Što je važnije od toga da si prisutan?

Čovjek je stvoren da postoji, da bude neprekidna nit između simbola, što se nalaze onkraj svake riječi. Što je važnije od toga da si prisutan, u trenutku kad spokojna tišina, nadglasa svu buku, što je stvara prokletstvo konstantnog napretka. Što je važnije od toga da si prisutan, u trenutku kada zamišljeni slikar oslikava najljepši od mogućih svijetova, i to zato jer je sanjao da vječnost zove svakog, tko je spreman pogledati prema zvijezdama. Što je važnije od toga da si prisutan, u trenutku kad kip što se svemirskoj tmini skriva,…

Fragmenti

Kad bih mogao, ne bih se vratio, da li treba nabrojati razloge?   Iako svaki pokret je konačan, trudim se zaobići ponavljanje, i reći tko sam zapravo.   Danima, ležim i razmišljam, hodam i postojim, a ulice me ne poznaju.   Pjesma, koju sam čuo jednom, se ponavlja previše puta.   Fragmenti će reći istinu, kao što to obično bude.

Dok je svakodnevnica prolazila

Nosio si težak teret, vjerujući, kako će kasna večer, donijeti spokoj napaćenoj duši.   Dok je svakodnevnica prolazila, Bio si dobar prijatelj, Čiji  je govor bio, Samo nevažan šum.   Dok je svakodnevnica prolazila, Ponosno si citirao ljubavne stihove, A  puška ti je visjela na ramenu.   Dok je svakodnevnica prolazila, Bio si kotačić u stroju, Koji je u trenutku previranja krenuo proždirati sam sebe.   Jednog poslijepodneva, Starost ti je pokucala na vrata, Nisi je prepoznao.   Klonuo si, i zatvorenih očiju, Otišao.   Ostavio si tragove, Iz kojih…

Što vide oči pjesnika?

Što vide oči pjesnika?   Prvi stih daruju nam bogovi, Ostalo je traganje u ništavilu, Za obrisima stvarnosti, Za koju se pričalo da se nalazi ovdje.   Na mjestu gdje se preklapaju, miris prošlosti i maglovita budućnost, Sjeo sam da zapišem ove stihove, Znajući da će biti izgovoreni, U kazalištu sjenki, tamo gdje pozornica ne postoji .   Kad je imitacija postala oslonac duše, skulptura besmisla blistavog osmijeha, se nadvila nad nas. Što nam preostaje ?   Pored zida gdje su bili ispisani stihovi, već izblijedjeli i obrasli mahovinom, Prolaznik…

Boja tvog bića

Iznad vrelog oceana vlastite krvi, izazvanog iskrenim dodirom poklonjenim na rastanku jedne male vječnosti, ravnodušno poput svjetionika promatram taj tekući kaos.   Ledeni zov prošlosti hipnotički me zove da uronim i napijem se eliksira boli izgubljenog vremena. Zove me da uronim duboko i pronađem svjetlost koju je davno progutao sumrak moga ludila.   Ne odupirući se, vrtoglavo padam, sjećajući se mirisa noći u kojoj sam otkrio boju tvog bića. Zlatna slova povijesti moje tuge obasjavaju neskriveno, ali nikad pronađeno, lice umrljano strahom od ljubavi.   Spremala se oluja, baš kao…

Bezdan

Šetajući gradom ne mislim na ljubav, Sjenka vječne sumnje dolazi polako i pridružuje se poput dragog prijatelja.   Samo ponekad pomislim na beskrajnu toplinu koju ne dodirujem, bezbrižno se stapajući s veličanstvenim, krajnje neobičnim zvukom apsolutne tišine, te počinjem osjećati zaboravljenu nježnost.   Glasan smijeh ljetne noći prekida harmoniju tuge, jer dok pustinja govori nikad se ne osvrćem. Moj put je dalek i prostran, poput raspršenih kapi prohladnog mora zračeći svjetlošću nade, odnešene vjetrom visoko među oblake padam natrag prema svom izvoru.   Zvukom pobjedničkih truba javlja se besmisao, i…

Rajske ptice

To je drugi život, nije pjesma, To je nova zora, bez početka.   Tko govori, neka zašuti, Jer bitno je neizgovoreno.   Sjećanje zavarava, uvijek si postojala, Čak i kada ljubav nije bila samo osjećaj, kao što kod igre zanesenih ljubavnika, dolazi čas koji ju rastapa.   Sjećanje zavarava, uvijek si postojala, Čak i prije osjećaja krivnje, Koju nam je donijelo prokletstvo materije.   Sjećanje zavarava, uvijek si postojala, Dok sam u skupini glasnih ljudi, pitao se zašto te nema.   Pitali su te da otkriješ ime svoje, A ti…