim ti mogućnost da pališ zvijezde u meni, skidati ih ne moraš, kažu da same padnu nakon izvjesnog vremena. Nudim ti i puno slobodnog prostora da prošetaš do wc-a, i spereš sve što je potencijalno moglo biti naše.

MUDRI

Mudre ljude ne treba osuđivati. Oni znaju naći zadovoljstvo u minijaturama, postižu više nego što smo nas dvoje u svojih zajedno, 55 godina. Mudri ljudi su pametni sami sebi. Mudrim ljudima je dovoljna jedna, pametna. Oni se ne žrtvuju za instant strasti poput nas. Mi nismo mudri. Ja i ti nismo. Nismo. Ostarićemo a da nećemo znati kako je napisati knjigu, objaviti doktorat, otići kući trijezan, a oni nikada neće znati kako je plivati u Drini u novembru, tražiti tražiti ulja od komšije. Ja i ti ćemo brojati jedno drugome…

Sjećaš li se, poezijo?

Ne marim baš zašto lišće opada, i zašto su zime tako duge. I ne marim koji nositi kostim ovo ljeto, iz čeg proizilazi da ne marim ni ko će gledati (ionako sam dobila koju kilu više), i nije potrebno objasniti zašto prijatelji odlaze jer nekada nisu bili tu pa je svejedno. Sjećaš li se, poezijo, kako smo šetale kroz park pitajući se o svrsi života, o ratovima, onima prije petnaest godina, i onima u mojoj glavi. Sjećaš li se kako smo pričale o ljubavi, i kada sam ti rekla da…

SPAVAJ MIRNO ANĐELE

Danas je tvoj rođendan, a tebe odavno nema sa nama. Svaki put me presiječe kad pogledam tvoje vršnjake i spoznam da bi i ti sada trebao biti sa njima, da bi i tebi mraz trebao jesti nosić zimi, i da je u redu kad krvavih koljena ljeti dođeš sa fudbala. Danas je tvoj dan, iako ja znam da se nikada više nećemo sresti, sanjam da si tu, i da ćeš se jednoga dana vratiti kući. Mama te čeka. I ja te čekam.

ČISTA FREKVENCIJA

Zadnjih dana inspiracija rijetko dolazi ili uopće i ne dolazi. Ne pomaže ni razmišljanje o ljubavi domovini prirodi romantici ni uzaludni pokušaji da se okrijepim tračkom nade (pa da nešto i nastane). jer je nema i bolje je tako. Ne razmišljam ni o čemu, frekvencije su čiste i ništa ne boli. Ali zašto onda ne mogu ni pjesmu napisati o bilo čemu. Sjetiš li se ti? Pomisliš li, sanjaš li.

JA NISAM ANA KARENJINA

Sanjaš li ponekad moje snove I znaš li šta se sve dešava pod mojim kaputom Sjećaš li se Kad si mi rekao ljubav? I za trenutak ja ti htjedoh dati Sve sto je do sada ćutalo u meni Sve nemire, sve nade i molitve Sva bezglasja kojima te željeh … Mislima luta pitanje Koji je prvi grijeh kojem smo podlegli I zašto se nismo probudili Da li je prestao san? Koliko može biti duga jedna noć Ako nikada ne svane dan? A onda Dva-tri koraka unazad I samo jedan uzdah…

Roads

I am away for a while. I won’t go far, from here just a mile. I am pulling back the same road  I came… And you won’t see the sad face you always made blame… You won’t see the smile either… …no smile when u leaving the one who you love… …My breathed by… …when I leave the same road which I came… U will wonder if I ever walked the streets of your soul like a ghost… If I ever whispered you are my only coast… …now I’m leaving…

Proljeće

lijepi su ovi sunčani dani dašak proljeća koje je na vratima koje nestrpljivo čekam, struji kroz vene neka davna ljubav koju čuvam koju ne dam koja me vodi i u ovo proljeće i dva prošla, i ono prije ta dva. nasmijana sam, bez tebe, idem dalje sitnim koracima djeteta kroz svoj grad jedan i jedini okovi ljubavi me ne drže na mjestu. od srca ti želim sva moja nasmijana proljeća dok mi jedina briga ostaje šta za ručak danas a da nema puno kalorija.