APEL

Postojiš onoliko koliko ostavljaš iza sebe, Pobrini se čovječe da to ne bude samo minimum od tebe. Možda nećeš biti zapamćen od svijeta cijelog, Al potrudi se i ostavi poruku na listu papira bijelog.

ŠTO KADA…

Kada razum prevladava, a srce voli Ponos ne popušta, a duša boli.   Kada je lakše osjećaje kriti Nego prepustiti se ljubavi i voljen biti.   Kada ti srce obuzmu tuga i jad Ne posustaj čovječe ni tad   Kada ti život okrene leđa I oko zauvijek zatvori vjeđa   Kada se zapitaš tko sam, što sam bio, I kada shvatiš da je kasno za ono što si htio.

A TEBE NEMA VIŠE

    I lišće je zamelo svaki tvoj trag, Korake tvoje isprale su kiše, Jesen već prošla i zima došla, A tebe nema više.   Nema te tjedan, nema te dva Nema te godinu cijelu. Nema te dugo, gubim ti trag,  Zimu opet sama čekam bijelu.   I lišće je zamelo svaki tvoj trag, Korake tvoje isprale su kiše, Jesen već prošla i zima došla, A tebe nema više.

ZAUVIJEK ZAJEDNO

Sve me podsjeća na tebe. Osjećaji još uvijek tinjaju, A ti si daleko od mene Jedini, daleko.     Tvoju  ruku još osjećam. Na obrazu, na usnama, Na kosi dok me miluješ, Na rastanku dok je podižeš.     Bez pozdrava si otišao, Jedini, bez pozdrava. Ni zbogom nisi rekao, jer Pozvao te iznenada.     Sad te uze crna zemlja, Postelja ti posta grob, A bili smo kao jedno,  Zauvijek zajedno.