Granica

Volim te Ali me boli I patim I praštam I radim kompromise Urušavam se u sebe I gazim svoja načela Zbog tebe Volim te Ali ne znam dokle ću I pamtim I gurat ću dalje I čekat ću Dok se ne prelije sve Dok ne pogazim i zadnji atom sebe Zbog tebe Volim te Ali dokle? Dokle ću trpjeti? Dokle ću izigravati mazohista? Gdje je moja granica? I kada ćeš ti vidjeti Da patim i da mi je teško Zbog tebe?

Snježni dan

Još jedan snježni dan u ovome gradu. Sve je usporeno, Tromo, Bijelo i mokro. Tužno, Žalosno, A opet lijepo Na neki poseban način. Hladno je! Zima mi grize obraze. A pahulje, Pahulje padaju I padaju. Moče mi mi kosu i lice, Jaknu i šal. Uistinu je hladno, A još je hladnije Kad nema tebe, Pored mene Da se zajedno šećemo, Držimo za ruke, Pričamo, Smijemo se, Grijemo se.

Tvoji nježni dodiri

Ti tvoji nježni dodiri Po mome vratu I po mojim leđima Smiruju me.   Ti tvoji prsti puni brige I nježnosti i topline Škakljaju me, A to mi godi. Godi mi Jer ulijevaju mi blagost, Osjećaj sreće, Mira i ljubavi.   Ti tvoji prsti, Ti tvoji nježni prsti, I taj tvoj nježan dodir Sve mi govore.   Volim te!

Ti i ja

Noćas te moje ruke grle Dok si svojim tijelom pokraj mene I moje usne, na tvoje usne hrle Dok te gledam u te oči, sive, snene. Noćas ti poklanjam tijelo svoje I dušu svoju ja dajem tebi I poklanjam ti misli, što se roje Jer nikom drugom poklonio ih ne bi. Noćas ti svoju ljubav nudim I dok zora se bliži ja jedno želim, Da svako jutro uz tebe se budim, Jer ničem se drugom više ne veselim.

kap, po kap

kap po kap po kap kiša lije ja sjedim i promatram sa svoga prozora tu tužnu jesensku predstavu   nebo plače   tmurno i sivo nebo plače   svaki susret kiše svaka suza s prozorskim limom proizvodi sasvim drugačiju žalosnu melodiju prirode   ta melodija ta predivna pjesma u meni budi dobro poznate osjećaje samoće straha i žalosti   nebo plače   tmurno i sivo nebo plače   zajedno s nebom i moja duša počinje plakati i suza mi potekne niz obraz kap po kap po kap

Prazna soba

PRAZNA SOBA GLASNA GLAZBA BIJELE BOJE RUKE TVOJE   PRAZNA SOBA TIHA GLAZBA BIJELE BOJE LICE TVOJE   PRAZNA SOBA TIŠA GLAZBA BIJELE BOJE TIJELO TVOJE   PRAZNA SOBA TIŠINA GROBA CRVENE BOJE KRVI TVOJE  

Trosenje Vremena

provodim dane ne radeci nista savjest me vec zbog toga pece da li cu sa zivotom napraviti ista ili ce pak biti nesto trece   sjedim u mraku, a televizor gori gledam u njega kao u boga svasta on meni u stvari govori al zapravo je nemam nista od toga   obicna kutija koja slike emitira o glupim stvarima vecinom zbori ali nema veze jer nas hipnotizira njen svijet sto ga netko drugi stvori   ponekad se, s vremena na vrijeme neka dobra emisija snima a sve ostalo su nevazne…

Spomenik životu

Tvoje je srce kamen. Kao nadgrobni spomenik ono se nalazi u društvi sličnih, jednoličnih, usamljenih grobova, koji svojom sivom bojom ukazuju na bezličnost ovoga svijeta i podsječaju kako je život prolazan i kako ćeš, kada umreš, biti samo dio zemlje obrubljen sivim, granitnim kamenom na kojega, s vremena na vrijeme navraća gavran i svojom nas crnom, turobnom pjesmom podsjeća na patetiku ovozemaljskoga života.