Turobna vremena

Odora mi moja ponekad strana Šetajući uokolo i noge mi umorne i teške Prodavnica svile i vune pokraj trotoara Otvarajući vrata knjižnice Duh se moj pokrene Kao pčela uspavana na latici jorgovana Hoću već jednom da ne vidim više radnje, parkove i zgrade Da na hladnom i mokrom kamenu Odmorim dušu svoju napaćenu Sa ožiljcima turobnog vremena išaranim kao vez svileni Natopljen znojem i  krvlju vjekovnom Duša mi haje za prostranstvom kosmičkim Ispunjenim metafizikom života nasušnim

Divlji kestenovi

Prođoh ulicom pored desne  obale rijeke, sva tmurna, nakaradna i bijedna, popločana hladnim betonskim pločama. Nema ni žive duše. Nema divljih gordih kestenova. A osjetih za čas taj opori snažan miris, obuzme moje tijelo, koje nježno zadrhti Sjetih se nespretnog poljupca u tmini. Vreline kasne avgustovske noći   A gdje li su nestali? Tako skladno poređani. i ponosni, poput vojnika na braniku domovine. Ostavivši same, trošne drvene klupe bez hlada i spokoja. Nema ni kaldrme od kamenih kocki nepravilno nabacanih, neravnih. Ni tupih odjeka ženskih klonfi u gluvoj  noći.  …

Putovanje ka prošlosti

Putujem kao moćni svemirski ratnik Kroz vrijeme, ovo turobno i strašno Pokušavam da u prošlosti stvorim sliku svoje svijetle budućnosti Koraćam kradom, bez suvišnih pokreta, poput krvoločne zvijeri koja strpljivo stremi ka svome plijenu, Sapćem svoju molitvu dok tražim put prekriven iglicama  borova, Prerušen u starog nemoćnog čovjeka, Kroz  šumu vjetrova i polje bezdana sam, u procjepu vremena.

Tražim te

Tražim te u  beskrajnoj luci Ispunjen gnjevom zbog prošlih vremena I poplavom rijeke neizmjerne ljubavi   Ostavila si svoje lažne tragove Koji me vode kozjim stazama u prostore tajne  kosmičke   Tražim te po svojim sjećanjima u najboljem svijetlu Dok ležis sretna u cvijecu  lavande grudi okitila satenskim perlama Pokrivena plaštom srece a naoruzana čednim pogledom   Tražim te ulicama nepoznatog grada Koraka ishitrenog i nezgrapnog Popločnicima antičkim Pogleda zalutalog u sjeni.