Tu u parku

Tu u parku sjeti me sve ponovo   kako je voljeti tebe, odlutam ponekad pa se upitam, zašto živiš u meni… opet osjecam  stari   d-mol, i stiže me pitanje, hoću li ti lika ikad ugledat, svrati bar u pokoji san… Ponekad me uhvati čvrsto i nepušta, okuje me sjeta na tebe, osjecam ostat cu te zeljan dok me bude, dok bol me sasvim ne uzme.      

Kazna

Često gradom šečem,često lutam sam, tebi se nadam.., često gradom šečem,često se sjetim, nekada ti i ja.   Često gradom šečem,često razmišljam, nije bilo veće ludosti.., nego svoje srce darovati nekome ko, ko nema srce za tebe.   Još uvijek za tobom luđak,mada znam, da nikako nesmijem.., još uvijek za tobom luđak,volim te, i kazna to mi je. (posvećeno)      

Zarobljenica snova

Čežnjo moja , još te sanjam ,a bol ne jenjava… još pamtim mekoću našeg poljupca ,a odavno nas nema. Možda kriva si, možda kriv sam ja ,a sad je nebitno… ti imaš njega, ja nemam nikoga , i tako je suđeno. A još te sanjam zarobljenice snova , čežnjo mojih usana… još moja ljubav kao prvi dan je iskrena ,i kao biser blista.