Tu leže

Tu leže oni života palog Pod okrijem sunca Opustošeni nesrećom Tu leže oni srca tankog Spavaju tiho Zauvijek snivaju brodolom Tu leže oni duše čiste Anđeoske oči Uperene u nebeske visine Tu leže tihi i snažni Neshvaćeni Bolom tame opijenu Tu leže oni agonije teške Prestrašeni života I zovi životne nesreće Tu leže oni bremena teškog Glas im odjekuje u snu Zauvijek i preko na dnu Tu leže oni što plaču Čije suze su naš grijeh Jer njima snaga vrpolji Jer naša srca žive od nesreće

Odsjaj tame

Oči se pune suzama svetim dok gledaš u ambis, Poljuljana vjerovanjem da sam spasioc, svetac; Da pored mene sve u savršenstvu lebdi, Kažu mi da pogledima na nekada plačeš i sjediš. Smatrala si da je vrhunac naše sreće rijedak, Da zaslužujemo da ga nazovemo hedonističkim; Da smo sveti, čak i anđelima ravni, Sada znaš da paklom suza griješiš. Očima praznim me gledaš, tako tamnim i sjetnim, Opijena mržnjom svetoga stanja; Zagoravaš sve što se bolju opravdava, Čijim ciljem sve to sada osporavaš ? Sjećam se distinktivnih osmijeha i stidljivih pogleda,…

U smrti ti si jak

U tami neba gdje svijet svijeta nema, U životu čovjeka kojeg bol izjeda. U smrti vječnoj gdje je svemu kraj, Znaj da smo jednaki : Ti i ja. Ne uzdiži se kao da posjeduješ svijet, Jer svaki kraj ima svoj cvijet; Ne žali za onim što želiš da imaš, Već za onim što moraš a nemaš. Plači suzama kojima se mrtvi zovu, Neka tvoj glas bude njihov krik. Nek’ se srca lome na noć kada nebo pada, Kada i najjačeg tuga savlada. Kada suze majke zalede mrtvi grad, Psihopatološka potreba…

Zbog ljubavi

I ne mogu da sanjam, Sve je crno, Ta nit što je sijala, Sve je to prošlo. I ljubav naša, Koju sam grijao, Sada je sjećanje, Ja sam je ubijao. I sreća ta, Koja nam je došla, Kao oluja kratka, Ona je prošla. Dal’ da se smirim, Il’ da nastavim, Za ljubav našu, Ja te uvijek nalazim.

Majko

Da li smo zahvalni, Pitamo li se da li smo je dostojni, Dostojni da se zovemo sinovima, Dostojni da ih zovemo majkama. Da li smo se zapitali za osjećanja njihova, Strepnju i strah kada nas nema, Ljubav i sreću kada nas pohvale, I svu bol ako nas nestane. Da li smo svjesni njihovih žrtvi, Od njihovih usta za naša bi odvojili, Opet prema njima smo tako bezobzirni, Zašto smo prema majkama tako bezobrazni ? O majko, da li sam upravu ako kažem da sam mlad, Da smijem činit šta mi je…

Šta da učinim ?!

Čujem da se nebom glas prolama, Tišina više nije nama poznata, I strepimo pod pogledom tim, Na koljenima sam, Pitam se šta da učinim. Ispred mene planine se lome, Užegla vatra ispeče mi bore, Mora su postala pustinje, Na putu smo propale misije, Pitam se šta da učinim. U momentu straha i strepnje, Kada majka ne zna za dijete, I kada strah zamijeni mržnju, Dok koračamo ka uvrelom žbunju, Pitam se šta da učinim. I zatvaram oči, konačno stojim, Predamnom tisuć i više ljudi, Svi sa istim izrazom lica, Sa…

O smrti

O smrti zar si tako krasna i kasna ti, Tvoje ime što plači i kralja koji ti kaže “vi”, I najveće heroje čija srca straha ne znaju. O smrti svoje vijence prospi po nebesima, Nevidljivi dah iz zemljinih utroba, Dobrom loše dato, još mu se lošijim vratilo. O smrti ne mogu ti reći da ti je sveto ime, Neki te se plaše dugi s radošću čekaju, Dok te neki tako olako shvataju. O smrti pokazat ćeš moći svoje kada novi dan usvane, Kada se nebeski glasnici srcima mrtvih oglase, I…

Voljena

I mrzio sam sebe, mrzio sam svijet, I mrzio sam tebe, mrzio sam taj cvijet, Što sam ti poklonio nadajući se sreći, O Bože, zašto me unesreći ? Taj cvijet, ljubičicu svježe ubranu, Tvoje riječi su ubile u dahu, Moje srce, spremno da osvaja najveće vrhove, Ti si spustila na najniže nivoe. Zakleo sam da borit ću se za tvoje srce, Za tvoju ljubav i vječne ljubavne čarke, Zakleo sam se da ću te štit od vatre ovog svijeta, Da neću dopustiti da izađeš is svijetla. I kad umrem tvoje…

Pazi, o čovječe ljubav ne gazi !

Pazi. O čovječe njeno srce ne gazi, Čuvaj ga poput srca svog, Nedaj da padne u pogrešne ruke. Pazi, O čovječe njenu ljubav mazi, Zauvijek na nju pazi, U rukama je čuvaj poput zdravlja. Pazi, O čovječe pogledaj suze te, Te suze što bole, što ranaju, Ona plače zbog riječi tvoje. Pazi, O čovječe taj cvijet ne gazi, Tu prelijepu ružu što niče, Ona samo tvoje ime viče. Pazi, O čovječe ti njeno srce rani, Pogledaj tu krv što teče, Šta si joj rekao prošlo veče ? Pazi, O čovječe…

Ja volim te

Lišće s grana pada, Srce mi se nesreći nada, Moj razum neda, Mom srcu da se preda. Anđeli mi šapuću, Da je vrijeme da krenem, Da nije bol ono što osjećam, Ja kažem da je vrijeme da se predam. Čekao sam te predugo, Odveć dva vijeka, Ne bih sebi oprostio, Da odeš iz mog tijeka. Osjetim tvoju pojavu iz daleka, Taj miris proljetnog cvijeta, Svježina koja me vraća u žive, Svjestan sam, ja volim te.

Ljubav

Vidim tamne oblake na horizontu, Kišu koja pada na dvorišnu ploču, Ptice koje pjevaju tužne pjesme, Osjetim kako mi srce vene. Kao da svijet živi moju tugu, Ovu prokletu, ljubavnu dugu, Gdje god da pogledam vidim osmijeh tvoj, Začaran sam, nisam više svoj. Čekam da noć se spusti, da usnit krenem, Iako ću i u snu ja da venem, Nije mi žao što te volim, Već mi je žao što te ne vodim. Želio bih da tvoje ruke budu oko moga vrata, Tvoje usne na na mojima, da mi se…

Diži glas, grijeh nije spas

Tamne slike u snovima mi se nižu, Mržnja i bol me pristižu, Kao znak da trebam postići željeno, Okrećem ruke nebu i molim pokunjeno. Usne otvaram u blagi obrt, Ulazim u taj prokleti vrt, Poznata lica svuda su oko mene, Strah mi se u srcu stvori, duša mi vene. Zbog grijeha vidim smrt je sve bliža, Bez nade ustajem i podižem ruke u nebesa, Vremena su se promijenila, mi ne, Svi smo isti, svi želimo moć i više sreće. Svi bismo da smo kraljevi, kao što želio sam ja, Da…

Patnje

I nebesa plaču snažno dok ljudi griješe, Anđeli ti što ne mogu da nas izliječe, Ali mi ne zatvaramo oči pred groznim li činom, Radimo šta nam je tijelu i umu milo. Ne bojimo se kazne koja može stići, Ne bojimo se bola koji će se zbiti, Dok krvave suze budemo lili, Gorke će psovke iz nas izlaziti. Nebesa će se otvoriti, Sav svijet će se rastvoriti, Anđeli će se prestati moliti, Sav svijet će sa nama plakati.

O živote

Sjećanja kroz oči mi se nižu, Krvava slika mi bol stvara, Tihi šapat u glavi odzvanja, O, živote, ja ti se jadam ! Nadu jutarnjim suncem dobijam, Noćnim zvjezdama i mjesecom produžavam, Svakim novim plačom gubim, O, živote, ja ti se jadam ! Vodim se po riječima mudrih ljudi, Zar je vrijedno da život tako gubim ? Zar nije bolje svoje snove pratiti ? O, živote, ja ti se jadam ! Svaki stisak srca bolan krik puštam, Istina nije daleko ali je sakrivena, Šapatom vječna vrata otvaram, O, živote, ja…

Ranjeno srce

U sutonu tamnom listam snove svoje, Boli i patnje nepreživljene moje. Istinom bih vrata tvoga srca otvorio, Nježnim dodirom taj led istopio. Pune usne čežnju u men’ bude, Dok puštam jutarnje suze svoje. I bolom svoje gorke rane krpim, Želim samo tvoje usne da ljubim. Kradem dodire tvoje nježne, Taj pogled da mi srce ne uvene. Pokretom mi dušu i srce rani, Postao sam taj heroj pali. Ljubav nikad znao kriti nisam, Uvijek sam nakon nje ostajao sam. Liječio svoje rane suzama gorkim, Molio anđele da se oporavim. Uvijek se…