Crna

Nisam mislila Da ću Ikad Tako nešto Da izustim I da priznam Nešto kao da se Otkotrljalo Sa mojih Ramena Nisam ni bila Svjesna težine Boja koja mi je pružila Štit i utočište Kad niko drugi Nije mogao Sad Me guši Uvlači me Tamo gdje Sam Provela 11 Dugih godina Sada mi je Skoro 28 I mislim da je vrijeme Da konačno izronim.

Buđenje

Hvala vam Drugarice moje Dugo već Niste bile tu Ali evo vas Kao Znak raspoznavanja Pucanja opne Od snova I tako Običnih zvukova Koji više Ne pripadaju Istim mjestima I tako Običnih mirisa Koji te vrate Do mladosti I natrag Kroz more Do suncokreta I malog Mačijeg srca Što Kuca ti U krilu.