Onako iz duše

Sve sam ti dala, živote i voljela te svakim treptajem oka, svakim udisajem, drhtajem duše. Otkucajem srca voljela sam te. Godine su bile duge, preduge i teška je ogrlica na koju ih nižem. Pljuješ mi u lice, živote. Zar opet, tugo moja?! Zar nemaš srama poslije svega?! Samo sam htjela mrvu ljubavi, da me grije u hladnim noćima i zraku sunca, da učini dan sjajnim. Željela sam osmijeh -onako iz duše, toplu dlan s mirisom prijateljstva i zvijezdu padalicu, da smiri sanjarsku dušu. Sanjala sam staze s mirisom pokošene trave…

Ostani svoj

U isčekivanju prvih jesenskih kiša prisjećam se dana kada si rođen ti. Tada je moj život dobio smisao, a duša je prvi put radosno zadrhtala. Ništa nije bilo svetije od tvog osmijeha, ništa ljepše od tvog pogleda, a svaki trenutak s tobom otvarao je nova prostranstva. S prvim koracima počeo si me slijediti i pogledom tražiti odgovore koje samo nebo zna. Kakve si samo dubine nosio u svojim očima, kakve su samo baklje gorjele u njima… Ne dozvoli životu da ih ikada ugasi! Život je mutna rijeka, teče, žubori, zapljuskuje,…

Tražim te

Tražim te u mirisnom jutru, okupanom neobično zlatnim zrakama rujanskog sunca i u usamljenom cvijetu na zelenom proplanku, žednom jesenske kiše. Tražim te u oblaku, što spotiče se o vedro nebo, u vjetru, što šapatom prosipa šarene note i u misli, koja je zastala nedorečena, skrivena… …tražim te. Hoću li te nači u kristalnoj rosi, u nepoznatim prostranstvima ili na putu prema zaboravu? U krilu čežnje rodila se tuga i krikom te protjerala. Bojim se, jer nisam te našla ni u dubinama svojih očiju. Vrati se nečujnim korakom i zagrli…

Prebroji suze

Još uvijek me boli svaki tvoj dodir i čini mi se, vrijeme nikada neće isprati poljupce, izbrisati ponor koji sam vidjela u tvojim očima. Još i danas srce se u grudima stisne kad sjećanja navru i zapljusnu me jezom i nevjericom. Tijelo je samo ljuska, koja polako trune pred našim očima, od rođenja osuđeno na trulež i smrad, a ono sveto, ono što zaista vrijedi, nevidljivo je oku. Rukama se ne može dotaći duša, niti usnama rezbariti puteve svoje. Ja ti nikada pripadala nisam. Zato prebroji suze na drhtavom dlanu…

Budi moj heroj

Prođi prstima kroz moju kosu i u nju upleti niti radosti, koje su se pokidale i nestale negdje na strmim putevima života. Dotakni mi vršcima prstiju blijedo lice i nacrtaj osmijeh, koji je davno otet i proklet, protjeran u noć. Blagim pogledom razgoliti mi dušu i dahom svojim pomiluj je, oslobodi, zavedi. Budi moj heroj u noći kada srce kuca najtiše i spasi me iz ruku sudbine, od misli i sjećanja, od mene same. …

Da sam tvoja pjesma

Ne razmišljam o tebi, samo ponekad pomislim na tren, na trenutak trenutka. Možda je krivo sunce ili mjesec, možda ja ili pjesma… Ponekad pomislim i odlutam daleko, u neki drugi svijet, pa osjetim drhtaj i poželim na tren, na trenutak trenutka, da budem tvoja pjesma… … …da se rodim  u tvojim mislima i postanem toplina, nježna misao, pa me šapatom probudiš i pogledom u visine odabereš dio neba za mene, udahneš mi otkucaje svog srca i uz drhtaje duše pustiš me u nebeske širine, da volim i budem voljena, ja,…

Ne čitaj!

Reći ću vam nešto i to vrlo kratko, da pisati poeziju može stvarno svatko. U jednoj staroj knjizi u podrumu moje mašte, zapisana zlatna pravila ali nisu za na tašte. Stoji krupnim slovima: Prijatelji prije svega, pročitati neka pravila dva, tri puta treba. Nije to za slaba srca i za vas tlakaše, govorim vam to za dobrobiti vaše. Sad krenimo polako tajni recept dati, kako natjerati slova u pravom redu stati. Polako uzmeš abecedu, istreseš na list papira i dok piješ vruću kavu paziš da tko ne dira. Kada to…

Ratnica

Vidjeh ratnicu iz prastarih priča, na konju bez maća, tek srcem vođenu. U noć je otišla žurno, crno joj oko ni trepnilo nije, pod beskrajom neba je širila ruke, dok grudi su drhtale, a vjetar joj mrsio kose. Misao je, čini se, na usnama njenim zastala, nedorećena, u strahu od poraza. Svjetlost neka na dlan joj se spusti i mije joj nježno umorno lice, tišinom kao da govori: -borac se nikad ne predaje. Ratnica je krikom probudila noć, spremna za borbu, srcem vođena. …

Sanjala sam

Sanjala sam jutro u magli tkanom mirisom ljeta i zlatnim nitima izlazećeg sunca. Sanjala sam cvrkut nepoznatih ptica posut rosom nebeskom i notama radosti baršunaste zore. Sanjala sam ruku na ramenu blagoslovljenu toplinom i dodirom mira rođenog u duši. Sanjala sam da se budim u nekom drugom svijetu i ponovno učim svoje prve korake. …

Duša šuti

Htjela sam sve što osjećam noćas umotati u tihe, najtiše stihove i pustiti ih pod zvjezdano nebo, u širine, u visine, da nađu svoj put do slobode, otvorenog srca… …ali duša šuti. Htjela sam sve svoje misli noćas pokloniti tihoj, najtišoj pjesmi i pustiti je da zadrhti na usnama, kao san, kao istina, da nađe svoj put do slobode, otvorenog srca… …ali duša šuti. …

Ne čujem Te

Danas neću govoriti, jer shvatila sam, od vlastite bujice riječi ne čujem Te. Sada kada sam sama i noć je sjela u moje umorno krilo, dođi i sjedni uz moje rame, da na Te naslonim glavu i osjetim, nisam sama i shvatim, netko  me voli i priznam, jer Ti ne osuđuješ i pustim suzu, jer Ti me razumiješ. … Pričaj mi o ljubavi i smislu života, o jučer, o danas, o mogućem sutra. Reci mi zašto sam tu gdje jesam, gdje je moj put, kako da Te slijedim i koje…

Šarena kolica 2

Pust je tvoj grad, prijatelju stari, tek poneka duša neumorno luta, a ona  stara lipa još uvijek baca čari pokraj prašnjavog života tvoga puta. Grli me sjena krošnje u cvatu, dok ruka nesvjesno mladu golubicu hrani, gledam našu klupu što odoljela je ratu, prekrili je čini se neki loši dani. Vdim stari kaput, pognuta ramena, i kroz gustu maglu osmijeh poznatoga lica, pa zagrle me sjetno prohujala vremena… ..da li nebom sada voziš svoja šarena kolica? …

Požutjelo pismo

Majko, opet razmišljam o tebi i o godinama, koje su prohujale u nadi, uzalud. Razmišljam o tvom životu, tvojim nadama i tugama, tvojoj sreći i razočarenjima. Tražim razloge za svaku tvoju riječ, za šutnju, za srušene snove i ukradeno djetinjstvo, tražim jedan iskren osmijeh u dalekoj prošlosti, da opravdam te pred svojim srcem, koje te je čekalo u sjeni tvojih pogleda, uzalud. Ne čekam više na dodir majčine ruke, pogled ispunjen ljubavlju i neke lažne osmijehe. Smirila se duša pod okriljem neba, procvjetala je na dlanu pravedne ruke i naučila…

U dimu cigarete

Palim cigaretu i dubokim uzdahom puštam sve brige na privremenu slobodu. Poneka zvijezda sjajem se kiti, mudri mjesec vuče umorne korake nebeskim stazama, a u daljini odjekuju lavež psa i krik divlje ptice. Vidim te u dimu cigarete, nespretno naslonjenog na odlutale misli, s pogledom skitnice i srcem boema. Ne prilazi mi ako ti je stalo, želim biti sama kad noćna tišina zasvira nečujne note i povede me u neki ljepši svijet. Ispiši prstima po prašnjavom putu dva, tri stiha o ljubavi i sreći i počasti me poljupcem na dlanu.…

Neka tišina govori

Umire dan u sjaju prvih zvijezda i odlazi u sjećanje nečujnim korakom. Čini se sve je isto kao prije, ali duša je bogatija za naručje osmijeha, brižno tkanih od sitnih trenutaka. Zato neka tišina govori i opija nas njemo, jer riječi se gube na putu prema srcu. Samo budi negdje pod istim nebom i sanjaj zore, što rađaju se tiho u kapima rose. Dolazi noć na krilima neba. …

Mojoj čežnji

Rasula sam kosu na procvalom proplanku i raširila ruke pod vedrim nebom, pa pogledom ga dozivam, uzdahom molim, da zagrli me. Promatram pticu u letu, dok vjetar se nježno potpisuje na vrelinu moje kože i odnosi moje misli u daljine, u visine. Vidim te ispod spuštenih vjeđa obučenog u najljepši osmijeh, kako svakim korakom zemlju ljubavlju natapaš. Okrzni me pogledom u tišini i ostavi na duši trag nježnosti, da izbriše gorčinu svakog jutra, koje se rađa bez nas. Šapatom tišim od sna otjeraj sve strahove i tuge, jer duge su…

Između jučer i sutra

Stojim na pragu između jučer i sutra i ne znam, trebam li se bojati ili radovati, trebam li kročiti korakom pobjednika ili pokajnika. Godine su prošle i mladost kao da maše na odlasku, dok prizivam blijede slike iz zapečaćeng kutka sjećanja i slažem ih u tišini nesigurnom rukom. Osjećam, ništa nije kao prije, ali ja sam ostala zarobljena u suludoj igri života i još uvijek lutam odavno izbrisanim putevima. Godine su prošle i danas kao da je porodilo dobrotu iz čistog zla, pa mi šapuće zavodljivo da pripadam njima, da…

Bez riječi

Htjela sam napisati ti pjesmu, toplu i nježnu kao povjetarac u ljetno jutro, čarobno nemirnu kao plavo  more pred divlju oluju. Htjela sam umotati je tihim šapatom duše i okruniti poljupcima svojim, pustiti je da poleti tebi, zagrli te i kaže… … …a shvatila sam, nemam ti što reći. …

Misao bez misli

Slijedila sam u tišini svoje korake u noć, bez šapata, bez misli, samo mjesec i ja. I nije krikom ptica parala tišinu noći i nije u daljini bolno jecala gitara. A duša se ipak u grudima stiska, a pramen kose na licu neke boli stvara. …

Oprosti mojoj mladosti

Razlij se po mojoj duši i šapatom posloži note, besmislene i nedorečene, koje su trebale biti pjesma i reći ti ono što ja nisam. Prisloni glavu na moje grudi i uhvati nepovezane riječi što odjekuju hodnicima jednog nemirnog srca, a trebale su zasjati na usnama. Zastani na pragu mojih snova i odgledaj u tišini sve one  slike, koje neumorno noćima brišem i pred njima sklapam oči, a trebale su biti stvarnost. Oprosti mojoj mladosti, kada te zaboli zvuk mojih koraka i oživi pokopana sjećanja, jer bila sam samo djevojka, a…

Glas nečujnih

Spavam u tebi, mirno, nečujno, da opet ne probudim sumnje, tvoje sebično srce i poneku možda ipak gorku suzu. Zvao bih te majkom i volio svaki kutak tvoje grešne duše, zaplakao bih na tvojim grudima i čekao do vječnosti, da mi najmekšim prstima prođeš kroz kosu… …ali nemam pravo glasa. Vrištao bih glasno i pomilovao tvoju utrobu, šapatom bih ti ljubio srce i izliječio sve duboke rane… …a nemam snage. Rekao bih ti da osjećam tvoje misli i da drhtim u isčekivanju tvoje presude… …ne dozvoli im, majko, da me…

Sanjaj me noćas

Kad mjesec krene na put zlatnim nebeskim stazama, pokrij se mojim mislima i dopusti srcu da zakuca jače. Otvori vrata svojih snova, da uđem zanesenim korakom i zagrlim te toplim pogledom, prislonim svoju dušu uz tvoju. Ne plaši se nježnog šapata razlivenog ispod spuštenih vjeđa, ispruži svoj dlan prema svitanju i uhvati drhtaje što lebde u snu. Neka tišina zavodljivo prebire note kad osjetiš moj dah na vratu, da te okrznem usnama vrelim i trenutak postane vječnost. …

Potraži me u vječnosti

I da te čekam milijun dugih godina, ti me ne bi upoznao i ne bi svojim usnama dodirivao najnježnije kutke moje duše, niti bi po mojim obrazima trepavicama ispisivao ljubav. Ti nikada ne bi pokušao vršcima nespretnih prstiju prelaziti mojm usnama i negdje pod vrelinom kože noću tiho rezbariti svoje ime. Zovu me polja rascvjetanih makova, nebo me na grudi svoje privija, a vjetar ljubi krošnju stare lipe i žviždukom srce mi zove. Prisloniti ću svoje nemirne misli na neke toplije dlanove i od sitnih radosti na njima izgraditi raskošne…

Stignemo umrijeti 2

Zašto žuriš, draga prijateljice, kao da su ti odbrojani sati i želiš zgrnuti i posljednje dragulje. Nećeš ponijeti ništa u prostranstva vječnosti osim svoje duše, zakinute za ljepote načinjene rukom Stvoritelja i drhtaje koje iskren osmijeh rađa. Uspori korake i primjeti procvale proplanke, nebo oblacima posuto, rijeku što obale ljubi, namjesti obraze za poljupce vjetra i raširi ruke, zagrli Život. Sjedni uz moje rame, želim ti pomilovati dlan i zaroniti u dubine tvojih očiju, pa da kao nekada porazgovaramo bez riječi i osjećamo se u tišini. U šalici kave ćemo…

Da je slutnja prošaptala

Opet će procvasti lipa uz tvoju staru stazu, kojom u predvečerje rano sjetno njišu se travke. Prosule su mirisni cvat grane stare jabuke, u bujnoj krošnji ostalo je zapleteno djetinjstvo naše. A godine su podigle sjene u dubinama mojih očiju i u srcu mi izgradile dvore tuge i gorčine. Čujem tvoje korake, što odjekuju u noć i vidim topao osmijeh, ruku dignutu u pozdrav. Da je makar nebo tada probudilo tvog anđela, da je barem slutnja dahom svojim prošaptala. Privila bih se na grudi tvoje i jecajem proparala svaku buduću…