Samo jednom…

Tužan je ovaj decembar… Najljepši u godini, a meni eto ipak uvijek odnese sreću pa mi ostanu želje i snovi. Mnogo tuge krilo se u njegovim lijepim očima prezira zbog neshvaćanja umora od nadanja. A dodiri… Otkrivali su ono najbolje o njemu. O nama. Zagrljaji su govorili umjesto nas. Njegovo “Samo jednom se voli, sve ostalo je varka” ostat’ će mi urezano u sjećanju za svagda…

Zvuci ljubavi

Po ko zna koji put dnevno vraćam se na staro stare slike bole, al’ mi ipak osmijeh izmame. Odlazim prema klaviru sviram samo za tebe pjesmu našu, onako u svom stilu ali ti ne čuješ, kao da sviram običnu tišinu. Prsti mi se koče nema onog glavnog koji osjećaje pokreće u srcu jesi ali šta mi to više znači kad ne mogu da te osjetim i kažem da zaista vrijedi…

Ti

Oblačim najljepšu haljinu u nadi da ću te negdje sresti da ćeš mi se nasmiješiti kao nekad u tvoj zagrljaj da ću pasti. Tijelo mi se trzne svaki put kad čujem zvuk zvona iako znam da nisi ti želja da jesi jača je od svega. I ne znam ni sama kome se navečer za nas dvoje molim kad nikome više ne vjerujem kad je izdaja postala rutina kad si u mom životu ti bio istina jedina.

“Us against the world”

Neka tvoji nježni prsti zaplešu na mom tijelu bura strasti neka nas obuzme kao nekad dlanovi tvoji neka mi budu utočište od tuge, tame, loših ljudi dopusti da se hranim tvojom ljubavlju dok u pozadini svira naša pjesma dopusti da ti dam ono najbolje od sebe koje otkad postojim čuvam samo za tebe svoju ljubav, svaki zagrljaj svaki minut da iskoristim na pokazivanje koliko si mi zaista važan. Pokaži mi koliko je život zapravo divan kada smo dovoljni sebi samima kada se dan svede na to kako ćemo da usrećimo…

Untitled…

Može li ona samo jednim pogledom u osmijeh da razvuče tvoje prelijepe usne; jednim zagrljajem svaki problem učiniti nevidljivim, svaki cilj učiniti bližim? Može li ti pružiti nešto što do sad nikome nije može li ti dati nešto najvrijednije od sebe sa tobom odsanjati najljepše snove probuditi se pored tebe voleći te više nego jučer, a mnogo manje nego sutra? Je li u stanju voljeti te kao nikoga prije je li sa tobom spremna na svaki rizik čini li te sretnijim čovjekom ili je tu samo da ispuni prazninu u srcu…

Novembar…

Sve je bilo spremno za put ka sreći: mnogo ljubavi, pažnje, osmijeha i nade. I kao uvijek, nađe se neko da sruši nešto što gradiš odavno i vrati te na sami početak. Dok tražim izlaz iz ponora krijem se ispod lažnog osmijeha i grabim svaki tračak nade da ću se vratiti na staro ili pak nešto bolje. U novembru se zaista krije nešto posebno čini se da je navikao u srca donositi prazninu i tugu. Ništa novo od njega.

Nemir u duši

Dođi, suze da obrišeš osmijeh na lice vratiš i kažeš: “Mala, sve je u redu.” Svaki dan pretvorio se u čežnju, u očekivanje. Ne budućnosti… Prošlosti. Osjećam te svuda kao da si u svakom dimu cigarete svakom udisaju i izdisaju. Jednostavno si tu… u srcu. U meni.

Mom palom anđelu…

Nisi ti kriv… nisam ni ja. Kriva je sudbina što se tako poigrala s nama. Ali ipak znam da nismo u potpunosti nemoćni da zapravo sve možemo kontrolirati da je sve stvar trenutka i nas kako se snađemo u njemu. Sve se mijenja… Mi smo se promijenili. Da li na bolje ili ‘pak na gore – ne znam ni sama. Jedino što znam i u što sam sigurna je ljubav koju osjećam ljubav prema tebi koja me vodi naprijed i ne dopušta mi da posustanem. Jedino što znam je da…

OPROSTI…

Oboje smo misilli da ono drugo ne voli dovoljno a zapravo je bilo sasvim suprotno oboje smo živjeli za našu ljubav. Žalim zbog svega nikad nisam htjela da te povrijedim ni da sumnju tvoju probudim da si bar odmah rekao šta osjećaš i šta misliš… Vrijeme nažalost ne mogu vratiti iako bih voljela više od svega ali osjećanja su i dalje tu soba ispunjena tvojim mirisom snovi ispunjeni tvojim dodirom. Ipak se nadam da znaš da se nalaziš u svakom mom uzdahu u svakom pogledu u svakom osmijehu. I baš…

Volim da te volim

Moji prsti između tvojih bježimo od svih koji žele nam loše živimo od ljubavi koja nam je i više nego dovoljna. Tijela nam se nježno stapaju u jedno dok miluješ mi obraze romantično kradeš svaki poljubac dok savršeni trenutak nije nestao. Opijena mirisom tvoje kože molim da vječno traje jer, zaboga, bez nas ni minut ne mogu da zamislim bez tvog iskrenog pogleda i osmijeha bez zagrljaja punog divnih osjećanja. Iako te nema sanjam da si tu da sjetiš se kao i ja požališ što nas nema poželiš me na…

Ponovo ti…

Zamišljam nas skupa u ovoj hladnoj jesenskoj noći pitam se gdje si, pomisliš li bar nekad na mene, sjetiš li se svega što je prošlo žališ li kao ja… Njegove ruke ne mogu izbrisati zagrljaje tvoje Urezani su svuda na mom tijelu i ne mogu ih se riješiti. Niti želim. Živim od sjećanja.

Budna sanjam te…

Još jedna u nizu neprospavanih noći tužna dočekujem svitanje da sam bar dovoljno snažna da krenem dalje… Al’ biću nekad baš kao ti bezbrižna, hladna, spremna za nešto novo, drukčija. Voljela bih da me spriječiš, voljela bih ostati blizu tebe ne želim ići, ne želim promjene, ne, kad sam navikla na nas dvoje… Kad – tad shvatimo šta smo imali pa izgubili.

Bez tebe…

Bez tebe ni oči ne želim da zatvorim ne želim sanjati bez tebe. Bez tebe su noći tužne, bezvrijedne, bez daha tvog ni ja ne dišem. S tobom je sve tako… savršeno. Vrijeme stane, a mi se prepustimo strastima i uživamo u samo našem trenutku…

Tvoja…

Kažu: “Prošlost ne možemo izbrisati.” Možemo… Ja mogu. Slaba, povrijeđena više no ikad dopustila sam… Druge ruke su me dotakle. Plačem. Osjećam da sam te izdala. U glavu se vraća misao da si ti taj koji je otišao, a zapravo me štitio. Nastavljam… Protiv svoje volje, ali moram. Ne, dosta je, prestani. Nisi “on”, niti ćeš ikada biti. Samo “on” me ima, u potpunosti, zauvijek. Njegova želim biti. Da, iskrene želje se zaista ispunjavaju. Ponovo smo “mi” živimo našu ljubav. Čuvamo je od onih koji bi najsretniji bili da smo…

U zabludi…

Neki jednostavno ne vole sebe… Zar se treba zaluđivati i očekivati neku pažnju istih? Baš i ne… Drugi put prolazim isto ne dragi moj, ovaj put zaista nisi ti kriv… Ta uloga sada pripada meni jer sam vjerovala da i ti možeš nešto da žrtvuješ… I jesi, ali mene. Ponovo. Sam određuješ tok mog života… A kriva sam kad nekom silom krenem dalje. Baš mi je dosta da drugi odlučuju šta je dobro za mene. Baš je. Bila sam sretna.

:-)

Hvala ti što postojiš da mi svakodnevno daješ snagu i osvjetljavaš put svojim osmijehom. Volim te. Volim nas dvoje. Volim što smo bili, a više nažalost nismo. Sjećaj me se… Ja ću se tebe sjećati… Zauvijek.

Osjećam…

Činio si me tužnom žalosnom, povrijeđenom, ali ipak najviše od svega činio si me sretnom. Osjećam tvoje prste u svojoj kosi osjećam kako me maziš i ispunjavaš pozitivnom energijom. Nasmijani smo, obasipamo jedno drugo zagrljajima… Igram se sa rupicom na tvom desnom obrazu… Tako je posebna… Ti si poseban.

24.

Taj posebni 24. u mjesecu… Umjesto da smo zajedno i da smo sretni tužni smo. Do kad? Još malo, ili zauvijek? Mislim na tebe želim da te osjetim pokušavam se bar sjetiti kakav je osjećaj… Ne uspijevam… Previše je boli i tuge. Ljubav je za budale… Valjda.                                                                                      …