MONOLOG
Eh, vi hladne kamene gromade mirogojske! Što vi možete reći o mrtvacima što pod vama snivaju neprekinute snove? * Ma što vi možete o njima znati? O životu patnika i životu junaka, političara, pjesnika ili ....
Eh, vi hladne kamene gromade mirogojske! Što vi možete reći o mrtvacima što pod vama snivaju neprekinute snove? * Ma što vi možete o njima znati? O životu patnika i životu junaka, političara, pjesnika ili ....
Ponovno si ušao U moje snove. Čekala sam dugo Da te sretnem, Ali si brzo otišao. Ostavio si trak Svog čarobnog pogleda Kojim otvaraš moju dušu. Kao da vidiš Sve što u njoj živi I ....
Neka svaki poeta što ovim stranicama šeta blagoslov za Božić ima sa svojim voljenima. Da vam se ostvari svaka želja dok se obasipate tonama veselja želi svima Marija
Pastiri dođoše vidjeti što je, jer im anđeli pjesme poje. U štalici zatekoše kralja koji će osvojiti svijet bez malja. * I radost ih tada svlada jer dobiše opravdanje nada. Od njih nam eto glasa ....
Pjesnici vole zvijezde. Zvijezde su sjajne, a tako daleke, nedostupne. Kad bismo mogli poletjeti k njima u visine! Oh, što bi naš život bio ljepši! Ali nikad doseći. Jer ljepota iščezava s dohvatnosti. Ljepota je ....
Ljubav je poput kamena. Može biti različitih boja i oblika. * Ljubavlju možemo pogađati druge ljude. Na nju se možemo spotaknuti, od nje klesati skulpture iz mašte. * Ljubav možemo zagrijati. Od topline se može ....
Svatko svojim putem hoda dok pod mostom teče voda. Svatko svoje misli hvata dok po nebu lete jata. Svatko svoje rane vida dok vjetar paučinu kida.
Mali Jure ima bure. Voli cure. Jede pure. Kad kod Đure, on do Mure. Baci bure, tu se ture. Jedu pure. Love cure.
Sava teče kad mjesec nebom šeće. Sava teče i kad sunce upeče. Teče dok se kolo sudbe okreće. * Zna li Sava koja teče kuda moj život kreće?
Svaki Božić mi donese novu radost, a nova godina što slijedi ne gasi nadu u srcu. Jer te slutim svaki tren sve jače. * Svaka kuglica na boru ima oblik tvojih zjenica. Svaka grana bora ....
U ormaru se skrila jedna dobra vila. U ormaru dugo bila pa onda iz njeg malo provirila, glavu kroz vrata nakrivila i svemu se naokolo divila. A onda iz ormara ispirila.
Kako da pjesnik pristane bacati u vjetar što iz vjetra nije izišlo? I kako da se smiri nad onim što nije stvoreno da pruža lažni mir? Kako tražiti od čovjeka riječi da ih olako shvati, ....
Tisuću i tko zna koji put upravo sam poželjela doći ti blizu ili da mi blizu dođeš. Prigušeno svjetlo podsjeća da još ima neostvarenih želja u dubini duše koja postoji za tebe. Suvišno je govoriti o svemu ....
Da mi je biti poput stroja! Imati samo jednu svrhu u životu. I samo se nje držati. * Da mi je nemati mozga! Biti hladna i čvrsto sastavljena konstrukcija uvijek istih radnji. * Kojima ne ....
Nema mi do trenutka kad mi glava klizne na jastuk, kad se opustim i sklopim oči pa kad mogu oćutjeti muk. * To je nešto posebno što mi nitko ne može uskratiti. I kad prođe, ....
U mraku već tko zna Koji put Prebirem mislima Da bih pronašla Onaj tren Kad je sve određeno. U noći koja odzvanja Glazbom i zvucima prometa Tražim sebe Duboko u meni. Sigurnost u ostvarenje Ove ....
Pokraj mene prazno mjesto. Otvoreno za putnika namjernika. Jednog će dana sjesti pokraj mene pa ćemo putovati kroz raznolike pejzaže. Snažni stroj će nas vući polako, ali sigurno do cilja. Grijat će nas sunce koje ....
Ti si bio moja najdraža priča. Čitala sam te kroz tvoje oči. Duboke. Plave. * Divna priča je to bila. Puna radosti dobrote i ljubavi. * Priča koju ću pamtiti zauvijek. Originalna i iskrena. Najljepša ....
Najljepše zlato što prebiva u tebi majko Slavonijo jest tamburica. Tvojom se ljepotom hrani, tvoju radost pije, živi u tvom naručju, tvojom nježnosti obavijena. * Valjda je zato tako sjajna i razigrana poput zahvalnog djeteta ....
Zrelo žito njiše se na povjetarcu u ljetnom danu okupanom suncem. Njegova se boja stapa s bojom sunčeva svjetla i kao da više nema razlike između žita i nebeske zvijezde. * Kad bih mogla biti ....
Kako smo glupi mi ljudi! Gubimo, a otimamo. Plačemo, a izazivamo suze. Padamo, a rušimo. Boli nas, a ranjavamo. Volimo, a ubijamo. * Kako smo glupi!
Moje pjesme su odraz moje duše i stoga ih poštuj ti koji ih čitaš. Poštuj moju nutrinu kao što bi želio poštivanje svoje. Budi obazriv u donošenju sudova jer ne čitaš samo pjesmu, već i ....
Jesi li pjesnik, kao i ja? (Ili si samo utvara?) Koga to čekaš? Ima li lice? Širi li krila nestašne ptice? Voliš li konje kako ih ja volim? Gledaš li zvijezde dok ih brojim? Što ....
Gledaj glavu praznoglavu! Puna vlasi pa se krasi. Pa se kiti „to be pretty“. Pa se diže; nebo stiže. I sve hoda kao roda. Od tog hoda „pljus!“ do poda.
Gledam kroz prozor kako lišće pleše na vjetru u ovaj hladan jesenski dan; i podsjeća me na moju Slavoniju. * Tamo se šareni šuma koju često gledam kroz prozor svoje sobe. I čujem njeno lišće ....