OKUS

Nešto me vuće Jer ćutin se lipo Nešto me vuće Da okusim okus Svih godina ovih Što teći će mirno I naviknuti nas Na takav okus Na privlačan okus Kanapea I zato te pjesmo Nazvah OKUS! I zato opet Bogu zahvalih Ako kanapea U Raju ima Tamo će biti I svega onoga Što raduje nas Kada sve “štima”! Jer ovdje na Zemlji U vodenoj sferi Zraka besplatnog Posvuda ima Kao i vatre Kao i dima Dok Gali se čini Premalo vina…

SAN VJERE

Oblik djevojke, od čistoga svjetla, Uvukao mi se u najljepši San, I u snu tome, iznemogla cijela, Djevojku tu, djevojčicu Priupitah tad: “Znaš li ti, Dušo, što je patnja? Jesi li čula što pričaju ljudi? Je li ti isto misliš, Da ljudi su uistinu ludi?” Djevojka, djevojčica Od čistoga svjetla, odgovori Meni istim svjetlom tad “Ne, draga teta, ja nikad u životu Nisam patila.” “A kako to, Dušo? Kako?” Pitam je ja! “Jer od kada postojim i od kada Za Sebe znam”, Odgovori djevojka meni, “Bogu sam se svome divila,…

ZAHVALA SVEMIRU

TOLIKO SI VEĆI OD MENE! TI SVEMIRE! TOLIKO SI VEĆI OD MENE, A IPAK SI CIJELI U MENI, U SVAKOM TRENU, SVE VIŠE RAZOTKRIVEN, ŠTO TE VIŠE TRAŽIM! SVAKI PUT NADMAŠIŠ I NAJLJEPŠU MAŠTU MOJU, U MENI SAMOJ, JER TI SI STVARNOST, I ZATO TI SVEMIRE HVALA, HVALA TI ŠTO TE SMIJEM ZVATI BOGOM I REĆI TI: HVALA TI BOŽE ŠTO POSTOJIŠ! HVALA TI NA BEZBROJ NAČINA!

NEBESKE NOTE

Bijelo je Sunce najavilo novi dan Bijela je Vila otvorila vrata Između sna i jave Između jave i sna A što se to čuje tako tiho? Pa sve jače i jače? Šta je to? Šta? To note s Neba glazbu stvaraju! To glazbu s Neba Anđeli ne skrivaju! Već je šalju u punom sjaju Kakvu ne čuše nikada prije Ni poslije Oni što vječno snivaju I u okrilju glazbe Anđeoske Sneno bivaju Dok pahuljice sniježne S Neba padaju Bez da Doba za dozvolu pitaju!

LIJEPO JE SVITANJE

Lijepo je svitanje Lijepe su zrake sunca Lijep je odsjaj iz vrapčevog oka Što tako divno svjetluca A još je ljepša pjesma koja Se čuje I kaže da još ljepše će biti Sutra Lijepa je ljubav koja se Ne hvasta Već koja samo diše I koja Bogu kaže: “Hvala što disat ću sutra Još više!”

NAPUŠTAM TE SVIJETE

Napuštam te svijete Satkani od sramote Napuštam te i ne kažem ZBOGOM Napuštam te i ne žalim Baš nimalo Za tobom Ne brine me patnja tvoja Niti sa sobom nosim Tvoj križ I neću u sebi držati Sramotu tvoju Da mogu je i najbolje skrit Ali kako je moguće Zbiljski napustiti te Kada ti nikada nisi bio Niti si ikada išta imao A kako bi i mogao išta Imati Kada nikada nisi ni bio .

ODLAZAK ILI DOLAZAK

Jednostavno tako je kako jeste Jednostavno nije to što nije Tko je otišao otišao je Tko je došao došao je Tko je što rekao rekao je Tko je što učinio učinio je I to će uvijek biti tako Koga to vrijeđa neka ne brine Neka se samo Upita: Jesam li otišao ili došao!?

KRATKI SPOJ

Pa gdje su svjetla što Do maloprije Obasjavala su stazu!? Pa gdje su putokazi što Vidjet se ne mogu Bez pravilno usmjerenih Zraka Što ih mlad mjesec ne može Usmjeriti Kako je potrebno Izgubljenima u mraku!? Zašto su ostali sami u tami A ne znaju da i u tami su zajedno!? Zašto netko im ne kaže Da samo je nastao Kratki spoj!?

RAZGOVOR S MJESECOM

Sunce je zašlo i noć je pala Ugledah tada mjeseca sjaj Što zrcali se u rijeci koja Od prašume me strašne odvaja Od prašume u kojoj obitavaju Paklena bića zla Koja i ne znaju da voljom svojom Nikada ne napuštaju doba ratova I pitam mjesec: “Mjeseče, o Mjeseče, Reci mi sad, jesam li ja od svega toga Što prašuma krije slobodna!? Jesu li djeca moja pod okriljem mojim Potpuno sigurna!?” Mjesec zablista jače no inače I kaže mi tad: “Rijeka koju vidiš da teće Se i više nego što oko…

O ROSI

Vidim kapljice kiše Iz očiju Tvojih sivih Vidim Iz očiju Tvojih Kapnula bisera dva Vidim oči Tvoje Traže pogled moj Da uhvate ga I da ne puštaju ga Vidim Ti me trebaš I Tebe trebam ja Taj kojega trebam Baš meni Svoj bol I radost povjerava I kako onda da Ne predam Se ja? Kako da ne predam se Tebi i tim Tvojim Čudesnim očima? Moje oči tako Gledaju Tvoje Udubljuju se i putuju Kroz njih Kao kroz tunel Na kraju kojega Svjetlo sija iz njih Iz očiju Tvojih Sivih…

IZMEĐU DANA I NOĆI

Užarenu pitam kuglu Užarenu Narančasto-žutu Dok u moru se odražava Njen čudnovat sjaj A ona iza mora Negdje daleko Polako uranja: Odakle, kuglo čudnovata, Dopire tvoj sjaj? Kugla mi odgovori: “Od Boga vječnoga” Tad je upitah ja: “A jesi li i ti, kuglo čudnovata, Vječna kao i Taj Taj koji stvori te, o Bog, o da?” “Nisam, o nisam,” Odgovori kugla čudnovata “Ali ja bih htjela biti besmrtna” “Hoće li Bog ti dopustiti?” Upitah ja “Ako mi ne dopusti” Kaže kugla čarobna “To je volja Njegova Jer Bog nisam ja.…