Predmet adoracije

Imitiram ljubav potezima ruku; stišćem šake na spomen tebe. K’o starac što desnima žvače tablete, tako ti preživaš samu sebe. Pljuckaš i gledaš u mene k’o stranca, k’o nekog tko ne radi ništa bezveze i ne znaš,ne kontaš što moj pogled znači i zašto se uvijek spotičem k’o dijete. Sad čitaj mučne mi riječi što se gomilaju i slažu već duže vrijeme, prožvači ih,progutaj,zapiši na jastuk što sebično dijeliš s nekim poput mene; ja tražim ideale da ih pretvorim u zvijezde, da ti jednog dana pokažem sjajni dio sebe, do…

Kome?

Da obučem džemper crveno-crni i lice svog boga nalijepim na dlanove da li bi onda moja šaranja imala dušu da li bi riječi koje za tebe vadim pincetom iz slame bile dokaz moga bića il’ tek pokušaj voljenja na silu kroz tekst