Ako dopuštaš

Kažeš kraj je, ali preklinjem te, poslušaj riječi. Ja se kajem za sve što zapriječilo je put našoj sreći, učinit ću sve potrebno da ovo spriječim, samo čekaj, budi tu, ne bježi… ne bježi… Iscrpit ću snagu i zaustaviti vrijeme da ništa ne krene osim nas. Samo te tražim, poslušaj moj glas. Možda za nas ima nade da oživimo staru strast. Možda u tebi ima nade Dopusti… Izbrisat ću sve sate, dane kad plamen je bio takav da je pekao, izlječit ću ti rane, samo ne, nemoj reći da je…

Ako ljubav umre

Ako Ona umre – mrijet će svijet… Mrijet u tuzi, u suzi umrijet. Ako ona umre… usne će reć Zadnju riječ Zar je vrijeme već za zadnju riječ? Za suhe usne, za vječnu žeđ? Nestat će vedro nebo, svijetlo će se povući kad nestane ljubav, s ljubavlju, U ime ljubavi! Ni zvijezde neće, a ni mjesec za tužnu kišu Nitko neće Ni spomen na one što odavno ne dišu Čak ni oni koji o Njoj pišu. Neće biti stvorenog, neće biti vječnog Niti riječ Život živjeti neće Nestat će zapisane…

Ne boj se

Ne boj se… Sjeti se naših trenutaka, sjeti se ljubavi… Onih kutaka u kojima smo sjedili zagrljeni. Onih noći naših kad hvatale su nas oluje… Kad se sjetim tvog straha moje srce boluje… Kako si mi stiskala ruku kao da će te odnijeti od mene, to je bilo dovoljno da našu strast pokrene. Te velike oči kojima tražila si moje, brze, prestrašene, ali najljepše to je. Ne boj se… Vrati se u prošlost, nađi me i voli. Dođi na naš most gdje suza ti se proli onaj dan kad zvijezdu nađosmo…