tužna…

Sjedimo jedno kraj drugog odjeveni tišinom Osmijeh već odavna nije ozario moje lice Vidim te, još uvijek me voliš I dalje si tu rame uz rame u dobru i zlu Danima nemam volje za usatajanjem iz kreveta Želim ostatak života prespavati, te se probuditi u raju gledajući Tvoje lice Napokon ustajem na noge teške poput olova, nesposobne i nevoljne za korištenjem Hodam po navici Kada nam se ovo tupilo dogodilo? Osmijeh je stran, a suza je odavna nestalo iz zaliha Znam da si tu i to me smiruje Volim te…