Sjećanje

Pognutih leđaUrastao u star kaput boje radaNaviljak slame sjedi na plećima Godine mirno izjedaju liceŠtipa miris trine i blagaŠapuću opanci u blatuMokar cijuk kapije na štaliI vrapci hitri ciljaju po dvoru………………………………..Moj otac pod borom spava

O mama je, o mama je

Mama je, o mama jeRezance mjesilaO mama je je je Tata je,o tata jeIza kuće kosioO tata je je je Seka je, o seka jeKrpenu lutku njihalaO seka je je je Baka je, o baka jeČarape štrikalaO baka je je je Dida je, o dida jeNa klupi drijemaoO dida je je je A ja, ja sam sretan pjevaoO mama je, o mama je….………………………………

Mir

Kad se sile sve pomireLegnu brda u dolineZaspu rijeke u morimaVjetar stane a oblak nestaneNoć će crna gnijezdo danaNapuniti gustim mrakomCarstvo snova mjesto ranaSvojim tijekom kao lijekomUgrijat će naša srcaPlava…. hladno plava

Nerođeni

Što će nam reći nerođeni ? Gdje je naše iskustvo života Dogurali smo u nizu do vas A vi niste htjeli Užili ste zadovoljstvo stvaranja A stvarali niste Mi plačemo nerođeni Ni vi niste bez suza Mijenom uplašeni Nedostaje vam sreća Našeg dolaženja Hej rođeni mi smo tu Ta piskava tišina u ušima Taj pogled prazni Što nas traži Hej rođeni mi smo tu Oko vas nerođeni Zar niste znatiželjni Ili smo mi, oh radosti Sutra

Odnekud donio nas vjetar

Odnekud donio nas vjetar Novorođene iz mladenačkih klupa Kušali smo pelin kušali smo nektar Pružali si ruke i držali skupa Odnekud donio nas vjetar Ili nas je naplavilo more Nedužan valom pomiren pijesak Još prije stopa još prije zore Odnekud donio nas vjetar S pticama iz dalekog juga Oluje nas nose a munje nas vode Naše su sudbe iz istog kruga Odnekud donio nas vjetar U porotu na određeno vrijeme Mi nismo slike mi nismo inventar Mi smo samo maslačkovo sjeme Odnekud donio nas vjetar Lišće s rasplakane grane Tako…

Sijači straha

U rano jutro Dok se rosa rađala Dvije su srne pasle Livadu nekošenu Oduzet ljepotom Utopljen u mir Dovoljan je bio Taj daleki blagi Začuđeni pogled Podigle su glave Još žvačući sočnu travu Nestale u šumarku Svoga svijeta Što to nosimo Iz dubine vremena Mi sijači straha  

Ispred Konzuma

Ma što me gledaš i što me žališ Nisam ja za žaljenje Za ovo je potrebna Hrabrost Osvojio sam slobodu Njome vladam Ne dugujem Ne vjerujem Ne očekujem Nema gubitka Nema dobitka Nemam ili imam Ništa Samo ogromna Preprostrana Sloboda I zrno ljubavi za Nenu Blagajnicu

Pjesma tišine

Ne brini ljubavi moja Kada se izgubiš Neće me uplašiti daljina Doći ću ti sa svakom zrakom sunca Srce ću ti svoje dati I ponijet ću te Na planinu svjetlosti i ljubavi Da sjajimo zapleteni U plavo vilinsko kolo Čuva nas Pjesma tišine

Čekanje malih žitelja

Utopio sam svoja dječja maštanja U kaljužice vode Poslije ljetnih oluja Moja mala jezera Spajao sam Tabanima sječimice Razrogačeno pratio Prelijevanja, stvaranja mojih rijeka, brana i obala Taj mali divni blatnjavi pejzaž jezera s uvalama i plažama Rijeke brzaju dolinama Iznad sam dugo čekao Pojavu malih žitelja

Žulj, trnje i poštenje

Ovdje miriše na ljude i nemar Pospani mozak i tijela lijena Na čelu bore, brige i košmar Što se to plaća i kakva je cijena Stanimo malo probudimo misli Žuljem na ruci potvrdimo htijenja Otvorimo ono što smo tako stisli Po trnju hrabro putem poštenja Možda bi mogli vratiti istinu Sakriti boru u radosnu smijehu Prosjaku opet poklonit sitninu Pružiti ruku zadobit utjehu

U gaju

Skupljano vlat po vlat Trave i po koju vunu Ptičice istegle vrat Iz gnijezda u glogovom grmu Jutro se novo sjaji Njišu se kljunovi žuti Treperi gaj u graji Rasuta rosa šuti Jučerašnjih pupova cvijeće Mirisno bogatstvo rasipa Šojka šarena prelijeće Pčela saće nasipa Ščućuren u zavjetrini djetinjstva Jutro me lagano rasani Odćutah ljepotu u gaju Čuvajuć sedmero prasadi

Većer poezije

Tri su gospođe očiju sretnih Kazivale …… Prijatelji su došli Zaraslim stazama čežnje Kroz davno minule dane Tražeći ono izgubljeno sebe Potekla je riječ Plavi trag razlivene boje Riječ mila meka nevina Mi sada jesmo djeca Pijemo opet Bistro vrelo života Kako ostati Što može stih Mladost ljepota ljubav Nedužan poj U urednim knjigama Sanja slobodu Jedan je mladić Grlio gitaru Tri su gospođe očiju sretnih kazivale…..

Sjaj

Ne tuguj draga Ja sam to novo prisustvo Oko tebe Ja sam samo uspio prijeći U onaj vječni Sjaj Gdje nema boli Gdje nema tuge Jedino čista ljubav Teče rijekama Struji prostranstvima Čut ćeš me  svuda Vidjeti u svemu Cvjetna sam livada šarena I nevidljiva ptica Koja opojno pjeva u gaju I daleka sam modra planina Što sunce zaklanja A moje oči su Plava tišina večernjih zvijezda Što bdiju nad tobom

ČUDNA NEKA POJAVA

Ne postoji vrijeme E da postoji Rekao bih mu stani Ne mrdaj Ne vrdaj Nemoj ti meni Ovo i ono Ukipi se Zakoči tu negdje U mojoj mladosti I tako okrenem glavu Da pogledam dragu Ono ne dohvatljivo Ne uhvatljivo Izdrobljeno, samljeveno Brzinom munje Bježi U zanosu U neznanom pravcu Bez početka i bez kraja Stanica nema Odmora nema Ne spava Ne drijema Po mojoj glavi inje cvjeta Samo vrijeme ima vremena Čudna neka pojava

Nije ovo rastanak……..majci

Nije ovo rastanak Kako može biti Ja sam tvoj sin I kći sam tvoja ja Tvoja svjetlost majko U nama će sjati Kako reći hvala Kad je ono tako malo U život je cijeli More hvala stalo Za ruke kroz život na visove mnoge Pratila kroz škole Dizala na noge Smijala se smijehom Plakala si plačem Dane, noći duge Sve radosti naše I sve naše tuge Nije ovo rastanak To je samo poklon Zadnji što ćeš dati U našem životu Ti ćeš majko uvijek sjati

Govore tragovi u bijelom moru

Noćas je pao pernati snijeg Pokrio sve ispod moga neba Noćas je bila noć Kad zeko majku treba Govore tragovi u bijelom moru Pored šume na brijegu Bitke su pretekle zoru Crveni tragovi u snijegu Jutro je uprljalo koracima Nevinu noćašnju bjelinu Zvonki se rasuo smijeh Niz brijeg u dolinu A odmah potom, gledajte čuda U glavu zvekne prva gruda

Svratite kod Pere

Na kraju grada birtija čami Ulaze u nju zajedno i sami Siromašni ljudi i umorne žene Tijela bace na čas, duša nosi sjene Pogled, čašu, ruku i razinu pića Obavila šutnjom neka davna priča Urasli u pejzaž nijemi i pijani Mirno trpe svježe ubode u rani Neon para mrakom ulicom se dere Vi ranjeni ljudi svratite kod Pere Jauk vrata puca tresak poput groma Jedan šofer uđe za njim dva tri Roma