Trenutak za pamćenje…

Ljeto, jedne školske stepenice Polutama, tišina, ništa osim zrikavaca I pjesme ljetne večeri ne remeti savršenstvo Naši glasovi, ne, naš šapat Miris kokosa u kosi… Topao, svilen dodir. Nježni vrhovi prstiju koji sklanjaju pažljivo nestašnu Kosu sa moga lica Snažan i siguran zagrljaj Da ne poželiš nikada nigdje dalje otići Da ne poželiš, svitanje, da ne poželiš novi dan Novi trenutak….da ne poželiš treptaj koji će Ukrasti na tren Taj prizor Između uzdaha, isprepletenih prstiju, Nježnosti dodira… Ja sam posustala, poželjela sam novo jutro I ono je svanulo…. A onda…

Kad te dočekam…

Osjećam kako popušta kao posljednji stisak ruke Ova moja besmislena odbrana od tebe Nemoćno klonu mi glava na rame tvoje Shrvana borbom sa razumom izgubih godine I sada kad si tu nemam snage da te prigrlim A toliko sam te željela Noći su odnijele sa sobom po neki dio mene Sad ne osta nista sem klonulog tijela Oprosti mi ovaj trenutak slabosti Uzmi me u naručje čvrsto Ponesi i spusti na plahte od snova, Dopusti da me oživi svaka ćelija koja titra tvojim imenom Ko plamen svijeće što na izgled…

Pupoljak

Otvaralo se jedno novo poglavlje U knjizi mog života Tamo na baršunastom papiru tek započetih priča vezena su slova A onda Samo jedan list na njemu stoji jasno U vrijeme kada pupoljak ruža postaje Sreli su se naši pogledi… Trenutak šutnje što  odzvanja ljetnim danom I Naše su se ruke ovlaš takle Baš kada počeh dodir da slutim kao nešto važno. Nijemo je nebo oćutalo na našu tišinu, Iskru nije u plamen pretvorilo. Znalo je nebo da tvoj se odlazak sprema Zsčulo se tužno cvrkutanje prica u ljetnom danu Pogled…

Kad pada kiša

Uvijek tako kad pada kiša Potapam se s njom u dubine U dubine okeana duše svoje Tamo na dnu rasute uspomene leže Poput bisera u školjci, svaka skriva svoj sjaj Poželim ih otvoriti, oživjeti, prigrliti i iznjeti na svjetlo danje A znam da ih iz tih dubina nemam snage sama vratiti Sudbina je stavila svoj pečat i određenje Da uvijek kad pada kiša potapam se s njom U svoje biserima ukrašene dubine Samo meni znane, samo meni drage S toga ne pitajte zašto, zašto volim kišu I zašto su njene…

Žal za noći

Tanano se rastapala naša noć Pretačući tamne boje u blistavi vedri dan Suncem okupan Nestajalo je i blijedilo s mjesecom na nebu sve što je u toj noći vrijedilo Gore visoko sunce je već svojom starom stazom hodilo Bilo je lijepo, toplo, bilo je vedro i veselo A negdje duboko u nama krio se žal za slatkim  tajnama Koje odnijela ne noć sa sobom Poklonivši se znano vedrom i lijepom danu….

Bokal Ljubavi

Sipam ti čašu iz bokala ljubavi Svoju sam odvažno ispila već Gledam kako sa strahom drhtavim usnama Rub joj dotičeš oštar Bez razmišljanja, naginješ čarobni napitak S tvojom krvi da se stopi Venama da poteče ti i bezglavo kola cijelim tijelom Sipam ti drugu čašu Izgleda žedan si dugo bio, Mislim, neka nek’ pije nek dušu razgali žednu Sipam sebi drugu čašu Sa malo straha je gledam Mislim izgubit ću glavu ako mi venama poteče A opet radoznalost me vodi pa kažem sebi Nek ponese i mene taj napitak ludi…

Eto..hoću da ti kažem

Obavit ću te snažno, strasno… Prigrlit ću te zauvijek mislima mojim… Gdje god da odeš  bićeš  skriven, sebično čuvan u tvrđavi moga srca. Hranjen ljubavlju, inspirisan strašću, gonjen požudom… Bit ćeš  uvijek samo i samo moj!!!

Molitva nebu….

Beskrajno prostranstvo nebesko pod kojim hode duše sve prospi malo čarolije putevima kojim hodimo on i ja Učini ih da se ukste il’ ovlaš dotaknu  iako odavna ni isti im pravac nije Nebeski svodu , ti čijih zvijezda oboje vidimo sjaj pokloni nam jedan susret, kao nagradu za sjećanje i kraj Nedovrsena, nedorečen priča  naša je bila Daj nam bar priliku da se pogledi još jednom sretnu pod beskrajnim ti nebeskim svodom. Ne mora biti tu priče, jer znam oči će naše sjati, kao što sijaju zvijezde tvoje gore daleko…neprimjetno…

Kao što njega pamtim ja

Opet se iznad tvog poniženja uzdižem Jer ti nikad nečeš biti dobar njoj Koliko je on bio dobar meni Niti će da te pamti ni da te se sjeća Koliko se njega sjećam ja Možeš da ideš bilo kuda, s bilo kim Da me vrijeđaš,lažeš i proklinješ Ali na njegovo mjesto nećeš nikada da stigneš   Branim se od tebe sjećanjem na njega Branim se od tebe, uvjerenjem da ti nikada nećeš nikom  biti toliko bitan Okrećem ti leđa u postelji od leda Među nama ponor sve je dublji, Otvaram…