DEMONI NOĆI

Svaki od ovih demona noći sa sobom nosi komad prošlosti Svaki od njih… Svaki, avet, na poklonjenje svoj komad prošlosti daje bez obzira na san što davi gluho i bez svjedoka Svaki, ama baš svaki, gura se na prvo mjesto u formuli sjećanja onih bivših vremena koja se ponavljaju kao sekvence u logičnim redovima napravljenjih koraka u prostoru kojeg još samo u obrisima pamtim Paraliza sna ili noćna mora od otkucaja života u igri kraktkometražnih scena u raspršenoj memoriji koje slažem analogno u još jednom satu što odbrojava i daje…

MOUMEVENT DADA

Hugo Ball Tristan Tzara A R P DA DA DA DA DADA protiv DaDe DADA je NaDa NaDa NaDa U dadi nema stanja ambicije Dada nije koncept Dada nema koncept Razor konteksta Kontekst rata Dada ratuje ratom Razarajući kontekst Rata Prvog svjetskog rata Riječima – oružjem U Zuerichu Cabaret Voltaire. Rata, tata, ta Ata, tata, tu Fonetika Fonem Dadine artikulacije glasa Manifest. Ukaz i prokaz. Ništa. Dada siegt!

PARLAMENTARCU BiH REAKCIONAR ZA RUCAK

Ne hvalim se ovim balastom duha epohe Od nje mi jos samo pradontoza nagriza desne U spomenu na njeno ime – Zlatna kasika Iz nje nas jedu jednakiji u ovoj ciniji Vrele supe od bosanskog lonca Kao Pravdu stecenu Okoncanu medju prstima nasim Nas, panirani pileci file spreman za tiganj Sto ce u menzi da se nadje za pola parlamentarne marke.

NESMOTRENO NEOČEKIVANO

Nered i čistka… Nešto što mi komplikovani najbolje znamo Uraditi kao organizacijsku sposobnost i Njegovati do konačnog raspucavanja po Šavovima, a nismo niti objesni niti Orođeni u momentima harmonije. Mi smo tu samo zato da bi začinili život Kad više ničega nema na obzoru Pređašnjih događaja u kojim smo se Valjda naučili voljeti, a sad, razroko Se na putu krećemo, korjeniti u svom Nastojanju za postizanjem pravde Kojoj smo se nenadano izmakli I prionuli u sumnje odnosa koje smo nekada Imali i ostali nedorečeni Svima i nikome.

ZAČUĐE

Sreća je relativan pojam Kad pod njom ne stoji stamen kamen A ni povoj iz kojeg bi trebala roditi se Plahovita vidra, pokretljiva i zanesena   Samosvjesna je samo njena udaljenost Što miljama je daleko te se čini kao polarno proljeće Bez cvata u hladnjači ledom opasane nade Gdje usud joj se zakucava, hermetički, Svaki put kad bi da se morem raspliva Plahovita vidra, pokretljiva i zanesena   Crni zločudnik se pokoljem tuberkuloze Brani svaki put kad se nakašlje Pravdajući se bjelinom snijega kao simboličkim Dokazom svoje čestitosti djevičanske nevinosti…

BARIKADA ’92

Stalo je Svako novo vrijeme Ispred mene Barikada ’92 Novi iskorak optočen Fiksator hirurškog čelika Zanijekan sterilnim zavojem Pokrova protoka misli Impregnirani dotok O2 Presječen gordijski čvorZagasito sive boje Moje lice saopštava gangrenu I pored bulki zahvaćenih Sirovom bijelom bojom kao Zavještanje moga posla Istjerana masa slika Retrogradnog uvida u prošlost Priopćava šta je identitet Bezgraničan i ogoljen pred Vlastitom kapitulacijom Nove bosanske države Dotok, dotok Još jednom zakucan Kroz bajpas Premosnica ideja Alternativa je slobodnog življenja Defragmentiranih diskova sistema Polomljenih ljestvica Install driver error Please update!

STEPSKI VUK

Domišljato se zadjenuti “With no place to fit in” Stepski vuk Opkoračen Zatočen Zakucan Čak se i ološ integrira Ja ne i nikad Ne polemišem Haos! Da pokojnici odam orden Sve bi opet bilo zapečaćeno Istina, korak, šetnja Miris kafe Čitanje dok pišem I opet unazad Sjena je vjetra Magla prolaza i pohoda Ne idem, ne želim, neću Ostajem! Stepski vuk “With no place to fit in” Svjesno i odgovorno Zagrljen perivoj Toka vlastite svijesti Kreirana svijetaNe, ne mogu, neću Utančan u potkrovlju Tavana Amsterdam ’42 Egzibicionalno Anne Frank Rastaljena…

U by UNGARO

Zaplijenjen miris u bočici Prikočen je raspšivačem Što oboljeva od neiskorištenosti Zarad okorjele zime Pregrštem bjeline zapečaćenog Snijega buđi i plijesni prašine Razmršen novi ljetnji dan Ga otvara samopouzdano U nadi da će razgrnuti Bezbolno nakostrješenost trnja Raspojasava svaku zamisao Okorjelog skuta neizbježnosti Rasklopljenih, razduženih Uskogrudnih košulja Sad lelujaju nehajno i ležerno U dalekoj opscenosti prizora Golog besramnog tijela Opojna nada seksipila Pod crvenim suncobranom Nova televizijska zvijezda Opstojnost trajanja mirisa Je neupitna pod notama Narandže Evolucija zatvorene ličinke u tijeku Status veze: Loading… Krajnji cilj poduhvata Lijepog ljetnjeg izgleda…

Jesenji maj 2012.

Koban je maj Kada se rastaka Pod jesenjim kišama Mitralni zalistak naglo Odblokiranog protoka Krvi što se arterijski Razlijeva pod pritiskom Gejzira isplivane sudbine Na čistac mokre ulice Na sred grada Sarajevska ruža 2012. Novi trag posljedice Na kolosijeku užareno Rashlađene ceste u oličenju Dokone smrti Zagasila je svaki trag bivstvovanja Udarom još jednog nameta Nezrele kobnosti kao jedinog Nužnog zla što se zdušno Ponavlja

EPILOG

Raskrižjem na putu do spokojnih Još jedan mlad gost se pridružio U teksturu kamenih pokrova Se bilježi pravolinijski Pod svodom arhipelaga Zanesen vjetrom u nanosu Kiše po zvanicama U mirisu svibnja po odijelima Sivih boja kao i nebo Raštrkano po mijehu I crnoj žuči bolnih lica Staračkih ispod malih francuzica U tročlanom se sastavu Gnijezdi na kosini Pored turbeta Sasvim čudan Rijaset Vjerske naobrazbe Mlad je to korak zakoračio Međ’ ostale sužnje A mlad je svijet i hodio Da isprati sužnja Domaćinu Ostali je ljudski korov Odbrodio se sudbini na…

VJENČANJE

Raskrižje u dva reda Ispred sudbonosnog DA Mladenaca na terasi je Odraz sreće u konfetima Crveni salon je samo dio Protokola u kojem se zadesiš U zgužvanoj košulji, a Kalorije kanapea su odveć Odmjereno odbrojane Zasićena masa ugljikohidrata Čeka ponoć Dio je protokola Ples odigrava korake Sto broj osam muk U žamoru pjesme naroda, I phoneova i Mladenkine vječanice Gazila je latice ruže zarad ceremonije Mladoženja je ipak oponašao vokale pjevajući Dok je nijemi blitz hvatao osunčane oči sreće Šve’ski sto Ozračje prozračne gomile kostiju Koje nužno zariješ u grlo…

PRIČA O NAMA, A NE O JOSIPI LISAC

Nevjerno je našem nesavršenstvu Povjeriti javnu tajnu da su nam Želje u nesuglasju očiju drugih Kako nas vide u našoj simbiozi Nesklada budnih noćnih analiza Mojih i pospanih kapaka tvojih Pod raskošjem zvijezda mlatilica Prazne slame iz kojih iskače iskra Potpomognuta nama da priskoči Obznaniti vjere plam dok strpljivo Čekamo naše jutarnje poklapanje Koje meni uvijek dođe kasno U podne A tebi talasom rane rose Cikom svake zore Kad i o postojanju naše zajednosti Sporno vjećaju mnogi ja ću da nam Sklopim jedrenjak ka našem tajnom Urugvaju obećanom u slučaju…

PISANJE

U prijevodu vlastie misli Osjećam da ću napisati nešto Iz čitavog tog roja nabujale radosti Kroz epopeju bivše prošlosti kao Krajnjem ishodištu iskustva sjećanja Tih dana što ostavljaju zavještanje Ili jesi ili nisi Svoj tlačitelj mazohista i glavni sudionik U sreći zarad napisanog Iznjedrenog nesuvislog poretka Norme i nesuglasja podsvijesti Ostvaren u kodu hermetizma Savjesne logike osvještene prognane riječi Što sama sebi ostvari put ostavljajući svog Tvorca na leru kad formu zadovolji značenjem Ispunjenim svijetom dekorativne riječi.  

MOJ ID, EGO I SUPEREGO O TEBI

(ambiciozna ispovijed sa željom da postane pjesma) Zdravo Ja sam Moj Id, Ego I Superego Sveto Trojstvo Ono trivijalno i profano Nadasve ovozemaljsko Kao i obično… Nije li to glamurozno? Hvala Drago mi je i tebe upoznati Napokon Ne, ne moraš reći DOBRODOŠAO! Već sam završio sa Čišćenjem tvoga srca Bilo je prokleto prljavo Znaš, Nisam više moga gledati Prljave mrljotine Tvoje prošlosti Kako odvratno Pa… To je super! Mogao bih katalogizirati Tvoje nove misli Znaš, Malo bibliotekarskog posla Bi ti u glavi koristilo Oduvijek sam znao da si to…

NAR

Sasjekao sam nar. Opet Samo je crvena kap soka, njegova krv koja Lagano Klizi niz nježne obline kao Suza Iskrene tuge iz oka Usamljenog Potekla je tiho da bi pala i Nestala U žeđi tvoje nemirne Duše

JEDNA ILUZIJA TIJELA

Inspirisano poezijom Kristine Lugn Reći ću ti to danas jer te se nanovo sjetim Kad mi vjetar što donosi kišu Zahuči pored prozora u noćima Bez vedrine platinastog mjeseca Što budi svaku pomisao Da je nekad u mome krevetu spavala Svaka iluzija tvoga tijela U mojoj glavi od snova izmišljenih Isprepletnenih pokreta ruku koje Zaranjanju duboko do srži uspalmtjele Strasti za dodirom gramzivim do požude Za onim što je Eros prikovao za grudi Kao svoje obilježje koje svjedoči da je uvijek Bio tu u želji da ga se ne miče…

MOMČILOVA SUDŽUKA I PUTERICA U AUTOBUSU

  Navikao sam… Navikao sam Da se ubijem u svakom Danu I da mirno stojim Poput olovnog vojnika Kad kažem: „Da, tako je gospodine, Sve je u redu sa mnom“ Dok mi gazi nove zimske cipele Koje sam kupio na kredit Kao da sam progutao Samoga sebe i nikako Da svoj bijes na njega sručim Zbog nanešene štete Navikao sam se i na rukohvate U autobusu za koje se mahnito kačim Jer volim da izgledam kao kričavo spadalo Na ofingeru svačijeg ormara Punog moljaca I Svaki put kad u autobus…

XXX

Zatvoren između četiri zida Savršeno uobličena U kvadratu tišine Prazne, ponekad mukle Kao plavetnilo noći Bez glasova Iskre svjetla Mirno čekam da opet Kliznem kao zrno Pješčanog sata U Novi krug proticanja Da me okreneš i zavrtiš Jer ja sam marioneta Svih šarenih pozorišnih scena Gdje igram Harlequina Kojem se konci zapetljaju Svaki put kad me Poželiš okrenuti

ANNELIESE ROSE

„Dying is an art, like everything else I do it exeptionaly well“ Sylvia Plath Prokleto se kobeljajući Vezan kao utvara za krevet davim se U još jednom gutljaju sumpora, Hladnih stopala, raskrvavljenih usana Guram se da progovorim bezuvjetno Sve prokletinje tvoga bivstvovanja U meni, nad nama Dok lebdim raskalašno Čekajući tvoj križ da me probode Presudi kroz sve svetinje utopljene U muku pod vinilnom trakom što mi je oko Usta vežeš nedajući Paklu da te zarazi Još jednom Kao nekad Bez poricanja Đavla. Nema izlaza Dok padaš kroz prozor Gajde…

EGZISTENCIJALIZAM

Gdje je noć stala tu je potekla Još jedna ponornica njenog Beskonačnog kraja zakopčanih ideja Nerealiziranih izmaštanih snova Svakog atoma progresivnosti zapete U Sibiru hladnokrvnog vožda gdje se Pojasa tananošću i polako okoštava Oko opustjele skorojevićevske biserne mu ispraznosti I egzistencije razbujane bahatosti gdje Se onomad guji pod noge od straha podvlačila Mlateći slamu od kukolja i rogobatnom kamenu Se privijala stožno pravolinijski bez uglova. Sad je se Sunce zatajilo u ozljenelom sedefu Sa krhotinama krovova buržujskih kuća Otkucanih sati gradske prošlosti sa šeširima Zapadnih, austrougarskih elemenata što se Navukoše…

VRAĆAM SE

Vraćam se Onako, sav isti Niz austrijske ulice Na isto mjesto pod gajem Najmirisnije lipe Gdje sam upoznao Munchov vrisak Tamo gdje mi se kap Niz lice oduvijek Cijedila dvadesetpet godina Samilosno u zoru I od straha noći Crnila u gareži Kao moja koža Slavenskog juga Što sedefasto se Sjaji na suncu Mlađem od dvadeset osmog jula Hiljadudevedstoosamdesettreće Vraćam se Pod dno javorova jeseni Spaljene hiljadudevedstodevedestdruge U požutjelom lišću vremena Evoksa Vraćam se U crvene marame Igmanskog marša I promrzle prste petrogradske zime Od hiljadučetristodvadesetpet dana Svjetla kandila I mirise…

BREME JUŽNOG KRAJA

I nije svejedno što u gnijezdu na suncu cvrči kos podnu opustjelih krošnji nad vrelim svodom što žarom u jednom dahu sprži zemljicu od kamena, gordu od bola Radimljinih spavača u potkrovlju nekropole gdje im zasipa bitisanje u hercegovačkom kršu čemeru jada i bezdana ilovače i gorkog pelina što im usta svježi u miru i spokoju dignute ruke tijela koje leži gdje svjedoči sa pet prsti sa kamena kleta svoga da je bio i ostao u rodu i kraju svome Junak što sa čašću na počinak ode da u dubini…

MOJA PRIČA (RIJEČ ZA SERGEA DUMONTA)

Ako se platinsti mjesec uzdigne Nad moju konstalaciju zvijezda Svakog jula I svijest postane Hrskavi sjeverni led što se vrti u glečerima Sa očima gdje hvataju rep Aurore Borealis Na Kanadskim granicama Znat ću da je samoća provalila kroz kapije U južni povjetarac ljeta moje duše Preobraćene istočnjačkim otomanskim korijenima Što načiniše da slavenska koža izblijedi iz sjećanja I Poslanik postane moj predak Jer kao trebao bi znati da je Constantinopolis Zamišljen kao grobnica moga života datog mi Snagom prirode. Ne želeći da zaobiđu povijest ubijanja Spustiše mi kolijevku u…

POLITIČAR

Tvoja je deklarativna demagogija Čisti formaldehid U kojem se rastakaju Sve virtuelne krinke sa lica tvoga, Ironičnih boja što se kroz prizmu Zvečarskog ti jezika Prelamaju sve same laži Odmjerene i otmjene pjesmarice, Naracije licemjerstva o volidbi, Svaka zbijena u snop uskogrudne ti sebičnosti Slatke đavolske prevare Osnažene u pohoti i turbo – folku Sam te je neki führer Iz Dahaua poslao Da redaš tananost u fascije, U meni da kuješ Hitlera slavenskog, I ljiljane sa ognjišta svučeš I opet uvedeš Mitrin kult Pa da nas kao jaganjce kolješ Zlotvore…

R. I. P.

Prazan humak Kišno korito nameta Otopljenog snijega Nov dašak korjenitih Promjena unutar svakog Izrovljenog kuta bivstva Nove egzistencije naravi i Pomno bešćutno planirane Sahrane blagoslov je raspolučenog Agnostika što bez ceremonije Se obmotava o satkani baldahin Utlačene linije života u Poniznoj skučenosti tame Utabane staze od dva metra S Coincasinim pokrovom Talijanskog stila Konačan pečat na kraju Bez ordenja čuvenih predaka i Dukata na kapcima Bdijenje je završeno Skončao je i fenjer Jedino svjetlo bivših ljudi Čiji se trag vuče kao Rudiment u 21. stoljeću Novog poretka istančanog zvuka Što…