Okovi

Na sjeni drveća jos hladnog omota, zarobljena ta sreća ko u lopova odnijeta U okovima ju steže zategnuta bez daha, i vrijeme koje neče krenuti unazad A pogled se prostire na polja zlatna, na mjesta gdje izvire rijeka mirisa slatka No okovi se drže jer bez nje ne postoje, nema sjaja ni duše dok ju ona nepozove.

Na njenim bedrima

Niz njedra mog neba,mojeg kormila čipkom posuta,halja roza nevino se zatvara da sam bar kopča mala,u njenim rukama tek srce da joj osluhnem,kome`li sad otkucava I mjesec se igra sječanjem,pliva mislima sjeverni vjetar se okreče,negdje `k dolini dolini sto sniva,beskrajnim otiscima pa odnosi taj pogled ljubljen u meni.