Igra Zamorenog Uma

Fu fu fu, slatki očaj Igram se očima, dok gluposti Vrše invaziju u mojoj glavi Nema kraja mojoj slavi Ja sam ludi kralj čiste tuposti Poštovanje mi ipak daj Moji svjetovi ne poznaju kraj Ja ću ti reći kako vile predu Ha ha ha, vidi koza Priviđenja me muče i lagano kližu Ko da mozak mi ližu topovi Ružni smotani psi lopovi Gađaju me podacima koji gmižu Neuspješno ja vodim ovaj rat Protiv idiota pomaže samo mlat Ja sam vojnik koji čuva svoju gredu No no no, pazi znak Treba…

Odlazim Sa Mjesečinom

Ja odlazim, nestajem Okrećem leđa svjetlu iza mene Lagano se gasi Sa zvucima mojeg prolaska Tišina i pokoja udubina Sve što me prati u koracima Lagano se gasi Samo bistra mjesečina I nikad, shvati, nikad neće biti dovoljno Sve te stvari koje kupujemo povoljno I one će nestati S vremenom prestati, biti utjeha Svakog promašenog poteza Ja odlazim, nestajem Okrećem glavu svijetu iza mene Lagano se gasi Posljednja žarulja toga sunca Tišina i prokleta udubina To je sve što me prati u koracima Lagano se gasi Samo bistra mjesečina

Kamen

Kamen i tvrda stijena, Oštri brid u umu vremena, Samo zemljani stup odolijeva, Ko niska se padina samo slijeva. Lični prut od vrele lave Ne može pravit sniježne glave, Nit kao more postojan biti Kao kad dječja ruka kamen hiti. Sjajan bijeli mramor, To je zlatni kišni žamor, Svaki mineral je u duši sjajni, Svaki kristal i zemlja, bajni. Za stare kosti muka najveća, Za najmlađe umjetnike sreća, Crn i bijel malo tamo, tuda, Troma stara siga i druga čuda. I prašina što se u suncu sjaji, Polarna svjelost na…

Išo Deda Šumicom

Išo deda šumicom Kad ugleda on brijeg Problem riješi gumicom Al počne padat’ snijeg Stade on, opsova sve Trubuh kruli jadan Al vratit se nemre bez nje Nastavi mrtav gladan Traži liju crvenu Koja ukrala je lopatu Vražju stvar drvenu Al treba mu za Fatu Hoće kopat Fata Za dragu njenu njivu Tik do vanjskih vrata A hoće i jednu šljivu   Deda jadni nadrapo Kroz mokru šumu hoda O gdje si zečja šapo Kad brjege dere voda Spotakne se tad o granu Udri nosom u tvrdi led Pa spazi…

Kakav Ushit

Kakav ushit… Jel osjećaš tu moć Dok tiho gaziš kroz noć Dok rukom miluješ svod A zvjezde, u dlanu ti sijevaju Kakav ushit… Svaka riječ ti je tiša Kad suze ispire ti kiša Poljubac duhova kroz hod A ti se ljuljaš, u uho ti pjevaju Izgubio sam te vodiće Vjetar ih je sakrio u priče Zato klizim kroz maglu I možda sve što nam treba Jest skriti se od neba u nju Ali ne, nešto je više od straha tu Jel osjećaš… Kakav ushit… Naslonjena na grudi Nek ti srce…

Nedohvatljivi

Snen i kockica mala Uspaljena kratkoga žara Ti i ja smo plamen i zrak Nikada skupa, nikada znak Na rubu sunca tražim spas Jer samo dodiri sjena slažu nas Dugo si moja mila Rukom mi oči krila Zbog  gromova koji vežu Zbog poljubaca koji režu Hladnije od ikakve zime Zaboravila si moje ime Znala si istinu pravu Pa si sama kročila u lavu Stala si tugu i suze kapat Jer mi nismo ništa Doli tihi… Tihi šapat.

Ljubavi, Stani Jaka

Ova noć će boljeti više nego ikada prije Stoj, ljubavi stani jaka Stoj, ljubavi stani jače Noćas kad ruleti sviraju glazbu u krvi Ili postane bijes ili srce hladno smrvi Bijaše lopov i kukavica ostavivši vrijeme Sada je trenutak da ga testiraju sijene Bacaju ga, ruše ga, gaze ga, No svakim drhtavim pokretom ustaje Krvavim osmijehom ne posustaje Kad svaka rana nemilosrdno boli Savinutih koljena, trese se i stoji A pogledi njihovi ostaju samo strah Jer u očima tim neokaljana vatra i dalje gori Prokletnici tamni bacaju svoje mreže Tribunal…

Glas noći

Predivna i sviježa crna noć Prosula se po nebu Ponovo, pokazala je svoju moć Jedino mjesec, zaštitnik naš, svjetlost daje svijetu Trči vuče, prijatelju moj Trčimo zajedno, šuma je naš dom Rosa nam udara u lice, ne stoj Hvataj dah jer slobodni smo još jednom Kroz mističnu šumu odjekuje zov slobode Ja ga jedini čujem i osjećam – zašto da? Vuče tko si ti, molim te reci mi Tako da znam tko sam ja

Pleši Viteže, Pleši

Stisni šake i stoj Mirno na toploj kiši Ne skreći, samo diši Jer više nisi svoj Pleši viteže, pleši Topla kiša lije suze svoje Gdje ti je ponos kad Po obrazu ti staze kroje Pleši viteže, pleši Gleda te tvoja draga sad Jer znaš zašto si joj slomio srce I kako si joj zadao jad Ona osjeća ti bilo Svaki korak prati Kako možeš sjati I kad radiš korake krivo Pleši viteže, pleši Stresi grijeha svojih sloj Okreći se dok ti joj ne pospiš trag Ljubavi i cijeli život svoj…

Svjetlost Života Mog

Moje srce plače, Umorno od svega dahće, I kap svjetla na mom dlanu, Opet je kliznula u tamu. I sada pomaknuti se ne mogu, I sada disati ne mogu, Niti skriti se tomu, Oh blažen čas za moju svijest. Ipak ja sam ja, I radim što hoću, I spavati neću, Ni tražiti ljubav veću, Sve dok se ne vrati svjetlost života mog. U tami sjedim sam, U nadi tražim neki plam, Taman taj život jest, Pretežak za ljudsku svijest. Mali čovjek teško šeće Dok se vjetar hladni kreće I uzdiže…

Gospodin

Crni pjesnik, krletke tajne sjajni kos Izlizani štap u rukama njegov je ponos A stari šešir iskustva krije mu ramena Sve što ostaje jest samo njegova sjena Taj udaljeni pogled izumrla je vrsta Te krvave usne i brada bijela, čvrsta Usamljeni putnik svakog različitog doma Isklesana vaza iz vječnog živog loma On je kao urlik, napadan i vriježan No i kao ljubavnik, postojan i nježan Spomenik svakog prolaznog vijeka On stoji u sjeni, kao gorka utišana jeka Mrtvo tijelo, samo riječ u njemu živi Al svakom novom krotku dušu okrilii…

Dosadan dan ili Ne?

Mačo? Ma ne, to kipar je pod oblakom. A ja stojim pred travicom i pišem špicom, Dok štrigam svojom žicom. Nemaš frke, ispod krpe, Sve dok sviježi zrak ne bude hladan! Sunce sja pod ovom svjetskom plahtom, A ja ne znam gdje da igram Igru koju zovu život. I pjetao kukuriće, Neurotični cvrčci opet cviće. Znaš da dolazi taj dan – dosadan dan! Dok pas na mačku viče, Nitko nema sriće, Ne znam šta mi je, koljeno ravno nije, I stalno me svjetlo bije. Ona mrlja na zidu opet mi…

The Last Guardian

That light I see in horizon That perfect radiance Oh, it flows like a spiritual Like a perfect hidding solar sense His song I hear in horizon His music of waves that dance Look it moves, like a spark of a heart Like a future riding magnificence He dives from the ocean From legion of the blue glance All that it was is a sea born child The last guardian in the night All that life within him Nature melody of the stars All that makes him breathing Makes him…

Zvijezda na nebu

Zvijezda na nebu, na bezračnoj plavoj ploči, naslikana neljudskom rukom, rukom savršenom, skoči, u blještavilo tihom mukom, jer jedan čovjek tužni, podno nje šeće. Njena svjetlost ne dopriješe do lica mu skrivena u tami, i on ne želješe pogledati gore iako njih dvoje bjehu sami. Skitnica u moru, ali i more izgubio je, i zvijezdu, zadnju vidjeti neće. Znala je ona to dobro, malena i pametna, strpljivo bdjela je nad zemaljskim mužem svojim, čekala je pogled njegov živo, rukama svojim, da može, zagrlila bi ga milo. Nije dostojan, nije, usniju…

Nešto večeri

Večeras nešto, gore visoko, Šapće mi, zove me. Zove me imenom. Pogledom, Prođem preko zvijezda, I zastanem odjednom, Na svjetlosti od neba. Šapće mi i zove me, Zove me imenom. Što si ti, upitam, Preko gore više. Kakav li je ovo san, Koji govori mi sve tiše. Pahulja bijela sniježna, Koja dodirnuše moj obraz, Bijaše topla i nježna, Čudna, nije mraz. No pitanje tu stoji, Dok tebe gledam ja. Moj um te se boji, Ali srce dobro zna. Kako mi ime znaš, Ti svjetlost koja nisi. Trenutak radosti mi daš,…

Oh vrijeme!

Oh vrijeme! Što si tako udaljena zvijezda, Koja teče jednako , I u bliskom i u dalekom. Što prolaziš kao stranac u gradu. Što grliš one koji te ne traže, A bježiš od onih koji te ljube. Skrivaš svoje lice, Sad u krvavom predgrađu, sad u rajskome nebu, Sad i zauvijek. Svi te traže, mali su oni koji te nađu. Oh vrijeme! Zašto si tu, A zašto… Opet, tako daleko!

Smrt Leptira

Vrijeme sjedi i gleda kada on ponire tiho Od rođenja ga je pratio, u rukama njiho Bilo je tu na svakoj crti, svakoj šarenoj točki Koja izbijala je, jedna na dan, jedna po noći Vjetar sjedi i osluškuje prekinute izdahe daha Od rođenja ga je dizao, budio iz straha I sada mu tu opet pjevuši, stakleno dahće Milene pjesme, lagano u san, i skriveno plače Svaka rosna kapljica na travnjaku svjetli više Iznad njih se igrao, poslije jasne divne kiše I sada tajni odraz nose, čarobne smirene boje Prosutu dušu,…