Pismo prijatelju

Sjetiš li se ikad prijatelju, onih lijepih naših dana? Da te vidim imam jaku želju, raznio nas život na sto strana. Sjećaš li se suludih ideja, dugih vožnji u pijanom stanju i za nama policijskih sirena? U kakvome smo tada bili sranju. Pričati smo znali dugo, o životu,zvijezdama i sreći. Sad je vrijeme došlo neko drugo, i sve ti ovo želim reći. Sam ja sada ovdje živim, pa se sjetim nekih naših priča. Onim starim slikama se divim tada glupih,nespretnih mladića. O kako lijepa bila su vremena, kad smo stalno…

život u smrt

U svoj ljepoti što se gasi jedna mladost koja vene ljubav ne može da spasi umirući miris kose njene lagano će,posve tiho nestat ostavit te samoga da živiš i tvoj će život njenim prestat kao pseto ostat ćeš da cviliš ona sad je na boljem mjestu tješeći te,lagati će ljudi a ti sam u svom obijestu samo bijes ti para grudi zar je važno gdje je sada? kada pored tebe nije na koljena ti tijelo pada nad njom crna smrt se vije smrt ti mami jecaj zvonki suzama žarkim puniš…

Prva ljubav

Po  anđeoskom licu bez pokreta grubih Crvena joj kosa širom bješe razbacana Utopi se u ljepoti drukčijoj od  drugih Moja prva ljubav u njoj tada zagrcana ****************** U prolazu kratkom,u pogledu jednom Ukrala mi ljubav,poput lopova spretno Odnijela daleko i prekrila  hladnim ledom Ostavila srce mi da zebe i ne živi sretno ********************** Ona možda ne zna da ikad smo se sreli Na nepoznatom mjestu u situaciji čudnoj A ja kao budala želim put njen bijeli Sanjam ga noću u misli svoj požudnoj

grob

U tami mrkog gaja.Među šumom jela, Na vrh brda što ga suton nebom mije, Grob nek mi bude.Pokraj mrtvog tijela, Malen vjesnik smrti, životu da se smije.        ****** Nad njim lebdjeti će bijele,šumske vile, Ispijati vino s trsa loze moga djeda. U mrkloj noći prekriven poput svile, Hladnom maglom što na šumu sijeda.       ****** Spriječiti će vile svakog tko ga ikad traži, Barbare,hajvane i grozne ucviljene žene. Poznati ga može samo vojnik na noćnoj straži, i one divne srebrom urešene,leteće sirene.        ****** Neće kitit ga pjesme,niti jecaj…

Sjena

Gledao sam je dugo Beskrajno tužnu Sivu Nepomičnu na zidu Tako stvarnu na trenutak Uhvaćenu Među dva vremena Samu u svom sivilu Bez lica Sa komadićem duše Blijedjela je umirala Za ugaslim suncem

Prozor

Negdje da kraljuješ na tronu vremena, za sebe da stvaraš potajno takvo mjesto, gdje si siguran od starenja i vrlo često s tebe u tren skida teret bremena Da osjetiš miris,ono zimsko cvijeće. Ljetnim snijegom,bijela prekrivena brda. Nestvarno,baš kao plamen što ne mrda na hladnom vjetru upaljene svijeće. Zapitaš se,možeš li to ikako doživjeti, makar u svojim ludi dječijim snovima. Jer bit će ti žao kada potopi ih plima što ih nisi za života nikad uspio oživjeti. Želiš ga zapamtit?Pogled s prozora. U one nevine i čiste dane,djetinjstva i igre…

Mogu…

Mogu te pronaći… u ništavilu zamisliti kako izgledaš naslikati na stropu zaglušujuće noći od zvijezda mogu skovati tvoj lik bistu veličanstvenoga sjaja Mogu te oživjeti.. u pjesmi prepunoj živih riječi na zgužvanom novinskom papiru urezati je nožem  na staklu urne ili prstom po tvom rasutom pepelu Mogu te osloboditi… kao Herostrat hramove da rušim ili bez junaštva šapatom da te zovem klečeći na prvi jutarnji angelus glavom među rukama da molim Mogu te povesti… preko šarenila vode Keli Mutu na vrhove modrih planina s njih da te bacim natrag dolje…

Grješnik

Ustat ću rano,hoditi zemljom, ovom dolinom smrti i pustinjom uma. Korak po korak ići ću dalje, okovan lancima zgrčene svijesti. Znam,samo sam daleki putnik,sanjar što svijet razabire samo vidom. Jer što je tamnije od svijetlosti i što sja jače od tame.Zato, od svijetla biježim a u tami otvaram oči. U tami duše,tu gdje potajno se skrivam, odakle tobom vladam. Gospodar sam tvoga uma,na koncima ja držim tvoje okaljano tijelo. Ti si Grješnik baš kao i ja, zajedno koračamo u smrt.

za Martinu i Matu

Mekan je osmijeh što mi ga nudiš, toplo je srce tvoje što me voli. Tvoje oči bistre,nekad oštre do boli, kada njima o ludom svijetu sudiš. Volim te zato u večeri i u rana jutra, usne tvoje kad osjećam na vratu, za tebe Venero dajem ruku u vatru, zbog tebe znam,ja sam bolji sutra. Pokraj tebe živim i to osjećam. Poput glazbe ti komponiraš mi sne, od mene tjerš javu i duhove zle dok me guše,dok sam nemoćan. Uvijek dopuštaš mi da te volim, u našim srećama i našim tugama…

kiša

pogledavao sam u nebo očekujući sunčano jutro neobična ljepota sivila savršen sklad pljuska padajući dok stvara mirnoću pustih ulica primjetio sam čari prelijepog kišnog dana u tekućim biserima rasprsnutima na staklu pronašao sam ljepotu savršenstvo nestajanja doživio sam trenutak kišnu noć na cesti najčudniju igru kapi upijale su žutilo lampe oko nje čineći čarobne krugove svijetla